Piše: Branko VRDOLJAK
Nemamo baš previše razloga za zadovoljstvo na brdovitom Balkanu. Pa je razumljiva euforija koju jednom u četiri godini izazove Mundijal. No vidi vraga, ni tu nam baš ne daju rahat užitak, kakva država – takav javni servis.
Barem polovina komentatora antitalentom, neotesanošću, nepismenošću, pristranošću, nekulturom, šovinizmom, primitivizmom, naprosto nam ne dozvoljava u spokoju vlastitog doma pratit veleljepno globalno sportsko nadmetanje.
LINGVISTIČKI AUTOGOLOVI
Pretjerujem li? Nažalost ne, nipošto.
Redom: Možemo li promijenit kanal? Ne možemo, jer su drugi emiteri zatamnjeni. Dakle, ne postoji ustavom i internacionalnim pravom zajamčena sloboda izbora. Monopol je izričito zabranjen.
Možemo li ukinut ton? Možemo, ali tad ne čujemo ni publiku ni sportaše ni suce ni himne – gluhonijem prenos.
Kablovski operatori i pametni televizori dozvoljavaju opciju selekcije samo “IT” tona bez komentatora, no BHT nam uskraćuje istu, štoviše prigušuje IT izvor a nesnosno pojača spikera. Pa bivamo prisiljeni trpit stranca u kući.
Čija lista lingvističkih i semantičkih autogolova kraja nema, pa navodim nekoliko tipičnih, ne pozivajući se na gramatička pravila koja očito nisu savladali u osnovnoj školi.
“Glavni arbitar, pomoćni arbitar?!”
Arbitar znači glavni sudac, dakle prva sintagma je pleonazam, a druga kontradikcija. Samo je jedan arbitar – ostali su suci, sudije, referees.
Dalje: “Peti, treći, n-ti, najbolji, najbrži, najduži?” Samo je jedan prvi i najbolji, ostali su drugi, treći, četvrti, n-ti iza prvog, osim ako ne dijele postolje.
“Počeo utakmicu na klupi?”
Nije, dakle, započeo igru!
“Igrač taj, KOJI je, KOJI je, KOJI je”, a samo jedan je na terenu pa je “koji je” – totalni višak.
“Može biti opasno!?”
Može samo past gol, jer opasno već jeste.
“Stopostotna šansa” ne postoji, jer tad nije šansa nego gol.
“Slave s rezultatom 2:0?”
Slavi se bolan rođendan ili Vidovdan, nominativ, pobjeđuje se rezultatom, ne “s” rezultatom. Pa slavi u bircuzu. Padež instrumental uključuje veznik “s/sa”, pa je suvišan.
“Zaradio karton?”
Umjesto kažnjen kartonom, kolokvijalno je bolan pristajalo Mladenu Deliću. I tako dalje i tako slično.
A što kazat za vulgarno kritiziranje i savjetovanje najboljih izbornika, trenera, nogometaša na svijetu?
KRICI U MIKROFON
Što kazat na darove Dan(aj)aca, prljave Irance, lažne etničke Švicarce?
Kako probavit za oktavu povišenu mahalsku dikciju komentatora, koja svakoj riječi svršenoj suglasnikom doda nesvršen glas “A”, poput magarećeg njakanja? Ili neartikulirane krike komentatora, ushićenog zbog pobjede nacionalnog tima susjeda za koji je navijao, iako je komentator, a ne navijač?
Ili, kada kolega mu, u neznanju o razlici pojmova naroda i nacije, podrzavajući navijački istočne susede, broji krvna zrnca roditelja i boju kože švicarske ekipe, ali ne vidi navijačke majice s likom ratnog zločinca, niti čuje skandiranje “*ičko šajcarska”, upućeno izdajniku Bosancu, selektoru.
I taman pomislite nema više, kad eto antologijskog bisera, tri u jedan: “Od osmine finala takmiči se s novim loptama stare fizionomije?!”
Takmiči se loptom, s protivnikom, a fizionomiju posjeduju demineri. Jer greške plaćaju.
Pa, sretan i srećan nam Mundijal 2018, nedeminirana prokleta avlijo, etničke komšije i vatreni susjedi!
