Piše: Almedin ŠIŠIĆ
Gotovo desetomjesečna borba oca Davora Dragičevića i majke Suzane Radanović da saznaju istinu o ubistvu njihovog sina Davida Dragičevića i da dobiju pravdu posljednjih sedmica, a pogotovo posljednjih nekoliko dana, obesmišljena je do mjere u kojoj su „negdje usput“ prioriteti naglavačke izokrenuti, pa je nakon plasirane zamjene teza otac koji je gotovo 300 dana tražio istinu postao „državni neprijatelj“ broj jedan u RS.
U ovom trenutku, ako je vjerovati zvaničnim izvještajima, Davor Dragičević se negdje krije (ukoliko nije otet) te je, da bi apsurd bio potpun, pod optužbom da je „pripremao državni udar“ postao lovina od strane onih koji bi umjesto njega trebalo da love odgovorne za ubistvo njegovog sina.
U međuvremenu predstavnici institucija vlasti u RS, ali i pojedinci iz najviših organa izvršne vlasti u BiH, bave se pitanjima legaliteta funkcioniranja Pravde za Davida, onoga što je grupa učinila ili nije, pa se stoga kao legalisti u pravnoj državi i demokratskom društvu moramo vratiti suštini i javno postaviti nekoliko ključnih pitanja na koje izvršna i sudska vlast, ali i nekoliko političkih stranaka duboko upletenih u cijeli slučaj, javnosti MORAJU da daju odgovore.
Prva dva i osnovna pitanja su:
– KO JE UBIO Davida Dragičevića? KO JE NAREDIO ubistvo Davida Dragičevića?
Ostala pitanja na koje očekujemo odgovore su:
– Kada će snositi konsekvence svi odgovorni za sve izrečene laži, optrukcije i očito zataškavanje slučaja, pri čemu je pokušana institucionalna kriminalizacija ubijenog mladića?
– Hoće li uopće snositi konsekvence?
– Ukoliko ne bude odgovornosti, da li to znači da živimo u anarhiji?
– Zašto je gradonačelnik Banjaluke obmanuo javnost tvrdnjom da je „Pravda za Davida“ odgovorna za neodržavanje koncerta Harisa Džinovića, kada je sam Džinović javno izjavio da koncert i nije bio planiran? Ko ovdje laže?
-Zašto se pojedincima iz „Pravde za Davida“ fakturiše sva odgovornost za „milionske štete“ nanesene Gradu Banjaluka, a od odgovornosti se amnestiraju oni koji su do ovog doveli?
-Zašto predstavnici vlasti kriju informaciju da hotelijeri upravo na njih vrše ogromne pritiske da riješe slučaj ubistva Davida Dragičevića jer imaju milionske štete od otkazivanja turističkih aranžmana (što opet pobija izrečene stavove gradonačelnika o adresama onih odgovorih za štete)?
-Zašto predstavnici vlasti plasiraju teze o „stabilnoj sigurnosnoj situaciji“, kada se posljednjih nekoliko mjeseci desilo više ubistava, posljednje prije nekoliko dana u Istočnom Sarajevu?
-Kakva je uloga u svemu Draška Stanivukovića?
-Da li opozocioni PDP podržava sve aktivnosti Draška Stanivukovića?
-Da li je policijski teror nad građanima „dogovorena akcija“ unutar Vlade i institucija RS, ili ministar policije djeluje samovoljno?
-Da li je u Banjaluci uveden policijski sat?
-Ukoliko nije, ko će odgovarati za progon građana i oduzimanje njihovih osnovnih ljudskih prava, onih na slobodu govora i slobodu kretanja?
-Da li će ministar Dragan Lukač biti smijenjen zbog niza proceduralnih grešaka, spornih izjava, bavljenja politikom umjesto strukom i kriminaliziranja i optuživanja pojedinaca bez ikakvih dokaza?
-Da li je medijsko-stranačko kriminaliziranje pojedinih aktivista, novinara, opozicionih političara i članova grupe “Pravda za Davida” institucionalno dogovoreno, ili stvar samovolje određenih struktura i pojedinih urednika?
-Ko će i na koji način snositi odgovornost jer su nekim ljudima direktno stavljene mete na čelo?
Ovo su neka ključna pitanja, a ima ih još mnogo. Stoga se vratimo na početak, suštinu geneze cijelog „problema“, koji se sada predstavlja onakvim kakav on nije. Kada javnost dobije odgovor na ključno pitanje, sva druga pitanja i odgovori postaće besmisleni i čisto politikanstvo, a Banjaluka će ponovo zasjati u punom sjaju. Dakle, da ponovimo ključno pitanje:
KO JE UBIO Davida Dragičevića?
