Maja Sever, predsjednica izvršnog odbora Evropske federacije novinara (EFJ) i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, na panelu o temi slobode medija u Banjaluci istakla je problem restriktivnih zakona za medije, prije svega zakon o kriminalizaciji klevete u RS, koji može biti poguban za medijsku scenu. Međutim, pored prijetnji medijima koji dolaze od strane vlasti, istaknula je značaj veće svijesti kod novinara o samoregulaciji, solidarnosti i novinarskim udruživanjem. Za Inforadar govori o značaju medijskih sindikata, modelima samoregulacije i najbitnijoj svjetskoj temi “Rat u Ukrajini”, odnosno o izvještavanju o ovom ratu.
Koliko i zašto je bitno novinarsko organizovanje u sindikat?
Sever: Naravno da vjerujem u sindikalno organiziranje. Mislim da je to baza, osnova, početak borbe za jačanje profesionalnog statusa novinara. Smatram da su sindikati tu da organizirano rade na zaštiti radničkih i egzistencijalnih prava novinara koji su početak slobodnog rada. Bez toga nema slobodnog profesionalnog rada. Smatram da, ne samo kod organizacije samoregulatornih tijela, nego kod svake borbe za jačanje položaja novinara, i sindikat i zaštita radničnih prava, uvjeta i egzistencije novinara je bitna. Tek onda kad ćete imati sigurnu egzistenciju i biti koliko toliko zaštićeni od pritisaka na vaš posao i na radni odnos, egzistenciju, tad ćete biti slobodni i slobodniji profesionalno raditi. Što se tiče uloge sindikata u izgradnji samoregulatornih tijela – da vidim je. Sindikat mora biti jedan od partnera u izgradnji tog sustava. Dio je na udruženjima, a dio je i na političkim tijelima vezanim za medijsko okruženje.
Kako spriječiti uticaj politike na medijske sindikate?
Sever: Politika mora pokazati političku volju, pokazati da to želi, i onda se maknut. Svako uplitanje ministarstva i vlade u izgradnji tih tijela je problem. Mi imamo problem što nemamo predstavnike nakladnika. Mi smo se sindikalno organizirali u tri velika sindikata koja se bave pitanjem medija, u dobrim odnosima sa udruženjima u kojima radimo na razvoju medijskih politika, i sve to kako treba biti, ali mi nemamo drugu stranu. Niti u socijalnom dijalogu, oko pitanja zaštite radničkih prava u medijima. Tako ni u pitanjima uspostave samoregulatornih tijela, mi nemamo drugu stranu – predstavnike nakladnika i poslodavaca. Tu može biti uloga političkih tijela da se vrlo jasno postave da žele takav smjer. Moraju izgraditi medijsku strategiju koja će reći da je pitanje izgradnje samoregulatornih tijela bitno i da će se osigurati okruženje da se takva tijela grade, i onda se izmaknuti. Ne biti dio tog procesa, jer to onda nije neovisno samoregulatorno tijelo. Mi smo još uvijek preslabi jer nemamo drugu stranu s kojom bi razgovarali o tom procesu.
Da li medijski sindikati treba da ovise o državi?
Sever: Po našem zakonu i po evropskom zakonodavstvu sindikati ne ovise o državi. Ali tu se opet dijelom, u zavisnosti od toga kolika je ekonomska snaga tih organizacija. Dijelimo se na staru i na novu Evropu. U skandinavskim zemljama i zemljama zapadne Evrope sindikati su jake organizacije, što idemo južnije to snaga slabi. Kod nas, u Hrvatskoj u Bosni i Hercegovini u kojoj nema sindikata novinarki i u Srbiji sindikati prate od niza problema a to je ostavština i povezanost sa sindikatima u onom sistemu koja je bila vezana za političku stranku koja je bila na vlasti i problem transformacije sindikata u organizaciju koja se bavi i freelancerima, i atipičnim radnicima i drugim oblicima rada koji nisu samo – na primjer – podružnica u HRT-u. Takvi slabiji sindikati sa nevelikim članstvom normalno da pate od ekonomske ovisnosti odnosno stabilnosti. Upravo zato se moraju transformirati i okrenuti projektnoj saradnji, saradnji sa drugim organizacijama i pronalaziti one modele koje i mediji moraju pronalaziti kako bi ekonomski opstali. Mi u Hrvatskoj – osim što imamo članarinu koju plaća članstvo – pokušavamo u posljednje vrijeme aplicirati, dobaviti sredstva za programe i projekte putem evropskih i drugih grantova i fondova i na taj način graditi svoju neovisnost. Što dalje od države i što dalje od vezanosti za bilo kakvu političku partiju.
Kako procjenjujete samoregulaciju medija u regiji?
Sever: Dosta osjetljivo pitanje. Govoriću iz perspektive Hrvatske. Iz pravca Brisela se vrlo često naglašava važnost samoregulacije unutar medijskog okruženja, no mi u Hrvatskoj svjedočimo da svaki pokušaj ustroja takvih tijela postaje neuspješan. Što se tiče regulatornih tijela imamo Agenciju za elektroničke medije i nadzorna tijela koja su politički ovisna. Prije desetak godina probali smo ustrojiti Vijeća za medije koja postoje u evropskim zemljama ali kao što je rekao jedan kolega iz Italije: u zemljama u kojima funkcioniraju stvari, funkcioniraju i samoregulatorna tijela za koja očekujemo da će dati doprinos. U samoj Hrvatskoj, unutar Hrvatskog novinarskog društva imamo Vijeće časti to je jedino samoregulatorno tijelo koje funkcionira i bavi se isključivo novinarskim predmetima i u njemu sudjeluju isključivo novinari. To nije tijelo poput evropskih Vijeća za medije u kojima nakladnici, novinari i predstavnici struke i stručnih tijela sudjeluju u radu po predmetima u medijskom okruženju.
Kako vidite mogućnost poboljšanja mehanizama samoregulacije?
Sever: Događat će se razvojem društva, da dođemo do te točke u kojoj ćemo biti u stanju napraviti snažno samoregulatorno tijelo koje će doprinijeti relaksaciji SLAPP tužbi i drugih pritisaka. Mi smo još daleko od toga, a pogotovo Bosna i Hercegovina, Srbija i druge zemlje u regionu.
Kako ocjenjujete izvještavanje evropskih medija o agresiji na Ukrajinu?
Sever: U Evropskoj federaciji novinara imamo dvije podružnice u Ukrajini. Sarađujemo s dva sindikata od kojih jedna ima predstavnika u našem izvršnom odboru. Na samom početku agresije vrlo jasno smo izrazili dosta nepopularan stav: da se cenzurom ne možemo boriti protiv cenzure i da se protiv cenzure trebamo baviti istinom, jačanjem i potporom neovisnog novinarstva. Radimo s ruskim novinarima u egzilu jer smatramo da se borba za istinu treba održavati podrškom profesionalnom i jakom novinarstvu. Drago nam je bilo kad je Muratov dobio Nobelovu nagradu. Ovih dana se dopisujem i sa direktoricom moskovskog PEN centra koja se zalaže za podršku neovisnim glasovima pa čak i u Rusiji. Novinarstvo je novinarstvo, i novinarstvo je svugdje novinarstvo. Mi smo prošli rat u kome smo patili od neobjektivnosti i svih drugih problema i upravo zato znamo da je novinarstvo uvijek i svugdje novinarstvo. Teško je biti novinar u ratu, jako je teško biti novinar kada granate padaju po tvom rodnom gradu, ali zato se borimo da novinari ustraju u svom novinarskom, profesionalnom radu.
Kako se izboriti sa propagandom i dezinformacijama?
Sever: U ovo današnje vrijeme pitanje je gdje uopšte tražiti medijsku sliku. Sjetimo se početka rata u Ukrajini. Rat je bio na TikToku. Kao pedesetogodišnja novinarka jako teško sam se snašla. Mi pokušavamo osigurati sigurnost za novinare. Imamo šest centara sigurnosti u kojima se svakodnevno može potražiti pomoć u zaštiti sigurnosti. To su fizički centri solidarnosti u kojima ljudi mogu potražiti zaštitnu opremu i podršku u radu na terenu. Pokušavamo spajati ljude i sa donatorima koji žele pružiti podršku, a sarađujemo i s neovisnim i lokalnim medijima koji nisu mainstream mediji. Kakva je slika? Mislim da sve naše medijske prostore i sa jedne i sa druge strane preplavljuju i propaganda a borimo se i sa dezinformacijama. Pokušavamo educirati ljude i jačati njihove alate da glava ostane iznad vode i da ostane u profesionalnom novina
