Autor: Dalila VOJNIKOVIĆ

Živimo u svijetu gdje se mediji sve više koriste u pogrešne svrhe, odnosno medijima se manipuliše. Vlasnici medija, velike medijske kuće, medijski konglomerati i njihove politike uređivanja se razlikuju jedna od druge, pa tako i njihove projekcije stvarnosti su drugačije, što može biti vrlo opasno.

Mediji su preuzeli i odgojnu obrazovnu ulogu, definišu šta je dobro i loše, a i to se razlikuje od uredništva do uredništva. Od osnovne uloge medija, a to je da prezentuju stvarnost, mediji su preuzeli ulogu kreiranja stvarnosti, što pogađa sve dobne skupine.

Neki bi rekli da je stanje diktiranja trendova u našu zemlju došlo ekspanzijom društvenih mreža, međutim, svi se dobro sjećamo priče o ženama u okolini Sarajeva koje su skupljale novac da Esmeralda progleda.

Naime, „Esmeralda“ je bila glavna akterka istoimene megapopularne serije koja se emitovala na mnogim TV kanalima u Bosni i Hercegovini. Smiješna je i sama pomisao na to kako žene idu od kuće do kuće u nadi da će skupiti dovoljno novca kako bi spasili svoju heroinu.

Manje je poznato kako se ova priča završila, ali bitno je uočiti da, osim humorističnog karaktera, priča ima i onaj zabrinjavajući, de facto sliku kako možemo zaslijepiti određenim medijskim sadržajem. Ako analiziramo medije danas uočit ćemo kako i ovo doba ima svoju „Esmeraldu“, odnosno zasljepljenost medijskim sadržajem.

Nesumljivo je sugestivna i hipnotizirajuća moć globalnog spektakla, TV-svijeta zabave, kakvi su ‘Realiti Show’, ‘Big Brothers’, ‘Talents Show’, ‘Zvijezda možeš biti ti’, i sl. Kao promicatelji lake zabave, sladunjavog kiča, šunda u muzici. Tu su i zabave ‘uživo’ na bh. način, poput ‘najpoželjnijih neženja’, ‘najpoželjnijih djevojaka’, „Binga“, ‘LOTA’, šou programi koji su postali top-spektakli, medijski spektakli, kulturne magije za mase i gledaju se bez daha. Uz njih, siromašni bh. mladi čovjek prividno prevazilazi vlastite izolacije, zaboravlja odsustvo samopotvrde na profesionalnom, ili osobnom planu…“ (Medijska kultura u BiH, Fahira Fejzić-Čengić)

Ako i dalje mislite da je priča o skupljanu para za Esmeraldu smiješna odvojite malo vremena za vlastitu analizu današnjih društvenih mreža. Današnje „Esmeralde“ su svugdje oko nas. Nameće nam se kako treba izgledati, kako se šminkati, gdje izlaziti, te šta i koga trebamo mrziti. Nemogućnost dešifrovanja medijskog sadržaja pravi generaciju koja konzumira šund bez kritičkog mišljenja.

Da li je možda rješenje da se medijska pismenost uvede kao predmet u svim školama, budući da su i mediji neodvojivi dio našeg života? Učiti buduće generacije kako je uloga medija da oni služe čovjeku, a ne obrnuto. Ostaje nada da ćemo kao društvo progledati isto kao što je i na Esmeralda na kraju sapunice, te da će proizvodnja medijskog sadržaja biti kvalitetnija.

„Bosanskohercegovačko ‘objektivno oko’, krećući se između irelevancije i pitanja s poznatim odgovorima, ne nailazi na otpor ni na kompetntnu kritiku čak ni samih intelektualaca. Naprosto kritiku nema ko da uputi, jer je riječ o odsustvu komponente bh. intelektualne elite koja bi se kritički oglasila.“ (Medijska Kultura u BiH, Fahira Fejzić-Čengić)

 

(Tekst je proizveden u okviru projekta IMEP-a „Analitičko novinarstvo i javni interes“)

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime