Piše: Mirza ČUBRO
Grad Livno, prema posljednjem popisu stanovništva BiH, ima oko 34.000 stanovnika, od čega ih se 85 posto izjasnilo kao Hrvati a oko 12 posto kao Bošnjaci. U gradskoj upravi, sudeći po podacima objavljenim na gradskoj službenoj stranici, radi 47 uposlenika, među kojima je dvoje Bošnjaka. Gradonačelnik Luka Čelan iz HDZ-a BiH ima osam pomoćnika. Jedan je Bošnjak.
Sličan je omjer i na nivou Livanjskog kantona, gdje je od osam ministara samo jedan Bošnjak. Premijer i ostalih sedam članova Vlade su Hrvati. U Zapadnohercegovačkom kantonu svi ministri su Hrvati, a u Posavskom tek su dvojica Bošnjaci. Ako u ovu jednadžbu uključimo i pripadnike trećeg konstitutivnog naroda – Srbe, ili ostale, onda podaci postaju još porazniji jer niko od njih nije zastupljen u vlasti.
MAJORIZACIJA ILI MANIPULACIJA
Grad Livno i ova tri kantona primjer su kako izgleda ravnopravnost u dijelovima naše zemlje u kojima HDZ BiH decenijama ima apsolutnu i neprikosnovenu vlast. Rezultati posljednjeg popisa stanovništva, na koje se često pozivaju upravo lider HDZ-a Dragan Čović i sama stranka, pokazuju da Hrvata u BiH ima 15,4 posto. Kada bi se obrazac ponašanja HDZ-a BiH u Livnu i ova tri kantona primjenio na državu, u Vijeću ministara BiH, primjerice, sjedila bi najviše dvojica ministara HDZ-a, a u Vladi Federacije BiH trojica. U praksi to izgleda potpuno drugačije. Hrvati u Vijeću ministara BiH imaju trećinu pozicija, a u Vladi FBiH od 16 ministara samo HDZ BiH ima šest pozicija (i sve to vrijeme slušamo o majorizaciji).
Također, HDZ BiH po sličnom principu upravlja i javnim kompanijama u FBiH, jer je broj Bošnjaka ili Srba u javnim preduzećima koja djeluju na području ova tri kantona zanemariv.
Ova kratka ilustracija slikovit je prikaz politike i ponašanja stranke koja tvrdi da traži jednakopravnost svih na teritoriju cijele zemlje. Mantra je to koju ponavljaju čelnici ove stranke već godinama, boreći se za izmjene Izbornog zakona BiH, pritom lažno prikazujući odluku Ustavnog suda BiH kojom pravdaju zahtjev za promjenu izbornih pravila. Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić odnosi se na odredbu Izbornog zakona po kojoj se “svakom konstututivnom narodu daje po jedno mjesto u kantonu”.
Foto: Čović priprema potpunu blokadu Doma naroda Parlamenta FBiH
HDZ BiH je ovu presudu u javnosti predstavio kao odluku kojom se traži uvođenje potpuno novog modela izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, a zatim i posredno Doma naroda Parlamenta BiH. To, naravno, nije ni približno tačno, ali čelnici ove stranke nisu se čak ni na tome zaustavili. Tvrdili su i tvrde da “Ustavni sud BiH traži da se promijeni i način izbora članova Predsjedništva BiH”, što je još jedna u nizu neistina.
Istina u ovom slučaju za HDZ BiH, a posebice za predsjednika ove stranke, je potpuno nebitan i suvišan detalj. Da apsurd bude veći, HDZ BiH, odnosno stranke okupljene u Hrvatski narodni sabor (HNS), organizaciju koju u potpunosti kontrolira HDZ BiH, pripremile su prijedlog izmjena Izbornog zakona kojim se uvodi dodatna diskriminacija u izborni i ustavni sistem BiH.
Pojednostavljeno rečeno, zahtjevaju da glas Bošnjaka iz Livna i glas Bošnjaka iz Zenice nemaju istu vrijednost, odnosno da glas Hrvata iz Sarajeva i njegovog sunarodnjaka iz Širokog Brijega nisu ni približno jednaki. U jednoj od analiza urađenih za potrebe međunarodne zajednice, jedan vrhunski pravnik i poznavalac prilika u BiH ovaj prijedlog je opisao vrlo jednostavnom ali slikovitom analogijom. Glasovi nadbiskupa Vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, koji je nastanjen u Sarajevu, pomoćnih biskupa ili franjevaca ne bi imali istu vrijednost kao recimo glas Dragana Čovića, nastanjenog u Mostaru.
ČOVIĆEVE LAŽI I OBMANE
Ovaj primjer odlično pokazuje šta su ustvari intencije Dragana Čovića i HDZ-a BiH. Jedan od ciljeva je Ustav i Izborni zakon kao garancija da samo kandidati i kadrovi HDZ BiH uvijek budu izabrani na sve funkcije koje pripadaju pripadnicima hrvatskog naroda.
Licemjerstvo, naravno, ovdje ne završava. Ovo je tek početak dugog niza neistina, obmana i manipulacija. HDZ i Dragan Čović, primjerice, tvrde da su legalisti i da žele provedbu odluka Ustavnog suda BiH, a već godinama blokiraju provedbu odluke o konstitutivnosti naroda u Hercegovačko-neratvanskom kantonu. Također, HDZ BiH zagovara ustavne promjene koje u potpunosti ignoriraju presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci i Pilav. Ove presude, podsjećamo, traže da se svim građanima BiH omogući pravo da biraju i budu birani, odnosno od vlasti BiH zahtjevaju da izbrišu diskriminatorske odredbe po kojima Bošnjak i Hrvat iz RS ne mogu biti kandidati za člana Predsjedništva BiH, odnosno Srbin i ostali iz FBiH.
Foto: Za Čovića i HDZ Jevrej Jakob Finci i Rom Dervo Sejdić “nisu dostojni” da budu birani u Predsjedništvo BiH
Čoviću, dakle, ne smeta da se Hrvat iz RS ne može kandidirati za člana Predsjedništva BiH, ali mu smeta da neko koga HDZ BiH ocijeni “nedostojnim predstavnikom hrvatskog naroda”, koliko god to podsjećalo na srednji vijek, bude izabran za člana Predsjedništva BiH.
I ne samo to. Mjesecima prije, a posebice u danima nakon izbora, HDZ BiH i njen predsjednik otvoreno prijete da će blokirati uspostavu vlasti ukoliko ne bude prihvaćen ne kompromisni prijedlog, nego isključivo njihov prijedlog izmjena Izbornog zakona. Ne treba zaboraviti da su predstavnici ove stranke odbili sva, pa i rješenja kreirana samo za ove izbore. Uporno su odbijali sve prijedloge insisirajući na svojim zahtjevima.
U tome imaju svesrednu pomoć susjedne Hrvatske, čiji su dužnosnici, ujedno zvaničnici HDZ-a Hrvatske, poput predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića, lobirali za izmjene Izbornog zakona u mnogim zemljama EU, pri čemu su prekršili sva pravila dobrosusjedskih odnosa. Da apsurd bude potpun, Plenković je od EU tražio da inisitira na izmjenama Izbornog zakona po prijedlogu HDZ BiH koji je suprotan svim standardima na kojima počiva EU!
ČOVIĆ I DODIK PRKOSE ZAPADU
Dragan Čović, ohrabren podrškom bratske stranke – vjerovatno jedine koja je u bližoj historiji optužena za korupciju – nastavlja s prijetnjama o blokadi provedbe izbornih rezutata i države u cijelosti. HDZ BiH, sudeći po izbornim rezultatima, ima mehanizme da svoje prijetnje i realizira, jer Dom naroda Parlamenta FBiH formira se izborom delegata u kantonalnim skupštinama.
Ukoliko HDZ BiH odluči provesti svoje prijetnje klub Hrvata teško će biti formiran, a to posljedično zaustavlja izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH, imenovanje Vlade, ali i izbor delegata u državni Dom naroda. Obzirom na kontinuirano savezništvo sa SNSD-om Milorada Dodika, moguće su i opstrukcije u formiranju izvršne vlasti na državnom nivou.
Foto: Više nije ni javna tajna da Čović i Dodik otvoreno rade za ruske ekonomsko-političke interese u ovom dijelu Balkana
U ovom trenutku, kazao je Čović nedavno, nema ustavnih pretpostavki za formiranje vlasti. Ponavljanje ove neistine još je jedna u nizu potvrda da Čović prijetnje blokadom namjerava i realizirati. Lažna borba za jednakopravnost svih na teritoriju cijele zemlje po svemu sudeći samo je formalan razlog za blokade.
Stvarni razlozi mnogo su dublji i krije se u dogovoru Dodik-Čović o usporavanju svih procesa koji će od BiH napraviti normalnu zemlju. Ovaj dvojac, unatoč Čovićevom javnom deklariranju kao zagovornika euroatlanskih integracija, godinama je blokirao svaki napredak u ispunjenju uslova za približavanje zemlje EU.
Borba da se uvede princip konsenzusa u mehanizam koordinacije, po kojem bi kantoni odlučivali i o pitanjima koja uopće nisu njihova nadležnost, samo je jedan od primjera tih blokada. Predstavnici ove dvije stranke ne tako davno od strane svih relevantnih predstavnika međunarodne zajednice i institucija (Kanade, Francuske, Njemačke, Japana, Nizozemske, Španije, Turske, Velike Britanije, SAD-a, te OHR-a i OSCE-a) bili su označeni kao isključivi krivci za blokiranje usvajanja izmjena krivičnog zakona.
Najavljene postizborne blokade nastavak su upravo “politike stalnih blokada” kojima se zaustavljaju ili usporavaju svi procesi koji vode ka efikasnijoj državi, samim tim i efikasnijoj borbi protiv korupcije, smanjenju prostora za manipulacije i uvođenju transparentnijih pravila u potrošnji javnog novca.
