Kupovali su se glasovi, trgovalo se uticajem, ali i ljudskim zdravljem, zloupotrebljavao službeni položaj, namještali se tenderi, a porodici i prijateljima poslovi, izbjegavale javne nabavke, velike kompanije dovođene do bankrota, a pojedinci do bogatstva.
O korupcijskim aferama koje su u posljednjih dvadeset godina milionski oštetile budžete u BiH mogao bi se napisati roman. O kaznama i odgovornim tek kratak tekst, naročito onim na najvišim položajima, jer visoka korupcija se ne procesuira, pa samim tim i ne kažnjava. Ne kažnjavaju sudovi, ali ni glasači iz čijih je džepova novac otišao u nepovrat.
AFERE I AFERETINE
Za prosječnog bosanskohercegovačkog glasača ni sve korupcijske afere tokom pandemije korona virusa nisu bile dovoljan razlog da odgovorne “kazne”, makar uskraćivanjem glasova. Samo pola godine od afere respiratori, stranke čiji su viskopoziconirani funkcioneri kasnije optuženi da su nabavili 100 nefunkcionalnih respiratora iz Kine i tako oštetili budžet Federacije BiH za 10 miliona KM, na lokalnim izborima dobile su skoro isti broj broj načelničkih i gradonačelničkih mjesta kao na prethodnim lokalnim izborima održanim 2016.
Suđenje u kojem su premijer FBiH Fadil Novalić, inače član Predsjedništva SDA, i ostali optuženi su da su nabavili stotinu respiratora po uvećanim cjenama, pri čemu se oni ne mogu koristiti u svrhe zbog kojih su nabavljeni – za potrebe liječenja bolesti Covid-19, još uvijek traje. U istom je slučaju za nesavjestan rad u službi optužena i federalna ministrica Jelka Miličević, funkcionerka HDZ-a BiH.
Da nešto nije kako treba ocijenili su glasači u Sarajevu i u četiri opštine povjerenje uskratili SDA i dali kandidatima drugih političkih stranaka, dok je u ostalim mjestima situacija ostala skoro pa nepromjenjena. HDZ je čvrsto ostao na načelničkim i gradonačelničkim mjestima koja godinama unazad drži.
Slično se dogodilo i u drugom bh. entitetu Republici Srpskoj (RS), gdje je vlast na čelu sa SNSD-omumjesto o zdravlju građana brinula kako da zaobiđu javne nabavke i tendere tokom nabavke medicinske opreme potrebne za borbu protiv pandemije.
Nedavno je završena istraga protiv bivšig direktora Instituta za javno zdravstvo RS Branislava Zeljkovića koji je uhapšen 16. septembra prošle godine. On se tereti za zloupotrebu službenog položaja i osumnjičen je da je tenderskim malverzacijama pričinio materijalnu štetu od 790.000 maraka.
Vlada RS na čelu sa SNSD-om u martu 2020. po hitnom postupku donijela je Odluku da se sprovede postupak nabavke pokretne bolnice sa 500 bolničkih kreveta i svom pratećom opremom na površini od 6.000 kvadratnih metara. Za tu je svrhu obezbijeđeno oko 3,65 miliona KM iz entitetskog budžeta. Pokretna bolnica je nekoliko mjeseci kasnije postala predmet istrage Javnog tužilaštva RS. Prethodno je u maju ugovor sa dobavljačem kompanijom Global Balkan iz Bijeljine, koja nije u roku isporučila prateću opremu za bolnicu, Institut za javno zdravstvo jednostrano raskinuo.
O sumnjivim tenderima prilikom nabavke medicinske opreme u kojima su učestvovali čelnici zdravstvenih institucija i Vlada RS mediji su pisali i pred lokalne izbore 2020., no to nije spriječilo većinu građana da svoj glas ponovo daju vladajućem SNSD-u. Poput SDA u Sarajevu, ova stranka vlast je izgubila samo u Banjaluci.
GLASAČI KRATKOG PAMĆENJA
Potkivanja, diplome, aluminiji, papci, asimi, tuneli, kisik, ikone… sinonimi su za nebrojene korupcijske afere u kojima su mahom učestvovali članovi etnonacionalnih političkih stranaka SDA, HDZ-a i SNSD-a koje su godinama na vlasti, što na lokalnom, što na višim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.
“Političke partije koje su na vlasti imaju najviše mogućnosti da nekažnjeno prouzrokuju afere upravo zbog svoje snage i količine resursa koju kontrolišu, a koja im pomaže da te afere zamaskiraju, opravdaju i da iste budu brzo zaboravljene ili da im biračko tijelo iste oprosti”, ocjenjuje u izjavi za Inforadar Demijan Ožegović iz organizacije Transparency International BiH.
Ti uglavnom javni resursi, kako kaže, koriste se za kupovinu podrške birača, i na taj način se afere brzo zaboravljaju odnosno zamjenjuju djelovanjem koje biračima odgovara.
“To jeste jedan vid političke nepismenosti, jer npr. povremenim davanjima finansijskih sredstava određenim kategorijama (mladima, penzionerima, borcima) ili asfaltiranjima ulica i slično, se suštinski ne rješavaju egzistencijalni problemi, ali većem dijelu biračkog tijela je ovo očigledno dovoljno da bi zaboravili razne prijetnje, ucjene, krađe”, objašnjava on.
Afera je na pretek, a pandemija je najbolje pokazala kako funkcioneri ne mareći za zdravlje stanovništva koriste nove okolnosti za izvlačenje velikih količina novca putem javnih nabavki, netransparentnih postupaka, preplaćujući nepotrebne robe.
Politička analitičarka Tanja Topić objašnjava da živimo u klijentelističkom sistemu sa visokim stepenom korupcije i nepotizma, u kojem partije koje su na vlasti decenijama suvereno vladaju javnim resursima. Time, kako dodaje, vlast određuje i egzistenciju brojnih gradjana “spojenih na tu pipu”.
“Na taj način stotine hiljada ljudi se drži u pokornosti, oni su disciplinovani i moraju slijepo slušati partijske vođe. U našoj političkoj kulturi građani su navikli da budu dobri podanici i poslušnici i da umjesto njih misle vođe”, dodaje ona.
UNUTARSTRANAČKA I OSTALE VRSTE TRGOVINE
Političke partije u BiH ne trguju samo populistički kupovinom glasača na ovaj ili onaj način. Trgovina je duboko ukorijenjena i u unutarstranačkim izborima. U toj je kategoriji afera Asim jedna od najpoznatijih. Općinski sud u Sarajevu je krajem 2021. potvrdio optužnicu Tužilaštva KS protiv Asima Sarajlića, Sabahudina Delalića i Muhameda Šehovića zbog krivičnog djela “davanje dara i drugih oblika koristi”.
Sarajlić je bivši potpredsjednik i bivši šef Kadrovske komisije SDA, trenutno predsjedavajući Kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH (!), Delalić aktualni zastupnik SDA u Skupštini KS, a Šehović bivši općinski vijećnik SDA u Novom Gradu u Sarajevu, se terete da su od 20. do 25. februara 2020. prije zakazanih unutarstranačkih izbora SDA za predsjednika KO SDA Sarajevo na kojima su predloženi kandidati bili Semir Efendić, načelnik Novog Grada Sarajevu, te Fikret Prevljak, posredstvom Muhameda Šehovića ugovorili sastanak sa delegatom Velidom Tvrtkovićem.
Tvrtkoviću su, prema optužnici, obećali da će korištenjem svog utjecaja na osnovu pozicija unutar SDA zaposliti njegovu suprugu. Tvrtković je trebao zauzvrat svoj glas dati kandidatu Fikretu Prevljaku.
Afera je objelodanjena objavom audio snimka na Facebook stranici Efendića. Na snimku se mogu čuti i kako Sarajlić i Delalić iznose detalje iz bliže i dalje prošlosti kada je riječ o kadriranju, lobiranju, zapošljavanju, ali i budućim planovima u SDA. U snimku se pominje i direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osman Mehmedagić Osmica, te način izbora bivšeg gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake.
Teško je zaboraviti rečenicu “Selam, gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da vam se javim”, koju je napisao Fikret Hodžić, također optužen u slučaju respiratori, a koja je pročitana tokom suđenja Novaliću i ostalim. Sarajlić, koji je na američkoj crnoj listi, pominje se i u nizu drugih političkih afera.
Nakon što je objavljen tajni snimak kojim se trguje glasovima unutar SDA dao je ostavku na mjesto u stranci, ali je ostao na mjestu delegata u Domu naroda Parlamenta BiH. Oslobođen je optuži zazloupotrebu položaja pri zapošljavanju u javnim preduzećima u BiH. U tom je slučaju prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu na tri godine zatvora u julu ove godine osuđen njegov bivši stranački kolega Amir Zukić, koji je također na američkoj listi sankcionisanih osoba iz BiH. U istom postupku osuđena su još četvorica optuženih.
Optužnica je teretila Amira Zukića, Asima Sarajlića, Safeta Bibića, Nedžada Traku, Senada Traku, Ramiza Karavdića i Esada Džananovića za udruživanje radi krivičnih djela primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem te krivično djelo protuzakonito posredovanje. Zukić, koji je bio generalni sekretar SDA, nakon što je afera otkrivena isključen je iz stranke.
NASTAVI NIZ
Da se unutar partija glasovima može trgovati i da to neko snima i često objavi, godinama prije SDAotkrili su članovi SNSD-a. Aktuelna predsjednica RS-a Željka Cvijanović 2014. nakon Opštih izbora snimljena je kako govori o kupovini poslanika radi formiranja većine u ovom entitetu. U snimku se moglo čuti kako Cvijanović drugoj osobi govori da se ne sekira, a ova joj uzvraća da su to “sigurno ona dva papka”.
“Pa jeste, iz Šukalove stranke, ali zato smo mi kupili drugu dvojicu, pa ću vidjeti jesmo li ih kvalitetno kupili, ako oni izdaju da imamo drugu dvojicu. Eto, hajd sad…”, čuje se Cvijanović, koja će na Opštim izborima zakazanim za 2. oktobar biti kandidatknja SNSD-a za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda.
Tako je nastala afera papak, nakon koje je Željka Cvijanović sa mjesta predsjednice Vlade došla na mjesto predsjednice entiteta i kandidatkinje za državno Predsjedništvo. Snimak je vještačen, utvrđeno da je autentičan, ali umjesto odgovornosti uključenih u aferu policija je upala u redakciju portal Klix koji je prvi objavio snimak.
Pet godina kasnije, početkom 2019., u središte pažnje stigao je novi snimak. Pored audio sada smo imali i video. Dio aktera opet blizak SNSD-u. Bivši predsjednik VSTV BiH Milan Tegeltija bio je dio afere nazvane potkivanje. On se dovodio u vezu s koruptivnim radnjama, odnosno da je putem posrednika, inače službenika Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), ugovarao klijente kojima je trebalo “ubrzati” predmete u bh. pravosuđu. To je objavljeno u videosnimku.
Trebalo je da prođe više od godinu da Tegeltija pod pritiskom javnosti podnese ostavku na mjesto predsjednika VSTV-a. Iako je bio dio afere, Tegeltija nikada nije osumnjičen a kamoli optužen za koruptivne radnje te je na kraju nagrađen mjestom savjetnika za pravna i ustavna pitanja člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorada Dodika.
Rekorder po broju optužnica i krivičnih prijava među liderima partija koje već trideset godina imaju najveći broj glasača je predsjednik HDZ-a Dragan Čović. On se može pohvaliti sa nizom optužnica i krivičnih prijava, od privatizacije mostarskog Sokola preko Hercegovačke banke, do javnih preduzeća HT Mostar i Elektroprivrede HZ HB, saradnje sa osuđenim Lijanovićima. Iza njega je nekoliko sudskih procesa u kojima je bio optužen, čak nje nakratko “nakratko” boravio u pritvoru Suda BiH, no niti u jednom osuđen.
Niko nije odgovarao ni zbog toga što je nekadašnji privredni gigant mostarski Aluminij pod višedecenijkom kontrolom HDZ-ovih kadrova doveden do propasti, kao ni zbog toga što su Vladimir Romanov i njegova Ukio grupa pobjegli iz BiH odnijevši iz firmi Birač i Alumina milijardu maraka. Zaboravilo se s kim su morali sarađivati u RS.
Bobar banka, Pavlović banka, Krivaja, Vranica, Hidrogradnja, Šipad, privatizacije Puteva RS, sumnjivi ugovor o izgradnji TE Ugljevik, Pretis, Šume Herceg-Bosne, Vitezit, Hercegovačka banka… morali bi ovdje stati jer je nemoguće sve nabrojati. A i to bi, pored toga da je svaka sumnjiva privatizacija, ugovor, javna nabavka, tender često je povezan sa onima koji su na najvišim političkim funkcijama, od lokalnog do državnog nivoa, trebalo nešto da govori.
I sve to malo zanima birače u Bosni I Hercegovini. Pa čak i kada im se prijeti. Na takav slučaj podsjeća i Damjan Ožegović iz TI-a. Predsjednik SNSD-a i član državnog Predsjedništva Milorad Dodik je na javnim tribinama u Bileći i Gacku pred Opšte izbore 2018. onima koji ne glasaju za SNSD prijetio otkazima.
“A to je obrazac ponašanja koji se ponavlja i u trenutno predizborno vrijeme. Najnovija svjedočenja o stranačkim zapošljavanjima na višestruke funkcije, ali i situacije kada funkcioneri vladajućih partija fizički šutiraju velike količine novca bi u svakom demokratskom društvu bili udarac u obraz običnom čovjeku, običnom biraču, međutim svjedoci smo da u našem društvu takva ponašanja na izborima po pravilu prolaze nekažnjeno”, dodaje Ožegović.
Tanja Topić smatra da dobar dio građana nije politički osviješćen i emancipovan, dok drugi dio s visoka i arogantno posmatra procese i događaje smatrajući da niko od političkih smrtnika ne zaslužuje tu čast da mu oni daju glas.
“To je također dio političke nezrelosti i neosviješćenosti jer su i takvi stavovi dijelom proistekli iz spinova stranaka na vlasti, prema kojem su svi oni isti. Tu treba dodati i to što je dobar dio glasača skroman u svojim zahtjevima i ambicijama u društvu tipa ‘dobro je, neka se ne puca’. Ne smijemo ovdje zaboraviti ni one kojima je ovakvo političko ponašanje krčmljenja javnog dobra i poreskog novca građana te neodgovornost političara postali prihvatljivi i normalni, što to smatraju snalažljivošću, a sve one koji insistiraju na vrijednostima svrstavaju u gubitnike. Politike na vlasti decenijama ovo društvo vuku u sunovrat, dok je većina građana upornom šutnjom postala saučesnik u tom razaranju”, zaključuje ona.
ZA GODINU SAMO ČETIRI PRESUDE ZA KORUPCIJU
Postavlja se pitanje kako građani mogu percipirati visoku korupciju ako pravosuđe zatvara oči i nije u stanju da se izbori sa političkim pritiscima, ali i političkom kontrolom.
U prošloj godini u BiH je donešeno 147 pravosnažnih presuda za krivična djela korupcije, od čega se samo četiri odnose na visoku korupciju. Rezultati su to monitoringa procesuiranja korupcije TI u BiH.
Prema njihovom istraživanju, sva tužilaštva u BiH podigla su ukupno 235 optužnica, od čega se samo šest, ili 2,5 posto, odnose na visoku korupciju. Jedna od njih se odnosi na Selmu Cikotića, bivšeg ministra odbrane BiH i aktualnog državnog ministra sigurnosti, koji je optužen za krivično djelo počinjeno prije više od deset godina.
Podaci koje su objavili na interaktivnoj mapi procesuiranja korupcije pokazuju da je Tužilaštvo BiH dodatno smanjilo i onako mali broj podignutih optužnica. Također, ocjenjuju da “ništa više uspjeha nije imalo ni Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala koje djeluje pri Javnom tužilaštvu Republike Srpske”.
Iz TIBiH upozoravaju kako je od ukupnog broja donesenih pravosnažnih sudskih presuda za korupciju 68 posto slučajeva završilo je uslovnom kaznom, jer su procesuirani uglavnom “sitni” slučajevi, dok se samo 41 presuda odnosi na zatvorske kazne. Istovremeno navode kako više od polovine krivičnih prijava, odnosno 57,3 posto, završi naredbom o neprovođenju istrage.
Pravosuđe se, ocjenjuju iz ove organizacije, sve češće suočava sa političkim pritiscima i javnim napadima visokih funkcionera, no mi bismo dodali i sa korupcijom u vlastitim redovima, što dodatno utiče na efikasnost procesuiranja korupcije van pravosuđa.
