Nevena Rakić, diplomirani politikolog, bez raspisanog oglasa i konkursne procedure dobila je radno mjesto u Narodnoj skupštini RS. Rakić je, a to je u ovom slučaju bitan podatak, istaknuta članica mladih SNSD-a.
Identičan primjer je i zapošljavanje Anje Ljubojević u Vijeću naroda Republike Srpske. U odgovoru iz ove institucije u kojem se navodi da se „na radne odnose zaposlenih u Vijeću naroda RS primjenjuju odredbe Zakona o radu, Zakona o radnim odnosima u državnim organima RS i Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u organima uprave Srpske, a kojima nije propisana obaveza raspisivanja javnog konkursa za prijem pripravnika, te se postupak prijema pripravnika vrši u skladu sa zakonom i internim aktima Vijeća naroda RS”, jasno je kakva je politika zapošljavanja u javnim institucijama RS.
Ovo su samo posljednji primjeri kako se do posla dolazi u javnom sektoru RS, ali i u Bosni i Hercegovini općenito. To i ne čudi budući da politički lideri u BiH, posredno ili čak neposredno, mladima poručuju da im za dobijanje posla treba partijska knjižica, a ne fakultetsko obrazovanje.
To je u osvit opštih izbora 2018. godine uradio lider SNSD-a Milorad Dodik, kada je generacijama koje dolaze poručio da im je ključni uslov za napredak u karijeri biti dio vlasti.
SA DIPLOMOM U KONOBARE
„Možete da budete najbolji studenti, najbolji stručnjaci, ali ako niste dio vlasti sve je to uzalud“, kazao je Dodik. Ova izjava mogla je začuditi samo one koji ili istinski ne znaju, ili svjesno okreću glavu od činjenice da su pripadnost strankama na vlasti, ali i rodbinske i kumovske veze, ključni faktori za zasnivanje radnog odnosa i napredak u karijeri u cijelom spektru javnog sektora u bh. entitetu Republika Srpska, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Nevena Rakić u društvu Milorada Dodika: Posao u Narodnoj skupštini RS dobila bez raspisanog konkursa
To posebno pogađa mlade koji završavaju neki od fakulteta društvenih nauka. Za studente koji steknu diplomu filozofskog, filološkog, pravnog, ili fakulteta političkih nauka, a prije toga se ne iskažu kao „aktivni u podmlatku SNSD-a, SDA, HDZ-a, SBB-a, SDS-a, SDP-a, DF-a, DNS-a, SP-a“… perspektiva je biro rada, posao trgovkinje, konobara ili pak odlazak na rad u inostranstvo, gdje ih čekaju najteži fizički poslovi.
Sando Hergić, apsolvent na Filozofskom fakultetu u Banja Luci, u izjavi za naš portal kaže da su „šanse za zaposlenje bez političke pripadnosti gotovo nikakve“.
„To se naročito vidi kada je u pitanju zapošljavanje u obrazovanju. Od osnovnih škola do fakulteta. Jer kada se pojavi radno mjesto bez partijske knjižice uzalud je i javiti se na konkurs“, ističe Hergić. Za posljedicu, dodaje, to ima velike migracije mladih.
„Ne odlaze samo oni koji ne vide perspektivu i mogućnost rada u struci ako su studirali na humanističkim grupama, nego i oni sa zanimanjima koja su tražena i na ovdašnjem tržištu rada“, kaže Hergić.
Da se ne radi samo o percepciji građana govore i brojni revizorski izvještaji ministarstava i javnih preduzeća Glavne službe za reviziju RS. U ovim izvještajima se često konstatuje da se ljudi primaju na posao bez javnih konkursa ili da se, bez obzira na sistematizaciju radnih mjesta, zaključuju ugovori o djelu, što nije u skladu sa Zakonom o radu.
Predsjednica RS Željka Cvijanović, komentarišući vezu zapošljavanja i političke pripadnosti, kazala je kako je „normalno da ministri, pomoćnici u Vladi, direktori javnih preduzeća, dolaze iz stranačkih struktura“. Ali i dodala „kako ne bi bilo u redu da se to odnosi na ostala zapošljavanja“.
Foto: Predsjednica RS Željka Cvijanović sina zaposlila u „Elektroprenos BiH“, državno preduzeće sa ogromnim budžetom
Ne bi bilo u redu, ali upravo je primjer njenog sina koji je prije nekoliko godina zaposlen u državnoj kompaniji Elektroprenos BiH dokaz ko i kako može doći do posla. U to vrijeme Cvijanović je bila premijer RS i predsjednik Upravnog odbora Elektroprenosa BiH.
Nije Cvijanović jedina. Dušanka Majkić, provjereni kadar SNSD-a, sinove je također uhljebila u javnom sektoru RS, a njen partijski kolega Nikola Špirić u Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA) BiH.
KORUPCIJA PRI ZAPOŠLJAVANJU
Naravno, nisu jedini. Spisak svih iz vlasti koji su se za svoju djecu pobrinuli na račun poreskih obveznika RS i Bosne i Hercegovine bio bi podugačak.
Milkica Milojević, novinarka i majka studenta, smatra da je način na koji se godinama vodila politika zapošljavanja u RS od velikog broja građana stvorila „marginalizovanu fabriku na periferiji“. Ekonomske migracije, smatra, mogle bi promijeniti ovakvu praksu, ali je potrebno i u obrazovanju promijeniti mnogo toga i školovati kadrove koji su potrebni tržištu rada.
Milojević: Mnogi mladi biraju zanimanja za koja nisu predodređeni
„Ono što je zabrinjavajuće, svjesni da se bez politike ili veza bez kojih se u samoj politici teško mogu zaposliti, jeste da mnogi mladi biraju zanimanja za koja nisu predodređeni, zbog čega sebe uskraćuju na poljima za koja su istinski talentovani“, upozorava Milojević.
Uglješa Vuković, iz Transparency International BiH, navodi da, prema podacima kojima raspolaže ova organizacija, najveći broj prijava korupcije godinama dobivaju na primjerima koruptivne prakse zapošljavanja.
„Ono što nas uvijek iznenadi jeste da građani podnose prijave ne samo na zapoljšavanje u javnoj upravi, nego i u obrazovanju, zdravstvu, odnosno da se sektor obrazovanja uz javnu upravu ističe po broju prijava na korupciju“, kaže Vuković za Inforadar.
Vuković: Sektor obrazovanja prednači po prijavama korupcije
Navodi da se neke promjene ipak naziru, odnosno da se pod pritiskom javnosti uvodi institut javne konkurencije koji je već na snazi u Federaciji BiH, a očekuje se i usvajanje istih pravila i u RS-u. Vuković dodaje da će se tek vidjeti da li će to dati rezultate u praksi, jer kada govorimo o koruptivnim praksama upravo su najveće partijsko zapošljavanje i postojanje određenih interesnih veza.
„Građani najviše ukazuju na nepotizam, kronizam (praksa pristrasnosti pri dodeli poslova i ostalih pogodnosti prijateljima ili proverenim kolegama, op.a.), partijsko zapošljavanje. I češće je u pitanju kronizam nego nepotizam i to se ne mijenja već niz godina. Stoga je i problem što je velikom broju građana onemogućeno zapošljavanje u javnom sektoru“, kaže Vuković.
RAĐANJE PARTIJSKIH VOJNIKA
Poseban problem, saglasan je naš sagovornik, jesu i javni konkursi, nakon kojih slijede intervjui s kandidatima.
„Upravo najveći broj slučajeva na koji građani ukazuju jeste činjenica da je umjesto testiranja u javnoj konkurenciji prevladavaju subjektivni elementi članova komisija“, dodaje Vuković.
Navodi da se sada u pojedinim kantonima u Federaciji BiH kroz nove propise, izmjene Zakona o radu, pokušava objektivizirati postupak javne konkurencije, kako bi se potpuno smanjila diskreciona prava konkursnih komisija. Vuković ističe da dok ta praksa ne zaživi u cijeloj BIH, a na to ukazuju i sva iskustva TI BiH, građanima je teško dokazati sumnje koje imaju u vezi s radom i objektivnošću konkursnih komisija, jer nemaju pristup u cjelokupnu dokumentaciju rada konkursnih komisija, te ih to demotiviše da odustaju od postupka pravne zaštite.
Dok vlasti RS-a ne prihvate da navedene prakse inkorporiraju u svoje zakonodavstvo, primjeri zapošljavanja partijskih vojnika će se nastaviti. Jer malo je vjerovatno da će stranke na vlasti odreći poluga moći koji im, ma koliko nelegalne bile, osiguravaju da sačuvaju svoje pozicije.
