Lideri stranaka u Bosni i Hercegovini uveliko su u kampanji za opšte izbore iako će oni biti održani za više od godinu i po. Da politička atmosfera već sad ključa jasno je iz brojnih, nimalo suptilnih pokazatelja o panici koja vlada pretežno u redovima vladajućih stranaka.
Tuče se iz svih oružja: vakcinama, otcjepljenjima, stranačkim botovima, kupljenim tekstovima i medijima. Jasno je da se igra prljavo, jer su brojna poznata imena domaće političke scene potrošena, a za neke od njih bi poraz na opštim izborima mogao značiti kraj karijere, i to iza zaključanih, zatvorskih vrata.
Stoga ne čudi da se ne biraju sredstva jer su opšti izbori za potrošene političare u znaku „biti ili ne biti“. Jasna je i spremnost međunarodne zajednice da „pohabane“ lidere zamijeni novim političkim snagama spremnim na nužne reforme u BiH. Na to su upozoreni jesenas kada su izborni rezultati u opštinama oslikali pravo stanje stvari – da je poraz dosadašnjih politika sasvim moguć jer su za njega raspoloženi i birači i međunarodni faktor.
IZBORI PRESUDNI ZA DODIKA
Tako su lokalni izbori prošle godine, iako nisu značajno promijenili opštu političku klimu, pokazali da se decenijama utvrđene fotelje ipak mogu zaljuljati. Izuzevši HDZ BiH, ozbiljne političke udarce primili su neprikosnoveni vladari domaće političke scene, SNSD i SDA, gubitkom važnih načelničkih mjesta.
Ali skupštinske većine potvrdile su da se višedecenijska uporišta ovih stranaka neće tako lako prepustiti novim snagama. Dio javnosti ipak je sklon da rezultate lokalnih izbora posmatra kao probni balon za opšte izbore 2022. godine.
Lider SNSD-a Milorad Dodik prvi je na listi onih za koje će naredni opšti izbori biti presudni u svakom pogledu. Od lokalnih izbora, Dodik ne krije ogorčenost što je njegova stranka izgubila mjesto gradonačelnika Banjaluke. Važnije od toga je činjenica da je Dodik na ovim izborima izgubio povjerenje u koalicione partnere čiji je značajan broj birača podržao opozicionog kandidata za gradonačelnika Banjaluke.
Foto: Milorad Dodik
Pokazalo je to lideru SNSD-a svu trulost koalicije oformljene na bazi interesa, a poljuljane uvjerenjem u pobjedu protivničkog kandidata. Premda je upravo SNSD u javnosti prepoznat kao stranka koja je pokupovala najveći broj opozicionara (u javnosti popularno prozvanih papaka), postalo je jasno da je i obrnut proces i te kako moguć.
Čišćenjem „izdajnika“ iz redova koalicije po institucijama i javnim preduzećima Milorad Dodik pokazao je sindrom ranjene zvijeri koja se ne namjerava predati. Samo naivni povjerovali bi u to da iz štete koju je vladajuća stranka djelimično pretrpila na lokalnim izborima njen lider neće izvući pouku.
Dodiku su opšti izbori važni ne samo radi pukog očuvanja vlasti i privilegija koje ona nosi. Uz turbulencije s koalicijom na lokalnim izborima, Dodik je izgubio uticaj na Centralnu izbornu komisiju BiH, a ostao je bez ključnog čovjeka u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS). Svi ovi faktori, uz dugogogišnju narastajuću ekonomsku krizu i permanetno nezadovoljstvo građana, pale alarme kod ovog vrhunskog tehnologa vlasti kome su se konci opasno počeli otimati iz ruku.
Da je lider SNSD-a već u kampanji za opšte izbore 2022. govore činjenice da je osim „čišćenja“ koalicionih partnera, promijenio prvog čovjeka u gradskom odboru stranke u Banjaluci, najavio „desant“ na društvene mreže, te se ponovo razmahao prijetnjama o ukidanju OHR-a i raspisivanju referenduma o otcjepljenju.
Milorad Dodik svjestan je svojih nimalo bezazlenih neprijatelja, posebno u sopstvenim redovima, koji bi njegov potencijalni politički pad momentalno iskoristili da iz svih mogućih ladica povade decenijama sklanjane afere. Stoga je Dodikova borba na narednim izborima borba za još jedan imunitet.
EGZODUS IZ SDA
U mnogo boljoj situaciji nije ni lider SDA Bakir Izetbegović, u čijoj partiji se već dugo traje istinski egzodus kadrova.
„Radi se o osobi koja nije kapacitirana za vođenje stranke kakva je SDA, koja je decentralizovana i u kojoj važnu ulogu imaju lokalni šerifi. On SDA pokušava voditi kao centralizovanu strukturu, i evo čemu to vodi. Pri tome on ima jednu osobinu koja jako podsjeća na Zlatka Lagumdžiju za vrijeme dok je bio na čelu SDP-a, a to je da prijateljsku kritiku ljudi oko sebe doživljavaju kao lični napad. Pa se onda ljudi koji upućuju te kritike marginalizuju, ušutkuju, neki odu iz stranke, a neki i sa političke scene“, kaže analitičar Adnan Huskić.
Huskić: Najveća prijetnja za SDA je Narod i pravda
Pritisci unutar stranke koji su sve snažniji i koji jasno identificiraju sami vrh stranke kao problem, naglašava Huskić, plus izborni rezultati koji pokazuju da je SDA u defanzivi, navode na zaključak da Izetbegovićeva sudbina uveliko ovisi o izborima 2022.
Ovaj analitičar ističe da je najveća prijetnja za SDA, i to egzistencijalnog karaktera, stranka Narod i pravda. Iako, kako kaže, brzi rast ove partije može da predstavlja i određeni problem.
„Uskoro će i u njoj početi frakcijske borbe, posebno zato što se stranka snažno afirmira kao ozbiljna alternativa SDA, a vrlo sličnog svjetonazora. Stranka je i koja pruža mogućnosti za lični probitak, s obzirom da je već u vlasti na nižim nivoima, a pretendira na više“, kaže Huskić i dodaje da je za NiP najvažnije pitanje unutarstranačka konsolidacija koja će moći da prati taj rast, a da se stranka ne „pregrije“.
Foto: Bakir Izetbegović
To be or not to be pitanje je definitivno i za opoziciju u RS čiji je obraz u Banjaluci spasao Draško Stanivuković upornom borbom za mjesto gradonačelnika koja je poklopila debakl njegovih opozicionih kolega. Ostatak opozicije otprilike je „statirao u kukuruzima“, tapšući mladog Stanivukovića po ramenu i nadajući se da će i sami uzjahati na talasu promjene vlasti.
DEMAGOG KOMŠIĆ I UGROŽENI ČOVIĆ
Očajnički potezi dolaze i od strane lidera Demokratske fronte Željka Komšića, u čiju građansku orjentaciju danas mogu da vjeruju samo oni koji vjeruju i da Deda Mraz zaista postoji. No, koliko god puta se Komšić suočio sa sopstvenom beznačajnošću na političkoj sceni BiH, čini se da mu uspijeva opstati, što je, kako kaže Huskić, fenomen samo po sebi.
Foto: Željko Komšić
„Željko Komšić je, rekao bih, urođena greška bošnjačko-bosanskih glasača. On funkcioniše kao svojevrstan ‘građanski’ smokvin list kojim SDA krije svoj pravi karakter i dobija s njim kvalitet stranke kojoj je stalo do države, a zauzvrat oni Komšiću osiguravaju dio glasova. Podrška koju on uživa izvan ovog što mu SDA obezbijedi ne može se lako objasniti. Posebno jer se radi o najbljeđoj političkoj figuri u BiH i opasnom demagogu“, kaže Huskić, koji je uvjeren da ukoliko se Komšić odluči opet da izađe na izbore, bilo bi ljudi koji će mu dati glas.
On smatra da naredni opšti izbori neće donijeti nikakvu promjenu za lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, makar i ovaj dugogodišnji političar u koaliciji s Dodikom čini se da sve održi na političkoj sceni jer se osjeća ugroženim, ali ne od tobože majoroziranja, već od strane pravne države kao zvaničnik s vjerovatno najviše optužnica za vratom.
„On je igrao istu igru kao i Dodik, s tim da je pluralizam u hrvatskom biračkom tijelu ubio uguravši ih sve pod tobože nevladin okvir HNS-a. Za njega na narednom ciklusu izbora teško da može biti promjena, s obzirom na to da mu je primarni cilj ostati na čelu HDZ-a, te samim tim biti izuzet od sudskih progona. Baviće se i dalje pitanjem koje ga je i definisalo i proizvelo u ovo što je sada – položajem Hrvata u BiH definiranim od strane HDZ-a“, zaključuje Huskić.
Foto: Dragan Čović
Građani žele promjene, jasna je poruka koju su uputili na biralištima u novembru prošle godine. Dobra vijest je da su lokalni izbori pokazali da su neka imena bh. političke scene potrošena, te da iznenađenja ipak može biti.
To bi istovremeno bila i loša vijest, ako se u praksi ipak pokaže da nova imena ne nose i nove politike.
