Hrvatski pank-rok bend “Hladno pivo” ove godine obilježava 35 godina postojanja, i tim povodom su na turneji od 35 koncerata, od kojih će jedan održati na “ŠA festu” u Prijedoru 30. jula.

O dobrim i lošim stvarima tokom 35 godina rada ekipe iz zagrebačkog predgrađa Gajnice, nastupu na festivalu u gradu na Sani koji je posvećen pokojnom Daliboru Popoviću Mikši i političkoj situaciji na regionalnoj sceni govorio je glavni tekstopisac i pjevač benda Milan Mile Kekin.

“Budući da se radi o obljetnici svirat ćemo publici u Prijedoru neki presjek rada, da ih podsjetimo na sve najveće hitove u ovih 35 godina naše karijere. Bit će svega – od albuma ‘Džinovski’ pa do zadnjeg singla ‘Štetočine’. Ni mi ne znamo točan repertoar, često odsviramo nešto što nam publika dovikne. Volim kada su svirke nepredvidive. Volim kaos, a ne do najmanjeg detalja insceniran šou”, rekao je Kekin.

Šta znate o “ŠA festu” i Daliboru Popoviću Mikši kojem je on posvećen?

KEKIN: Znam da je bio talentiran multiinstrumentalist i da je umro prerano. Premalo, priznajem. Međutim, samo činjenica da je za sobom ostavio ovakav festival govori da je očito puno značio svojim sugrađanima.

Koliko ovakvi festivali čuvaju uspomenu na preminule i nastavljaju njihov rad?

KEKIN: Ako je to način da se produži sjećanje na pozitivce, kojih nema puno među nama, onda sam apsolutno za memorijale.

Svirate 35 godina. Gdje ste najviše pogodili, a šta su po Vašem mišljenju bile greške u radu?

KEKIN: “Žao mi je što sam ponekad bio gad, a ponekad ne”, kaže Đole Balašević i vjerojatno nema nikog tko se ne bi složio s njim kad baci pogled u retrovizor. Možda neke pjesme ne bih napisao kako sam ih napisao. Neke singlove ne bih izbacio, neke koncerte odsvirao. Mislim da smo drugi album “G.A.D.” snimili s pogrešnim producentom, da smo idući odsvirali prebrzo i preglasno pa se tekstovi ne čuju. To su sve gledajući 35 godina unazad sitnice. Najsvjetliji trenutak naše karijere je što nismo nikad izdali pjesmu iza koje ne stojimo svi u bendu.

Koliko se piva pilo na početku, a koliko danas?

KEKIN: Pijemo opreznije prije koncerta, a još opreznije kad imamo po tri ili četiri koncerta zaredom. Ne da mi se više sutradan biti zombi pola dana. Ne mogu se pohvaliti velikim kapacitetima. Popijem dvije-tri kroz dan i to mi je dovoljno. Brza muzika s puno teksta i alkohol naprosto ne idu skupa ako želiš dugo trajati.

Šta Vam prolazi kroz glavu kad svirate pjesme s početka karijere?

KEKIN: Sjetim se trenutka kad sam ih napisao, šta me tada nosilo, u koga sam bio zaljubljen, što sam tada čitao i gledao, s kim se družio. Svaka pjesma je vezana za vrijeme u kojem je nastala i za onu osobu koja sam tada bio. Ta osoba se konstantno mijenja pa se zato i mijenjaju teme o kojima pišem.

Tvrdokorna pank ekipa vam zamjera što ste nakon prva četiri albuma prilagodili zvuk širim masama?

KEKIN: Biti fan “Hladnog piva” znači biti konstantno malo razočaran, a opet dolaziti na koncerte jer ćemo baš možda odsvirati tvoju omiljenu pjesmu (smijeh). Mi nikad nismo htjeli radit muziku za tvrdokorne niti mekane momke i djevojke, nego smo htjeli biti narodski bend kao bendovi koje smo mi slušali kao klinci: od “Zabranjenog pušenja” do “Ramonesa”, od “Azre” do “Motörheada”. Mislim da smo uspjeli pokriti dosta širok muzički dijapazon kad se uzme u obzir naše na početku dosta skromno muzičko umijeće. Da smo ostali kao na prvom albumu vjerojatno bismo dosadili publici, ali i sebi, što je još gore.

Kakav je danas odnos između “Hladnog piva” i pank publike regiona?

KEKIN: Samo činjenica da ćemo odsvirat toliki broj koncerata od Vardara pa do Triglava dovoljno govori o tom odnosu.

Koliko je “Hladno pivo” kao bend danas daleko od svojih korijena?

KEKIN: To bih pitanje ostavio onima koji se bolje razumiju u povijesne teme. Mi sviramo i tu i tamo napravimo koju novu stvar da bismo mogli još svirati. Ako biti blizu svojih korijena znači uvijek svirati jedno te isto onda smo mi odavno izdali svoje.

Bili ste prisutni i u politici, koliko je to drugačije u odnosu na muziku i zašto ste time počeli da se bavite?

KEKIN: Nisam u politici već dvije godine. Prilikom zadnjih izbora odlučio sam otvoreno podržati zeleno-lijevu opciju “Možemo”. Te momke i cure poznajem i znam da su pošteni i ispravni ljudi jer su se dokazali u borbi protiv kriminalnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i onda stupili na nacionalnu političku scenu. Oni su na kraju izborili par mjesta u parlamentu. Ja sam se vratio muzici, ali ih i dalje podržavam i želim sve najbolje u borbi protiv osuđene kriminalne organizacije zvane HDZ.

Osvjedočeni ste antifašista i ljevičar. Koliko je danas fašizam živ u Evropi i gdje se ljevica trenutno nalazi?

KEKIN: Mislim da je sad svima već jasno da nacije najviše ugrožavaju nacionalisti. To se baš lijepo vidi po ovim našim krajevima, što ih krase zatvorene tvornice, velike zastave i novi vjerski objekti. Što se evropske ljevice tiče, ona se još drži dobro, njemački socijaldemokrati raspravljaju o nacionalizaciji energetskih kompanija i sličnim “lijevim” metodama, španjolska lijeva vlada odlučila je da ekstraprofitom banaka i energetskih kompanija zaštiti najsiromašnije od skoka cijena. Sve više vlada shvaća da je nemoguće ostvariti neograničen rast s ograničenim prirodnim resursima, a to je srce kapitalizma, konstantan rast profita. Morat ćemo učiti dijeliti, što je protivno zakonu tržišta koji kaže da veća riba guta manju da bude još veća. Ako ne želimo svi umrijeti od gladi trebat će nam sustav koji proizvodi puno malih riba i pritom štiti okoliš. A to su vrlo lijeve ideje.

Postoje li političari ili stranke koje možemo da gledamo kao građansku opciju u regionu?

KEKIN: U Hrvatskoj se pojavila opcija “Možemo”, za njih mogu garantirati. Za ostale znam iz medija, znam da se u Srbiji pojavila opcija “Moramo”, u Sloveniji je tu već duže vrijeme njihova “Levica”. Nadam se da će svi oni konačno prekinuti vladavinu stalno istih nacionalističko-mafijaških stranaka proizašlih iz devedesetih, ali to neće biti moguće bez angažmana građana. Nitko neće doći da nas spasi od mafije, to moramo sami.

Milan Mladenović veliki muzičar i čovjek

U žiriju ste za dodjelu nagrade “Milan Mladenović”. Šta za Vas kao muzičara i čovjeka predstavljaju lik i djelo Milana Mladenovića?

KEKIN: Zvali su me i pitali, a ja rekoh sebi da je to odličan način da čujem neke nove bendove i pokradem možda neku ideju. Nisam najveći fan “Ekatarine Velike”. Kao klinac sam se uvijek više ložio na manje inteligentne bendove i autore (smijeh). Ali poštujem ih i sada kad poslušam EKV moram priznati da su odlično ostarjeli. Naročito je dobro ostarjelo Milanovo nasljeđe, njegov antiratni angažman kad to nije bilo nimalo bezopasno. Bio je veliki muzičar, a još veći čovjek kada je trebalo.

Glasine su tu da se šire

Radite i na solo karijeri, postoje glasine da ćete nakon ove turneje napustiti bend?

KEKIN: Glasine su tu da se šire, a na meni je da mudro šutim. Dobro bi mi došla duža pauza. U mjesec dana znamo imati i po 15 koncerata, što je psihički i fizički naporno. Trebat će mi nakon ovog ljeta neki malo duži odmor.

Izvor: nezavisne.com

 

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime