U osvit 25. godišnjice od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma sve se učestalije otvara tema potrebe njegove revizije. Ovisno o kojem nacionalno-političkom korpusu je riječ, jednako kao i stavovima Hrvatske i Srbije kao supotpisnica mirovnog sporazuma, i mišljenja i stavovi u kojem bi pravcu izmjene trebale ići su različiti.
Neizostavna tema je i pitanje da li je sazrelo vrijeme za okončanje mandata Ureda visokog predstavnika (OHR) i kakva je uloga samog visokog predstavnika u konstelaciji političkih odnosa u BiH, regionu, ali i među državama članicama Vijeća za provedbu mira u BiH, prvenstveno SAD-a, Velike Britanije, Njemačke na jednoj – i Ruske Federacije na drugoj strani.
ASHDOWN NAMETNUO 430 ODLUKA
U analizi za švicarski NZZ novinar Andreas Ernsta ulogu visokog predstavnika ocijenio je „funkcijom bez smisla“. Objašnjavajući tu tvrdnju, Ernsta podsjeća da se od 2009. godine pokazalo iluzornim uvjerenje da će strane diplomate mehanizmom indirektne vladavine pomoći BiH da se nakon rata podigne na noge u uspostavi demokratske, funkcionalne države, temeljene na vladavini prava.
Odlaskom s funkcije visokog predstavnika britanskog diplomate Paddyja Ashdowna, koji je tokom mandata od 2002. do 2006. godine nametnuo 430 odluka i smijenio 59 funkcionera iz Republike Srpske, njegovi nasljednici Christian Schwartz-Schilling, Miroslav Lajčak i u konačnici Valentin Inzko sve rjeđe su koristili mogućnost interveniranja u unutrašnja pitanja BiH ili posezali za bonskim ovlastima i sankcionisanjem političara koji su opstruirali provedbu Dejtonskog sporazuma.
Foto: Ashdown, Schwartz-Schilling, Lajčak i Inzko: Četiri posljednja visoka predstvnika u BiH
Tokom 11 godina, koliko se nalazi na čelu OHR-a, Valentin Inzko svoje ovlasti koristio je 50 puta, a prema ocjeni javnosti one su bile – simboličnog karaktera.
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, međutim smatra da, bez obzira koliko (ne)koristi bonske ovlasti, visoki predstavnik i dalje ima svoju ulogu u BiH. Pojašnjava da se to odnosi na slanje izvještaju UN-u i govore pred Vijećem sigurnosti o situaciji BiH.
„Onda se dijelovi tih izvještaja različito i komentarišu u dijelovima u kojim ne odgovaraju političarima u BiH, posebno Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću. Stoga je, ipak, visoki predstavnik neka vrsta prevencije da se oni ne mogu ponašati kako bi se ponašali bez visokog predstavnika. Jer oni ne mogu zarobiti tu instituciju kao što su zarobili sve ostale institucije države, suspendujući i zakonodavnu i izvršnu vlast“, ističe Šehić.
Prema njegovim riječima, očekivanja da visoki predstavnik okonča svoj mandat bit će utemeljena samo kada dođe do suštinskih političkih promjena u BiH koje zavise od domaćih političkih aktera.
Šehić: Bez obzira što ne koristi “bonske ovlasti” visoki predstavnik i dalje ima svoju ulogu
„Međutim, njihova matrica ponašanja se ne mijenja, i ponavlja iz godine u godinu, što ne doprinosi njihovim željama za odlazak visokog predstavnika“, kaže on.
Komentarišući činjenicu da se Inzko ponaša kao posmatrač stanja u BiH, Šehić podsjeća na period Ashdowna na čelu OHR-a te na to da je on imao puni konsenzus za korištenje bonskih ovlaštenja.
„Tada su naši političari govorili da mogu sami, kako njima ne treba međunarodna zajednica. Nakon toga imamo visoke predstavnike koji se nisu miješali, pustili su domaće političare da rade – i oni nisu ništa uradili. Tako da je pitanje šta bi oni to mogli bolje sami uraditi za ovu državu kada ne poštuju ni Ustav ni zakone ove države. Niko njima ne smeta da se bore protiv kriminala, korupcije. Ne smeta im ni Dejtonski sporazum, ni visoki predstavnika“, zaključuje Šehić.
NEMA ODLASKA OHR-a BEZ POLITIČKOG KONSENZUSA
Vlade Simović, doktor političkih nauka, podsjetio je na postojanje nekoliko faza djelovanje visokih predstavnika. Od perioda kada su visoki predstavnici od strane Vijeća za provedbu mira u BiH imali „odriješene ruke da odlučuju o unutrašnjim pitanjima u BiH, sve do polovine 2000-tih godina, kada se to mijenja, da bi se u konačnici ušlo u fazu Valentina Inzka koji se nalazi u poziciji kada se ne može identifikovati šta je to više uloga visokog predstavnika u BiH“.
Simović kaže da ključni razlog različitih faza uloge visokog predstavnika leži u činjenici da je u prvom periodu nakon okončanja rata u BiH i donošenja Mirovnog sporazuma na geopolitičkoj sceni vladala faza unipolarnog stanja u svijetu, kada su SAD kao primarni kreator Dejtonskog sporazuma imale dominantnu ulogu.
Simović: Inzko je u poziciji kada se ne može identifikovati šta je to uloga visokog predstavnika u BiH
„Početkom 2000-tih godina svijet počinje da se multipolarizuje, posebno s jačanjem ere Vladimira Putina u Rusiji. To je dovelo do toga da članice PIC-a nisu više imale moć da daju odriješene ruke visokim predstavnicima, kao u ranijim fazama, mada su bile svjesne da to može isprovocirati geoplitička razmimoilaženja u BiH“, navodi Simović. Sve to, podvlači, rezultiralo je i činjenicom da imamo visokog predstavnika koji više nije u poziciji kakvu je imao na početku svog mandata.
Simović, bez obzira što potvrđuje da je funkcija visokog predstavnika ustanovljena Mirovnih sporazumom, smatra da je ona neprirodna.
„Kažem neprirodna, jer je imala moć da desuverenizuje odluke suverenog naroda“, naglašava Simović. Bez obzira na to, ocjenjuje on, funkcija visokog predstavnika postojat će sve dok se ne desi konsenzus političkih elita sva tri konstitutivna naroda u BiH.
„A to znači da BiH mora stvoriti bazični konsenzus oko državnosti, odnosno državnog uređenja. Kada to definiše, onda će moći da se demokratski konsoliduje i neće joj trebati visoki predstavnik. Tako da visoki predstavnik nije samo pitanje inostranih faktora. Njegova živost ovdje i njegova moć, moramo biti svjesni, primarno zavisi od političara u BiH. Koje moraju biti kompatibilne da zemlja postane funkcionalna i da joj ne treba uloga visokog predstavnika“, zaključuje on.
I Miodrag Živanović, profesor filozofije i javni radnik, također dijeli mišljenje da će OHR, pa time i visoki predstavnik, biti u BiH sve dok se ne dese korjenite političke promjene u našoj zemlji.
Živanović: OHR neće otići iz BiH bez dubokih političkih promjena
Kao ilustraciju navodi nedavni boravak članova Predsjedništva BiH u Briselu i njihove razgovore oko kandidatskog statusa za članstvo u Evropskoj uniji sa zvaničnicima EU.
„Oni su tamo poslušno klimali glavama, obećavali da će ispuniti obaveze koje se pred BiH stavljaju. I svjesno lagali da su to spremni učiniti. I sve dok imamo takvu situaciju imaćemo i OHR“, podvukao je Živanović.
Samog visokog predstavnika ne uznemiravaju rasprave o načinu na koji obavlja svoju funkciju, zahtjevi za gašenjem OHR-a, otvorene uvrede i ismijavanja koje na njegov račun stižu od lider SNSD-a. Ne uznemirava ga ni činjenica da Ruska Federacija već niz godina na svakoj sjednici PIC-a izdvaja svoje mišljenje, odnosno ne osuđuje antidejtonsko ponašanje Dodika.
A BiH četvrt stoljeća od okončanja rata vrti se u istom krugu zarobljene države vlastitih etnonacionalnih elita kojima ovakvo stanje odgovara.
