Jučer su se u Mostaru pod okriljem Sajma privrede, finansiranog od NR Kine, sastali predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Stvarni cilj sastanka “tri predsjednika”, osim činjenice da na skupu nije bilo niti jednog probosanskog predstavnika (mada je, doduše, bio jedan bošnjački, Radončić), otkrili su i sami glavni akteri skupa u svojim izjavama.

I one se, dakako, uglavnom nisu doticale privrede. Čović je, po svom običaju vještog manipulatora koji ništa konkretno ne kaže a puno lošeg (u)radi, dao izjave s gomilom opštih mjesta koje nisu vrijedne spomena.

DODIK PONOVO CRTA MAPE

Vučić je, upitan da prokomentariše Dodikovo crtanje granica velike Srbije, ponovio da “Srbija poštuje teritorijalni integritet svih država”, no odmah potom licemjerno poručio da žali što su pojedini političari iz BiH “rušili i kršili teritorijalni integritet Republike Srbije u uverenju da je moguće da samo Srbija bude oštećena“.

U svojim izjavama je, po običaju, najdirektniji i najzapaljiviji bio Milorad Dodik, koji je naglasio da je Vučića upoznao s navodnom intenzivnom proizvodnjom oružja u područjima s bošnjačkom većinom i navodnim popisom vojno sposobnih Bošnjaka „koji pravi SDA“.

Ove izjave i sastanak uslijedili su samo dva dana nakon što je Dodik (po drugi put) nacrtao kartu velike Srbije u koju bi, osim Srbije, ušle i RS i dio Crne Gore. Uporedo s tim Dodik je izjavio i da je Bosna i Hercegovina „propala država“. Ponovio je Dodik i tokom nedavnog sastanka u Beogradu s Vučićem da je BiH „kao država neodrživa“, kao što je i nakon ulaska u Predsjedništvo nastavio ponavljati da je Bosna i Hercegovina nemoguća država, da mu je cilj nezavisnost, itd..

Izvodio je Dodik i maskirane policajce na entitetsku granicu, objašnjavajući kasnije da su pokazali da u roku od 24 sata mogu pokriti sve granične prelaze u RS-u, donesena je i odluka o formiranju rezervnog sastava policije RS, hladno je najavljeno i da će nova odluka Ustavnog suda o Danu RS biti prekršena i da će se parade nastaviti održavati..

Foto: Dodik svojom iznimno opasnom politikom može uzrokovati procese s nesagledivim posljedicama

Iako se Dodik često mnogima čini nepromišljen i spontan, vjerovati da su sve ove izjave neplanski plasirane bilo bi jednako promišljeno uvriježenom stavu i mišljenju sarajevskih „analitičara“ koji 15 godina neumorno objašnjavaju da je njegova nacionalistička retorika tek dio predizborne kampanje i „da će Mile da se smiri čim prođu izbori“.

Dodik za svoje djelovanje i rječnik, nakon početne zadrške, sve direktniju i otvoreniju podršku dobija upravo od srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, čije vladajuće strukture u jeku ideje i prijedloga o razmjeni teritorija s Kosovom sve otvorenije počinju otvarati i pitanje Republike Srpske kao potencijalne kompenzacije za Kosovo.

HRVATSKA I AFERA SELEFIJE

Ni na zapadu ništa bolje. Region trese špijunski skandal nakon što je u javnost procurila vijest o paklenom, gnusnom planu hrvatske obavještajne službe (SOA-e) da vrbuje vehabije iz BiH i iskoristi ih za švercovanje oružja u našu zemlju kako bi se Bošnjacima ispostavio račun za podržavanje terorizma i slomila kičma, u čemu su pored obavještajaca učešće uzeli i članovi hrvatskog diplomatskog kora i politički mešetari pod krinkom novinara. Cijelu aferu Hrvatska je najprije ignorisala, zatim stidljivo priznavala da neke aktivnosti u tom pravcu ipak jesu rađene, da bi se na kraju slavodobitno i prepoznatljivo bahato postavili prema cijelom slučaju u stilu “jesmo sve to radili i šta nam možete?”

I odgovor je upravo – ništa. Tužilaštvo BiH na čijem je čelu, gle čuda, osoba koja je prva rođaka dvojice direktnih sudionika afere selefije odlučilo je da povodom cijele afere – ne čini ništa. Barem ne prema krivcima. Umjesto toga, u ludačkoj osionosti ispitali su novinara koji je cijelu priču plasirao u javnost, te otvorili istragu protiv čovjeka koji je među najzaslužnijim što je ovaj prljavi plan Hrvatske na kraju osujećen – državnog ministra sigurnosti Dragana Mektića.

Foto: Gordana Tadić, glavna državna tužiteljica, koja je pod Čovićevom kontrolom, otvoreno podriva državu; zasad bez odgovora države

Da je priča o hrvatskoj obavještajnoj agresiji na BiH potpuno tačna potvrdilo je otvaranje afere i u Sloveniji i potvrda saznanja da su hrvatske obavještajne službe spletkarile i špijunirale i najviše zvaničnike ove države. Za razliku od BiH, Slovenija je svoja i nezavisna država, pa je njihova reakcija prema Hrvatskoj bila trenutna i žustra.

No, BiH se, s druge strane, nalazi pod opštom velikosrpsko-uzepeovskom okupacijom, ponovo aktivno podsticanom iz Srbije i Hrvatske i provedenom u praksu preko domaćih SNSD-ovskih i HDZ-ovih struktura. Okupacija ovaj put nije vojna nego politička; velikosrpske i velikohrvatske etnonacionalne klike, onaj njihov naradikalniji dio koji planski radi na razgradnji i obesmišljavanju države, predanim i strpljivim radom su postavljali svoje ljude u ključne institucije i preko njih preuzimali dio po dio BiH.

Od CIK-a, preko BHRT-a, do VSTV-a i Tužilaštva drže Bosnu i Hercegovina za grkljan. Jure da preuzmu kontrolu i nad Vijećem ministara, a tek je izborna volja spriječila da je imaju većinski i nad Predsjedništvom, dok se OSA još uvijek nekako opire nasrtajima.

Ovo tiho preuzimanje institucija desilo se pred očima SDA koja, iako je sve vrijeme i sama u vlasti, nije imala dovoljno znanja, sposobnosti, interesa ili svega toga pomiješano da se iole uspješno suprostravi širenju ovog „zarobljavanja“ zemlje. A o jalovosti i nezrelosti probosanske politike dovoljno govori i to što ni razotkrivanje špijunske agresije Hrvatske na BiH nije bilo dovoljno, recimo, članovima Predsjendištva BiH Džaferoviću i Komšiću da pokrenu konkretnu akciju i vrište na adrese UN-a, Evropske unije i NATO o ovom prvorazrednom skandalu.

Umjesto toga, sve je ostalo na jalovim, pomalo smiješnim saopštenjima i ispraznim prijetnjama.

JATACI I DOMAĆI IZDAJNICI

SDP i Naša stranka, kako i priliči državničkim i intelektualnim dometima njihovog trenutnog rukovodstva, nepogrešivo su zaključili, iako su mahom ateisti, da BiH štite „Bog i Evropa koja opet neće dati Bosnu“. Stoga u svom djelovanju valjda nema ni potrebe da se posvećuju državničkim temama i izazovima, te su umjesto toga odlučili pažnju usmjeriti na krucijalna pitanja poput ogovaranja Komšića na društvenim mrežama, pljačkanju poreskog novca za poslovne projekte otvaranja aščinica i smišljanju planova na kakve kontejnere i žive ograde potrošiti milijardu KM budžeta u Kantonu Sarajevu.

Foto: Predrag Kojović i Nermin Nikšić, predsjednici NS-a i SDP-a, bez liderske karizme i bilo kakvih vizija, nanose više štete nego koristi Bosni i Hercegovini

Radončić, jedini bošnjački političar koji se sramotno pojavio na skupu Čovića, Vučića i Dodika u Mostaru i od navedenih bio potpuno izignorisan, svoje poslovne i političke interese s liderima SNSD-a i HDZ-a odveć i ne krije.

Njegovi ministri zajedno s HDZ-ovim danas zajedničkim snagama ponosno preglasavaju SDA-ove u federalnoj vladi, a on je jedini bošnjački stranački lider koji otvoreno podržava model konsocijacijske države i osuđuje izbor Komšića u Predsjedništva te možda uistinu i ne bi bilo previše pretjerano reći da glas za njegovu stranku i nije bitno drugačiji nego glas za SNSD i HDZ.

Otvorena rovarenja zemlje iznutra od strane SNSD-a i HDZ-a, podsticana i navođena iz Srbije i Hrvatske, uz sve jači utjecaj i blagoslov Rusije s jedne, te nezainsteresovanim Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom s druge strane, dovode BiH u najtežu političku situaciju od rata. No, da stvar bude gora, istvremeno svjedočimo nikad podijeljenijoj probosanskoj politici, vođenoj od nikad neozbiljnijih i nedoraslijih pojedinaca za najviše funkcije.

Za kraj, vratimo se Dodikovoj tvrdnji da je BiH već sada „propala država“. S tim u vezi valja podsjetiti da ono što je svojevremeno prethodilo raspadu Jugoslavije upravo bio zaključak komisije istaknutog francuskog pravnika Roberta Badintera da je SFRJ propala država, tj. da se unutrašnjem planu samourušila, da formalno-pravno više ne postoji te da u skladu s novonastalom situacijom njene dosadašnje republike trebaju raspisati referendume o nezavisnosti i odlučiti o daljoj sudbini.

Ne možemo se oteti utisku da Dodikove izjave, najave i sve otvorenije naoružavanje uveliko podsjećaju na scenarij s početka devedesetih.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime