Predsjednica Udruženja “Novi put” iz Mostara, Abida Pehlić je u razgovoru za InfoRadar kazala da u BiH nema dovoljno opreme ni ljudskih resursa koji bi na vrijeme mogli da prepoznaju cirkulaciju pornografskog materijala, naročito onog na kojem se nalaze djeca. Pehlić, koja je dobitnik prestižne međunarodne nagrade za 2021. godinu, koju za borbu protiv trgovine djecom i seksualnog iskorištavanja djece dodjeljuje fondacija “Child10” iz Kraljevine Švedske, kao i nagrade njenog veličanstva, švedske kraljice Silvije, i njene fondacije “Briga o djeci”, ističe da je prošle godine identifikovano 37 potencijalnih žrtava trgovine ljudima.
Nedavno je bh. policija na graničkom prijelazu identifikovala žrtvu međunarodne trgovine ljudima – petogodišnju djevojčicu koja je bila u pratnji stranog državljanina. Putovali su redovnom autobusnom linijom. Da li su ovo postali (novi) uobičajeni načini trgovine ljudima i koji je najčešći način eksploatacije u BiH?
PEHLIĆ: Pored toga što je BiH zemlja porijekla, postali smo i zemlja tranzita i odredišta. Upravo su to načini na koji žrtve dolaze u BiH, dakle preko graničnih prijelaza u automobilima, autobusima,…Ne treba zaboraviti ni migrante i djecu bez pratnje koja se legalno i ilegalno prebacuju preko granice. To je trend koji dugo godina traje ali ulijeva optimizam da su naši službenici u stanju da to blagovremeno prepoznaju i zaustave.
U BiH i dalje je mnogo prosjačenja i to su, uglavnom, identifikovane žrtve. To su žrtve prisilnog prosjačenja, mada imamo i žrtava seksualnog iskorištavanja unutar BiH i radne eksploatacije. Dešavalo se, recimo, da je jedna žrtva bila podvrgnuta različitim vrstama eksploatacije.
Česti su slučajevi vrbovanja djece putem društvenih mreža u svrhu proizvodnje pornografskog materijala.
PEHLIĆ: Da, i ne samo djece, već i odraslih. Na žalost, nemamo dovoljno opreme ni ljudskih resursa koji bi na vrijeme mogli da prepoznaju tu cirkulaciju pornografskog materijala, naročito onog na kojem se nalaze djeca. Tu smo još uvijek veoma ranjivi.
Kakva je situacija u BiH po tom pitanju i kako sve to prepoznati i spriječiti? Da li u tome nesvjesno učestvuju i roditelji?
PEHLIĆ: Ima i toga, kao i činjenica da roditelji omogućavaju djeci da borave na internetu i imaju profile na društvenim mrežama. Roditelji, ponekad, i ne znaju da im dijete ima otvoren profil na nekoj od društevnih mreža. Djeca su informatički pismena i jako brzo uče. Ima raznih okolnosti. Dijete i nesvjesno, u ranoj dobi, kada mu roditelji daju telefon da se smiri, počinje da uči i da se koristi mobilnim telefonima a kasnije i na društvenim mrežama. Uvijek apelujemo na roditelje da ne objavljuju fotografije svoje djece, naročito ne sa plaže, prilikom kupanja…gdje su djeca neadekvatno odjevena…Međutim, prema našem iskustvu djeca najčešće sama šalju eksplicitne fotografije. Često budu ponukani da to urade od strane svojih vršnjaka ili djece starije dobi iz njihovog okruženja. U želji da budu dio te vršnjačke skupine pristaju da dostave svoje fotografije ili se takmiče, postavljaju razne izazove i u želji da budu prihvaćeni pristaju da šalju eksplicitne fotografije a da nisu svjesni da ta fotografija u trenutku kada je objave više nikad nije u njihovom vlasništvo. Oni više nikad nisu sigurni gdje će te fotografije završiti i koliko će dugo biti u opticaju.
Traže li djeca i koliko često pomoć udruženja Novi put?
PEHLIĆ: Naš cilj je da radimo preventivno i zaista imamo često zahtjeve roditelja i nastavnog osoblja. Želimo da preventivno djelujemo i edukujemo kako djecu tako i sve ostale ranjive kategorije. Kako da se, prije svega, zaštite od bilo kojeg oblika eksploatacije. Često nam se javljaju i osobe koje su se dopisivale i u jednom trenutku, tokom online druženja, počele su da dostavljaju svoje fotografije. Veliki problem je osvetnička pornografija što nije nužno trgovina ljudima. Imali smo slučaj gdje su se mladić i djevojka zabavljali i razmjenjivali su eksplicitne fotografije i snimke a nakon raskida veze često mladić ucjenjuje djevojku i to tako što objavi njene fotografije na društvenim mrežama. Takve fotografije ili videouradak često završe na pornografskih stranicama i to samo zato jer su bile javno dostupne. I tako recimo žena postane žrtva seksualnog iskorištavanja putem društvenih mreža. Od pojave pametnih telefona, naš rad je postao veoma zahtjevan. Ranije su postojale printane fotografije, lošije rezolucije i rijetko je na osnovu toga žrtva mogla biti ucjenjivana. Sad se suočavamo sa velikim izazovima kako bismo potaknuli, prije svega žrtve seksualnog iskorištavanja da zatraže pomoć. Kod njih postoji velika bojazan da će kad tad te fotografije opet pojaviti na nekom lažnom profilu te da će njena porodica, pa čak i čitava zajednica to vidjeti. Zato se žrtve često boje to prijaviti. Mi smo još uvijek zemlja koja je sklona da osudi žrtvu i osuđujemo djevojku koja je postala žrtva seksualnog iskorištavanja a ne ulazimo u razloge zbog kojih je postala žrtva.
Smatrate li da se (adekvatno) kažnjavaju korisnici seksualnih usluga?
PEHLIĆ: Trgovci ljudima su još uvijek u prednosti. Nisam upoznata da je neko ko je koristio seksualne usluge identifikovane žrtve ljudima bio procesuiran. Ono što se dešava jeste da se žrtve kažnjavaju. One budu optužene za bavljenje prostitucijom što je prekršaj javnog reda i mira i onda se kažnjava i žrtva i njen klijent. Što se tiče prilisnog rada, ni tu nema kazni, osim ako se radi o osobi koja je bila organizator.
Proteklih godina ste ukazivali na to da u pojedinim segmentima borbe protiv trgovine ljudima nije posvećana dužna pažnja, te da se vlast dosta oslanja na nevladin sektor. Da li je došlo do promjene?
PEHLIĆ: Naše udruženje bilježi pozitivno iskustvo sa institucijama. Dugo već sarađujemo sa Uredom državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i sve naše aktivnosti se vežu za državni akcioni plan i strategiju za borbu protiv trgovine ljudima, tako da naš rad prilagođavamo akcionim planovima i strategiji, a imamo veoma dobru saradnju sa nadležnim institucijama, posebno u HNK i ZHK kao i sa koordinacionim timovima.
Krajem marta Udruženje “Novi put”/Association “Novi put” je u saradnji s nadležnim institucijama u HNK i ZHK počelo s realizacijom desetomjesečne kampanje podizanja svijesti o trgovini ljudima. Šta je cilj i šta očekujete?
PEHLIĆ: Cilj nam je raditi na podizanju svijesti o svim oblicima trgovine ljudima, spriječavanju vrbovanja potencijalnih novih žrtava ali i da potaknemo neke potencijale ili stvarne žrtveda se prepoznaju, prijave slučajeve iskorištavanja i da na vrijeme zatraže i dobiju adekvatnu pomoć i podršku.
Koliko je protekle tri godine registrovano žrtava trgovine ljudima u BiH? Da li su to djeca, žene…?
PEHLIĆ: Tokom 2021. godine ih je bilo najviše, 61 potencijalna žrtva. Godinu iza ih je bilo 38, a prošle godine ih je identifikovano 37. Pretežno su to maloljetne osobe i osobe ženskog spola.
