Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Rijetko može da prođe sedmica bez uplitanja zvaničnika Republike Hrvatske u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine i podrivanja njenog suvereniteta. Kada je u pitanju diskreditacija susjedne države i njenih zvaničnika, vjerovatno je to jedino zajedničko i predsjedniku Zoranu Milanoviću i vladi Andreja Plenkovića, odnosno, političarima s obje strane političkog spektra.

Ali ako sudimo po učestalim izjavama hrvatskog predsjednika, možemo se zapitati kome spektru zapravo pripada, jer očito da lijevo više nije, pa možemo postaviti pitanje da li u Hrvatskoj imamopolitičke struje koje su manje i one koje su više desno, te Most koji ih spaja. Ne treba zaboraviti da su najoštriji kritičari bh. politike, u prvom redu predsjednik Milanović, ne tako davno obilazili skupove političara čiji legitimitet danas osporavaju.

SA 24.000 BOŠNJACI BEZ PREDSTAVNIKA U SABORU

„Hrvatsko pitanje u BiH“ zarad popularnosti u važnom biračkom tijelu i jedni i drugi vješto koriste, no kada se u Saboru raspravlja o toj temi u saborskim klupama možemo vidjeti tek desetak zastupnika.

I dok se od strane takvih zvaničnika potencira pitanja „legitimnog predstavljanja“ u Bosni i Hercegovini, hrvatski političari malo rade na rješavanju diskriminacije u vlastitim krugovima. U svemu tome nema prostora da se dovoljno čuje glas Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, druge po brojnosti nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, a koji su potisnuti na marginu političkog života i procesa odlučivanja.

Pitanje je da li je uzrok toga nedostatak volje ili sposobnosti da se promijeni takvo stanje, ili zvanični Zagreb na to gleda kao način osvete Bosni i Hercegovini.

U ovoj temi izrazito bitnoj za Bošnjake u Republici Hrvatskog zatražili smo i mišljenje istaknutog političkog aktiviste Bermina Meškića, jednog od kandidata na posljednjim izborima za Sabor.

Foto: Bermin Meškić

“Točno je da smo mi Bošnjaci, u samoj suštini, na marginama političkog života u Hrvatskoj. Situacija je zabrinjavajuća u pogledu zaštite naših političkih prava. Nama nedostaje naš predstavnik u Saboru, u zakonodavnom tijelu gdje se razne politike uobličavaju u zakone, a sve kako bi štitio naše interese, ali i da naš zastupnik bude glasan o važnim društvenim temama, pa i onima o odnosima BiH i Hrvatske. Vrlo je važno da i mi iz Hrvatske, u situaciji kada se vrši ogroman pritisak na BiH, da pri svakom nastupu promoviramo samostalnu, suverenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, ulazak BiH u EU i NATO; te da jasno ustrajavamo na osudi genocida. To je naša dužnost”, naglašava Meškić.

Podsjeća da je situacija u BiH složena te navodi kako toliko puta vidi potrebu da se djeluje i nešto kaže u ime Bošnjaka u Saboru o tome.

“Ali nažalost nas tamo nema, već prilično dugo. Jasno je da postoji diskriminacija u našoj izbornoj jedinici, ali ta tema ne može prodrijeti u mainstream medije. Recimo, Bošnjaka u Hrvatskoj po zadnjem Popisu ima 0,62 % i druga smo nacionalna manjina po brojnosti dok Albanaca ima 0,36 %, a obje te nacionalne manjine se nalaze u istoj izbornoj jedinici s još tri naroda. To je eklatantan primjer neravnomjerne raspodijeljenosti glasova i samim time diskriminacije građana. Upravo zato naglašavam potrebu promjene izbornog zakona u Hrvatskoj. To uostalom traže i organizacije civilnog društva koje kontinuirano ukazuju na nejednaku vrijednost glasova i u općih deset izbornih jedinica. Svakako da bi se u sklopu izmjene izbornog zakonodavstva trebalo bi se voditi računa i o posebnoj jedinici za Bošnjake u Hrvatskom saboru. Mi to svojim odnosom prema Hrvatskoj svakako zaslužujemo. Smatram da bi tu Vlada trebala pokazati širinu i izaći u susret našim zahtjevima“, poručuje Meškić.

Svakako, nemoguće je porediti položaja Bošnjaka u Hrvatskoj i Hrvata u Bosni i Hercegovini, jer pričamo o različitim političkim postavkama u kome niti su prvi konstitutivni, niti su druga manjina – niti bi tako trebalo biti – već je cilj skrenuti pažnju na politički cinizam i dvostruke aršine i standarde hrvatske politike kada je riječ o političkom učešću i predstavljanju, te činjenici da se Bošnjacima uskraćuje učešće u Hrvatskom saboru.

Sa nešto više od 24.000 Bošnjaka, prema popisu stanovništva iz 2021. godine, bošnjačka manjina je druga najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj od 22 koje su priznate Ustavom RH. Položaj manjine od nezavisnosti Hrvatske je prošao kroz nekoliko faza, u početku su bili priznati kao Muslimani u smislu nacionalne odrednice.

Manjine u Hrvatskoj (Infografika by Amar Buljubašić)

Potom je uslijedio period u kome su ustavno bili prepoznati i Bošnjaci i Muslimani, kao dvije zasebne manjine, što je značajno podijelilo manjinu na dva korpusa.

Danas imamo samo bošnjačku manjinu, dok oni koji se izjašnjavaju kao Muslimani pripadaju kategoriji ostalih. Između dva posljednja popisa, rađena 2011. i 2021. godine, broj Bošnjaka je pao sa 32.000 na 24.000. S pravom se vjeruje da je ovaj broj nešto veći, obzirom da se smatra da se i jedan dio Bošnjaka izjašnjavanja Hrvatima (i pretežno islamske vjeroispovijesti), što zbog procesa asimilacije, što zbog vjerovanja da time postižu bolji društveni položaj.

Također, smatra se da da postoje i Bošnjaci koji su se na posljednjem popisu izjasnili kao Muslimani, s tim da je 2021. godine tako izjašnjenih bilo tek nekoliko hiljada, dok ih je na ranijim popisima stanovništva bilo znatno više.

Treba podsjetiti i da se u deceniji između ova dva popisa stanovništva Hrvatska suočila s velikom brojem odlazaka, te se broj stanovnika smanjio za više od 400.000. Ipak, ako zađemo dublje u analizu, može se primijetiti da je trend odlazaka trostruko veći kod nacionalnih manjina, a šta je uzrok tome – treba da bude pitanje za tamošnje zvaničnike.

BOŠNJACI MJESTO DIJELE S JOŠ ČETIRI MANJINE

Hrvatski sabor trenutno broji 151 zastupnika. Sabor se popunjava na način da se iz 10 izbornih jedinica, a koje bi trebale biti približno jednake po broju birača, bira po 14 zastupnika – ukupno 140. Potom se iz izborne jedinice 11 biraju tri zastupnika koje biraju hrvatskih državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a koje po nepisanom pravilu popunjavaju Hrvati iz Bosne i Hercegovine, dok je osam mjesta rezervisano za pripadnike nacionalnih manjina koji se biraju na manjinskim listama u izbornoj jedinici 12.

Od ovih osam mjesta, tri pripadaju Srbima koji čine uvjerljivo najveću manjinu, iako se i njihov broj značajno smanjuje iz godine u godinu. Jedan zastupnik je rezervisan za grupu od pet manjina, koju čine Bošnjaci, Albanci, Slovenci, Makedonci i Crnogorci.

Za Italijane je rezervisano jedno mjesto u Saboru, a isti je slučaj i sa Mađarima, dok Česi i Slovaciimaju jednog zajedničkog zastupnika. Ostalih 11 manjina bira posljednjeg člana Sabora. Ovu grupu čine uglavnom manjine koje imaju od par hiljada do nekoliko stotina članova, s izuzetkom romske manjine koja sama ima veću populaciju od ostalih 10 manjina ukupno, te redovno iz ove grupe saborski zastupnik dolazi iz romske manjine.

Grafikon

Ako pogledamo populaciju unutar ovih grupa i broj rezervisanih mjesta za svaku, možemo uočiti ogromnu disproporciju. Tako, recimo, manjina koju čine Bošnjaci, Albanci, Slovenci, Makedonci i Crnogorci, sa nešto više od 52.000 manjinske populacije bira samo jednog svog zastupnika, od čega je 24.000 Bošnjaka, dok italijanska manjina koja ima 14.000 članova, te 10.000 Mađara, svaka ima po jednog zastupnika, kao i Česi i Slovaci kojih je ukupno nešto više od 11.000. Tako su u posljednja tri saziva Sabora Bošnjaci bili bez bošnjačkog zastupnika (iz ove grupe trenutna zastupnica dolazi iz albanske manjine), iako čine drugu najmnogobrojniju manjinu u Hrvatsku.

Iako Bošnjaci u Hrvatskoj upozoravaju na ovaj vid političke diskriminacije u procesu donošenja odluka, te zahtijevaju zasebno mjesto u Saboru, hrvatski zvaničnici nisu ni približno glasni po ovoj problematici kao u situacijama kada treba komentarisati status naroda i njihovu političku participaciju u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Matematika je poprilično jasna. Grupa od pet manjina i sa preko 50.000 članova ima samo jednog predstavnika, a skoro polovinu populacije unutar ove grupe čine Bošnjaci. Bošnjaka je znatno više od Italijana (preko 10.000) i Mađara (preko 14.000), kao i Čeha i Slovaka, ali ipak nemaju garantovano mjesto u Saboru.

Čak i ako uzmemo u obzir populaciju iz 2021. godine i broj saborskih zastupnika, jedan zastupnik se u prosjeku bira na oko 25.000 stanovnika, što je približno jednako broju Bošnjaka u Hrvatskoj. Gledano i u smislu te proporcionalnosti, Bošnjaci polažu pravo na svog zastupnika, a ako se osvrnemo i na zasluge u izgradnji hrvatske državnosti, 25.000, prema historijskim izvorima, predstavlja i broj Bošnjaka koji su učestvovali u Domovinskom ratu.

Grafikon

Nakon što su protekle jeseni objavljeni konačni podaci popisa 2021., uočena je i disproporcija u smislu broja stanovnika iz 10 izbornih jedinica iz kojih se bira po 14 zastupnika, te su pojedini političari pozvali na usklađivanje ovih jedinica.

Ukoliko do toga dođe, a unutar ustavnih okvira Sabora može imati 160 članova, to bi bile idealna prilika za Republiku Hrvatska da ispravi i višegodišnju nepravdu prema svojim građanima koji čine bošnjačku manjinu, te da im osigura zasebno mjesto u Hrvatskom saboru.

Opravdanje za ovakvu politiku Hrvatske je teško naći, kako u matematici tako i demokratskim načelima. Hrvatska se odlučila za model predstavljanja nacionalnih manjina kroz način garantovanja izbora zastupnika u Sabor putem manjinskih lista, međutim jasno je da sam način raspodjele ovih mandata zahtjeva reviziju i efikasniju raspodjelu.

Valja spomenuti da Bosna i Hercegovina nikada nije pokazala inicijativu da zaštiti Bošnjake u Hrvatskoj, ali treba i reći da je upitno koliko bi takvo što bilo efikasno, obzirom na nekompatibilnost političkih sistema i unutrašnjeg državnog uređenja.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime