BANJALUKA – Vlada Republike Srpske uložila je desetine miliona KM u kupovinu imovine propalih preduzeća u stečaju, a najveći broj tih firmi danas ponovo ne radi ili akumulira gubitke i stvara milionske obaveze, pokazalo je istraživanje portala CAPITAL
Vlada RS prije desetak godina kupila je veliki broj preduzeća u stečaju uz obrazloženje da želi da ih digne iz pepela, da bi oni na kraju završili u blatu nestručnosti i korumpiranosti stranačkih direktora. Situacija u preduzećima koja su nakon sprovedene privatizacije ponovo završila u državnom vlasništvu danas nije ništa bolja nego prije stečaja. Naprotiv, većina ih godinama stvara gubitke, broj radnika sveden je na minimum, a neka su, nakon velikih problema, štrajkova i obustavljanja proizvodnje, izdata u zakup.
Najviše preduzeća kupljeno je u oblasti metalske, drvne i tekstilne industrije.
U Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva RS rekli su za CAPITAL da je Vlada, u cilju očuvanja imovine i proizvodnog potencijala firmi, kupila imovinu 16 preduzeća kroz postupak stečaja, za ukupno 45,87 miliona KM.
Na kupljenoj imovini deset firmi osnovana su nova pravna lica i u skladu sa tim, kreativno, data su im i nova imena: „Nova Romanija“, „Drvna industrija Vlasenica“, „Nova Polimka“, „Nova Borja“, „Novi rudnik Miljevina“, „Novi Mermer“, „Novi Elastik“, „Novi autodijelovi“, „Nova tvornica prečistača“ i „Novi Jelšingrad“.
Od tih firmi, privatizovani su „Novi Jelšingrad“, „Novi rudnik Miljevina“ i „Nova Borja“, dok je, kako su rekli u Ministarstvu, imovina „Nove Romanije“ i „Drvne industrije Vlasenica“ izdata u zakup, a „Nova Polimka“ prodata. Za ostale se, bezuspješno traže „strateški partneri“.
„U novoosnovanim privrednim društvima zaposleno je 438 radnika“, hvale se u Ministarstvu, ne spominjući njihovo finansijsko stanje.
Firme u minusu, stečaju ili u zakupu
Ocjenjujući koliko je vladina mjera bila uspješna, ekonomisti i privrednici sa kojima smo razgovarali bili su jednoglasni – ono što je najavljivano nije ispunjeno, pa danas umjesto razvijenih preduzeća imamo nove gubitaše zrele za novi stečaj.
Kao što loš đak dva puta ponavlja razred, tako je i Republici Srpskoj bilo potrebno da drugi put postane vlasnik istog preduzeća, da bi se uvjerila da je država dokazano loš menadžer i da su sa razlogom uspješne države gdje dominira privatni kapital.
Jedna od velikih investicija Vlade RS bila je kupovina preduzeća za preradu drveta, prevoz i promet „Romanija“ na čijoj imovini je formirana „Nova Romanija“. Imovina je kupljena 2008. godine za 5,56 miliona KM, a od tada do danas preduzeće je napravilo milionske gubitke.
Prošlu godinu „Nova Romanija“ je završila sa gubitkom od milion maraka, a zapošljavala je svega 47 radnika, gotovo tri puta manje nego 2010. godine kada je imala 123 radnika. Prema posljednjem izvještaju Poreske uprave RS poreski dug ovog preduzeća iznosio je 486.157 KM.
Nakon niza neuspješnih pokušaja oživljavanja proizvodnje „Nova Romanija“ je polovinom prošle godine izdata u zakup na deset godina katarskoj Hamdo group.
Vršilac dužnosti direktora „Nove Romanije“ Nada Mačar Amović rekla je za CAPITAL da je preduzeće zahvaljujući tom ugovoru uspjelo da izmiri sve obaveze prema radnicima.
„Već je prošla prva godina, zakupac izvršava ugovorne obaveze, preuzeo je naše radnike, a trenutno ih je zaposleno oko 72“, kazala je Mačar Amović i dodala da iako „Nova Romanija“ ne radi i nema radnika, pravno lice je moralo da nastavi postojati jer je u ugovornom odnosu o zakupu, tako da je trenutno samo ona zaposlena u ovom preduzeću i to kao v.d. direktora.
Na pitanje zbog čega „Nova Romanija“ nije mogla da pokrene proizvodnju, a privatni investitor to može na istom mjestu, Mačar Amović kaže da je mnogo razloga uticalo na to, što objektivnih, što subjektivnih.
„To je veoma široka tema. Ja sam bila duboko uvjerena da državne firme mogu raditi uspješno kao i privatne, međutim ima niz stvari zbog kojih te firme nisu bile konkurentne u odnosu na privatne“, rekla je ona.
U zakupu su i pogoni „Drvne industrije Vlasenica”, a u Ministarstvu industrije nisu rekli kome je ova firma izdata u zakup. Posljednji dostupan finansijski izvještaj ove firme je za 2013. godinu i tada je imala gubitak oko 380.000 KM.
„Novi autodijelovi“ Rudo prošlu godinu završili su sa gubitkom od 142.053 KM. Ovo preduzeće lani nije imalo nikakvih prihoda, račun mu je blokiran, a prema zvaničnim podacima ima deset radnika. Za poreze i doprinose duguje 195.163 KM.
„Novi mermer“ iz Šekovića, za kojeg Vlada duže vrijeme bezuspješno pokušava da nađe partnera, lani je imao gubitak od 12.508 KM, a zapošljavao je 14 radnika.
Direktor ovog preduzeća Milenko Čelić rekao je za CAPITAL da trenutno zapošljavaju svega osam radnika i da rade samo za tržište BiH i nešto malo za Crnu Goru.
„U posljednje dvije godine imamo problem sa sirovinom, jer je naš kamenolom dodijeljen drugoj firmi na 30 godina, a mi radimo samo sa jednom sirovinom koju kupujemo u Sarajevu, tako da imamo problemima“, kazao je Čelić.
Koliko je Vlada uspjela u namjeri da oživi firme iz stečaja, pokazuje i primjer „Nove Polimke“. Iako u Ministarstvu navode da je „Nova Polimka“ prodata, zvanični podaci kažu da je ona u stečaju. Stečajni upravnik preduzeća Radoslav Bratić za CAPITAL je rekao da je u momentu otvaranja stečaja „Nova Polimka“ bila u stoodstotnom državnom vlasništvu.
„Stečaj je otvoren prošle godine upravo na prijedlog Vlade RS koja je uplatila i predujam za pokriće troškova stečajnog postupka. Preduzeće nije radilo tri godine prije otvaranja stečaja, tako da je samo direktor bio u radnom odnosu“, kazao je Bratić.
Jedan od najvećih „izleta“ Vlade RS bio je u finansijskom sektoru kada je dokapitalizovana nekadašnja Balkan Investent banka. I pored brojnih kritika javnosti, Vlada RS je polovinom 2013. odlučila da država sa 30 miliona KM dokapitalizuje banku, koja je zatim preimenovana u Banku Srpske. Da to nije bilo najbolje rješenje pokazalo se tri godine kasnije kada je Agencija za bankarstvo oduzela dozvolu Banci Srpske i pokrenula postupak likvidacije. Danas je banka u stečaju, a povjerioci bi mogli da ostanu bez miliona KM potraživanja.
Među rijetkim firmama čiji je Vlada postala vlasnik kroz postupak stečaja, a koje posluju sa dobiti je „Novi elastik“ iz Vlasenice. Ovo preduzeće na kraju prošle godine imalo je simboličnu dobit od 2.523 KM, a zapošljavalo je 12 radnika.
Direktorica ovog preduzeća Jelena Pepić kaže za CAPITAL da nemaju velike prihode, ali da uspijevaju da održe pozitivno poslovanje.
„Kada je Vlada kupila preduzeće imali smo 18, a sada imamo 13 radnika, jer je dio penzionisan. Pola proizvodnje radimo za domaće, a pola za strano tržište, uglavnom Srbija i nešto malo Francuska. Uglavnom proizvodimo trake, kaiševe za građevinsku industriju“, kazala je ona.
Niko neće podržavljene firme
Za ova preduzeća Investiciono – razvojna banka (IRB) RS, kao ovlašteni prodavac državnog kapitala u preduzećima, raspisivala tendere i po nekoliko puta, ali kupaca nije bilo.
U IRB-u su za CAPITAL rekli da su do sada na prodaju nudili akcijski kapital u firmama „Nova Romanija“, „Novi autodijelovi“, „Nova tvornica prečistača“, „Novi mermer“ i „Nova Borja“.
„Od ponuđenih preduzeća, prodat je državni kapital u preduzeću „Nova Borja“, po cijeni od 350.000 KM. Pored cijene, kupac je investirao 4,7 miliona KM, te se obavezao i zaposlio 150 radnika u prvoj godini nakon privatizacije, dok je planirano da u drugoj godini ovo preduzeće zapošljava 200 radnika, a u trećoj godini 250 radnika. Na tenderu za preduzeće „Novi mermer“ bila je dostavljena jedna ponuda koja nije prihvaćena, dok za ostala ponuđena preduzeća nije bilo zainteresovanih kupaca“, rekli su u IRB-u.
Ekonomisti: Firme propadaju zbog neodgovornosti
Predsjednik Sektora granskih udruženja Privredne komore RS Pero Ćorić smatra da je Vlada zakasnila sa restrukturiranjem nekadašnjih velikih sistema i da je to glavni razlog zbog kojeg veći dio njih danas ne postoji.
„Kada su te firme ušle u velike dubioze, izgubile tržište, imale zastarjele proizvode i kada ih je napustila najkvalitetnija radna snaga bilo je veoma teško krenuti ispočetka. Zbog toga je novac uložen u kupovinu tih firmi u stečaju neracionalno trošen. Vlada je tom kupovinom ustvari željela da se zbrinu radnici, ali nažalost u drugoj fazi, kada je trebalo da dođe do oporavka firmi to se nije desilo“, kazao je Ćorić.
Ekonomista Zoran Pavlović rekao je za CAPITAL da je najveći problem firmi u državnom vlasništvu biranje menadžmenta po osnovu partijskih zasluga i što se njima pokušava riješiti pitanje nezaposlenosti.
„Jedan od primjera je i Banka Srpske, koju je Vlada preuzela da ne bi propala, a to se na kraju opet desilo“, kazao je Pavlović i dodao da je primjer lošeg upravljanja i „Drvna industrija Vlasenica“ koja je dva puta privatizovana i dva puta preuzimana od strane Vlade RS, a na kraju od toga ništa nije bilo.
On kaže da je najlakše izdati firmu, ako ništa drugo sa njom ne znate, što se upravo ovdje često dešava.
„Ako imate drvnu industriju koja se nalazi u po šume i koja je radila za poznate kupce i dopustite da dva puta propadne i da za to niko ne odgovora, jasno je da je zbog nebrige“, naglasio je on.
Potpredsjednik Konfederacije sindikata RS Obrad Belenzada kaže da je Vlada ta preduzeća kupovala bez analize i da zbog toga većina njih danas ponovo ne radi.
„Prvo je trebalo napraviti sanacione programe i vidjeti ima li tržišta, a nakon toga kupovati. Toga očigledno nije bilo, tako da ne možemo reći da su to bili uspješni projekti. Dobra stvar je što je radnicima u tim preduzećima povezan staž“, kazao je Belenzada.
Država u rudniku iskopala gubitak, privatnik milione
Zanimljiv je i put koje su prošle firme za koje je Vlada uspjela da nađe kupca.
Jedna od njih je rudnik „Miljevina“ koji je dok je bio u državnom vlasništvu bilježio gubitke, a od kada je u privatnom ostvaruje milionsku dobit.
Zbog nagomilanih gubitaka i obaveza, računi rudnika, u kojem su su Vlada i njeni fondovi imali većinsko vlasništvo, 2006. godine su blokirani. Nedugo zatim, uz saglasnost Vlade RS, pokrenut je stečajni postupak, da bi 2008. godine Vlada ponovo postala vlasnik rudnika, nakon što je za 4,95 miliona KM kupila imovinu u stečaju i formirala Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“.
Dvije godine nakon toga Vlada je rudnik prodala za šest miliona KM fočanskom preduzeću „Pavgord“ u javnosti poznatom po pokušaju naplate litvanskih potraživanja od Fabrike glinice „Birač“. Ipak, danas rudnik „Miljevina“ ostvaruje milionsku dobit, a samo u prošloj godini zaradilo je 1,57 miliona KM.
Tu je i „Nova Borja“ koja je prodata je iz drugog puta, istom preduzeću i to za daleko manji iznos od onog za koji je Vlada kupila.
Polovinom 2009. godine Vlada RS je kupila nekadašnju Drvnu industriju Borja za 7,3 miliona KM i formirala preduzeće „Nova Borja“, koje je zatim prodala „Interlignumu“ u vlasništvu Stojka Petkovića, stranačkog funkcionera vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
On je od planiranih 6,3 miliona KM uplatio samo depozit od 60.000 KM, tako da je kupoprodajni ugovor raskinut, ali je „Interlignum“ kao zakupac nastavio koristiti pogone „Nove Borje“, da bi polovinom prošle godine ovo preduzeće ponovo bilo prodato „Interlignumu“ i to za 350.000 KM. Prošlu godinu „Nova Borja“ završila je u minusu od 1,88 miliona KM, a imala je 86 radnika.
Među rijetkim svijetlim primjerima vladine kupovine analitičari navode „Novi Jelšingrad“ koji je prodat građevinskom preduzeću „Krajina“, te što su zemljište i proizvodne hale pojedinih kupljenih preduzeća ustupili opštinama i gradovima za formiranje industrijskih zona.
U svakom slučaju ne može se tvrditi da „podržavljavanje“ privatizovanih firmi nije dalo rezultate. Kupovina propalih preduzeća dobro je poslužila za skupljanje predizbornih poena u lokalnim zajednicama, uhljebljavanju stranačkih kadrova i izvlačenja novca za privatne i partijske interese.
Za izgubljeno vrijeme i bačene desetine miliona maraka građana Republike Srpske, niko se ne osjeća odgovornim, jer je „to sve učinjeno u najboljoj namjeri“ kako bi država pokazala da zna bolje procijeniti koliko nešto vrijedi nego tržište i privrednici kojima nije ni padalo na pamet da se prije deset godina pojave na licitaciji za imovinu tih istih firmi u stečaju, kao što to ne žele ni sada, nakon što ih je država ponovo propustila kroz svoje ruke.
CAPITAL: Marina Čigoja
* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
