Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik otkrio je kako je Republika Srpska potpisala s Rusijom predugovor o nabavci 1,2 miliona vakcina protiv Covid-19, kako bi svi građani RS bili vakcinisani (izvor magazin Pečat, RTRS 29. oktobar).
Isti dan i samo sat ranije u Dnevniku 2 RTRS-a objavljena je vijest da je tokom razgovora s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Sergejem Lavrovim Dodik dogovorio nabavku 200.000 ruskih vakcina protiv korona virusa koje će u RS stići do konca godine.
E sad, 1,2 miliona ili 200.000 vakcina, manje-više. Nećemo valjda cjepidlačit s brojevima. A kako sve stručne procjene govore da u ovom bh. entitetu živi ispod 900.000 stanovnika, možda neke koristi od Dodikovog poslovnog aranžmana vide i građani Federacije BiH.
Da stanje u svijetu nije ozbiljno kakvo jeste, da se čak i najrazvijenije zemlje širom planete ne suočavaju s nizom problema i ponovo odlučuju na lock down kako bi sačuvali stanovništvo i zdravstveni sistem, na izjave i obećanja Milorda Dodika bilo bi suvišno trošiti riječi.
Ali svjetski zdravstveni stručnjaci vakcini se ne nadaju prije proljeća, njemačka kancelarka Angela Merkel najavljuje četiri teška mjeseca, samo Dodik nastavlja da širi neutemeljini optimizam.
Milorad Dodik, gospodar života i smrti u Republici Srpskoj. Glavni epidemiolog. Glavni stručnjak za ekonomiju, vodoprivredu, obrazovanje… Jednom rječju – alfa i omega. Onaj kojeg se za sve pita i koji o svemu odlučuje. Da je pod svoju kontrolu stavio sve institucije u Republici Srpskoj, da su Narodna skupština, Vlada, premijer i entitetska predsjednica tek marionete u njegovim rukama, više nije nikakva novost. I na tu temu se nema više ništa dodati. Ali ponovit ćemo, trenutak u kojem živimo presložen je i dugoročno prerizičan da bi se s ljudima i institucijama bilo ko igrao.
Istina, u toku je predizborna kampanja. Bez šatora, mlakog piva i hladne prasetine, mikrofona i ojkača. A valja narod zabaviti. Valja ga uvjeriti da ponovo glasa i izabere „nas“. I u to ime, sasvim je jasno, Dodik neće ni od čega prezati.
Demonstrirajući moć gdje god stigne. Pa u „konsultacijama“, kako je sam priznao, s unukom donijeti odluku da zatvori škole. Kamo sreće da je iza te odluke donijete u predvečerje, nedjelje 25. oktobra, stajala istinska zabrinutost za zdravlje i učenika i nastavnog osoblja. Jer da jeste, jer da briga za djecu kao osobno ranjivu populaciju postoji, prije početka školske godine bio bi do u tančine sačinjen plan kako djelovati u slučaju da epidemiološka situacija izmakne kontroli.
Tako bi trebalo. Samo što Dodik, koji sebe smatra pozvanim da o svemu odlučuje, nije politički strateg. Niti ima, ili ne želi da ima oko sebe tim ljudi, eksperata koji bi promišljali kako djelovati u kriznim situacijama. Stoga je na dnevnoj osnovi sasvim realno očekivati da se po njegovom diktatu donose odluke, izriču i ukidaju zabrane, ovisno od toga šta mu tokom dana padne na pamet. Pa šta košta da košta.
Za stanje u kojem smo, za činjenicu da se jedan bahati, površno obrazovani kabadahija igra s našim životima, odgovornost snose i ljudi koji su izabrani da vrše ključne političke funkcije. Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nedeljko Čubrilović, ministri u Vladi RS. Oni koji su plaćeni za posao, koji rade i kojima su građani povjerili da ih predstavljaju i vode.
Ali, ponovit ćemo, oni su svjesno pristali da budu krpene lutke u rukama jednog neodgovornog pojedinca. Kojeg slijede baš na način na koji puk slijedi Domanovićevnog slijepog vođu. I zapravo su samo klonovi Milorada Dodika. Bahatost, nebriga za građane, njihove interese i potrebe, krajnja otuđenost od realnog života, vlast kao plijen i otvoren prostor za enormno bogaćenje koje granični s legalizovanim kriminalom i korupcijom, zajednička su karakterna osobina cijele piramide vlasti u RS. Na čijem je čelu nekrunisani vođa.
A tu je i svesrdna pomoć RTRS-a. Glasnogovornika te iste vlasti, prevashodno Milorada Dodika, koja po njenom diktatu građane i njihov zdrav razum ponižava i ignoriše preko granice besrama. Zato je i moguće, da se vratimo na početak, da Dodik ne trepnuvši samo tokom jednog dana i u samo sat vremena obećava i 200.000 i 1,2 miliona vakcina protiv Covid-19. Da ponovimo, već do kraja ove godine. I da nikom ni na kraj pameti nije da takve tvrdnje dovede u pitanje.
Kamo sreće da nas gospodar naših života ne obmanjuje. Ali i onima najkraće pameti nije teško sjetiti se svih obećanja koja nikada nisu ispunjena. Svih patriotskih igrokaza kojima u kontinuitetu svjedočimo i kojima je jedini cilj nacionalna mobilizacija srpskog puka. Kojeg se stalno treba držati u stanju tenzije, straha, mržnje prema svima koji su drugačiji.
Milorad Dodik, koji na trošak nas građana RS za predizbornu turneju koristi helikopter Vlade RS, ne govori o ekonomiji. Ne posjećuje tvornice. Jer ih nema. A i ono malo privrede što radi na rubu je kolapsa i pitanje je kada će na tvorničkim kapijama radnici ujutro zateći katanac. Umjesto toga, prisustvuje puštanju u rad česmi po seoskim dvorištima ili otvara kakvih sto metara asfaltiranog prigradskog puta, zdušno tumači Ustav BiH, ponovo priča o pravu Republike Srpske na otcjepljenje, pljuje po visokom predstavniku, piše izvještaje Vijeću sigurnosti UN-a u kojima elaborira svoju „istinu“ o stanju u BiH.
I radit će tako, bojimo se, koliko hoće. Pred nama su izbori. Istina lokalni, ali čiji rezultati su u pravilu jasan lakmus papir raspoloženja javnosti. Ali građani, birači, iskustva govore, krajnje su raspolućena bića. Oni kukaju na vlast i kritikuju je po birtijama, na društvenim mrežama, ali se pred glasačkim kutijama za čas „zablokiraju“. I biraju iste.
I u tome leži moć Miorada Dodika. Koji, kada se sve elaborira, kao da je odavno nabavio nekakvu amnezirajuću vakcinu i narod njom, kako bi rekli stari ljudi, masovno pelcovao. Da ne misli, već da samo poslušno sluša i slijedi vođu. Do vlastitog bezdana. Samo između onog Domanovićevog i ovog našeg vođe razlika je velika. Naš vođa nije slijep i na vrijeme će se izmaknuti. A narod? Ma ko za narod pita.
