Osnovni sud u Kotor Varošu 8. septembra 2020., postupajući po pravosnažnoj presudi Vrhovnog suda RS, donio je rješenje o izvršenju presude kojom se uvodi nacionalna grupa predmeta bošnjačkoj djeci u Vrbanjcima. Iako škola ima pravo na prigovor, to ne zaustavlja tok izvršnog postupka.
Iako su roditelji bošnjačkih učenika u Vrbanjcima bili uvjereni da je ovim rješenjem okončana njihova sedmogodišnja kako institucionalna tako i ljudska borba da svojoj djeci omoguće garatnovano pravo na obrazovanje na bosanskom jeziku i grupi nacionalnih predmeta, za sada se stvari ne pomjeraju. Potvrdio je to za naš portal i Nedžad Smajlović, jedan od roditelja iz Vrbanjaca.
BITKA ZA BOSANSKI
„Za našu djecu do danas se nije ništa promijenilo. Osnovna škola ‘Sveti Sava’ nije provela rješenje o izvršenju presude koje joj je naložio Osnovni sud u Kotor Varošu. Djeca stoga i ovu školsku godinu pohađaju u alternativnom prostoru, odnosno Medžlisu Islamske zajednice, i uče po školskom programu Zeničko– dobojskog kantona“, govori Smajlović.
Smajlović: OŠ “Sveti Sava” nije provela rješenje o izvršenju presude
Njihov advokat, Haris Kaniža, kazao nam je da je OŠ Sveti Sava uložila prigovor na sudsko rješenje, da je potom uslijedio i njegov odgovor i da je uvjeren da bi se ovaj maratonski proces trebao uskoro okončati. A to bi značilo, što je i ključni zahtjev Bošnjaka u cijelom entitetu RS, da se jezik kojim govore zove bosanski i da se tako upisuje i u svjedočanstva i školske knjižice učenicima.
Zbog istog zahtjeva bošnjački učenici u selu Liplja, kod Zvornika po odluci roditelja u školske klupe su se vratili 40 dana od početka ove školske godine. Tome je prethodio, kako je kazao Muharem Sinanović, jedan od roditelja, načelni usmeni dogovor između roditelja, predstavnika ministarstva prosvjete RS, Osnovne škole Sveti Sava – međunarodnih organizacija i potpredsjednika ovog bh. entiteta Ramiza Salkića, kako bi se „pokušalo pronaći rješenje za problem koji se odnosi na omogućavanje izučavanja bosanskog jezika“.
„Tokom sastanka nam je rečeno da su roditelji bošnjačke djece za sve u pravu te da im treba biti omogućeno izučavanje bosanskog jezika, i to je za nas najvažnije”, rekao je Sinanović.
Ovo nije prvi put da su učenici u Liplju bojkotovali nastavu zbog nemogućnosti izučavanja bosanskog jezika. Proteste su organizirali i 2018. godine. Tada su dobili obećanje da će njihov problem biti riješen, međutim, dvije godine kasnije ponovo su se našli u istoj situaciji.
Bitka Bošnjaka da svoj jezik zovu bosanski i da on i službeno priznaje vodi se i u Konjević polju, Kamenici i niz sredina u kojima su zadovoljeni interno utvrđeni standardi Prosvjetno-pedagoškog zavoda RS o broju učenika bošnjačke nacionalnosti da se u nastavnom programu izučava grupa nacionalnih predmeta.
Smajlović, međutim, ne vjeruje u usmena obećanja data roditeljima u Liplju.
„ I mi smo postizali dogovore s ministrima prosvjete, dobijali obećanja, ali najviša politika u RS-u ne dozvoljava da svoj jezik zovemo bosanski i da se taj naziv koristi u školama“, podvlači Smajlović.
Iako je oduzimanje prava svakom narodu da sam odlučuje kako će svoj jezik zvati suprotno međunarodnim konvencijama o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda, vlasti RS kategorično tvrde da diskriminacija ne postoji. Pri tom se pozivaju na odredbe Ustava RS u kojem stoji da su službeni jezici u RS „jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda“. Ipak, u zvaničnim dokumentima, ali i nastavnim planovima i programima, „jezik srpskog naroda“ naziva se srpskim jezikom.
PRAVNO NASILJE NAD NESRPSKIM UČENICIMA
Poseban problem predstavlja i činjenica da se grupa nacionalnih predmeta izučava samo u 20 osnovnih škola u RS-u. Učenici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u ostalim školama, jer ne zadovoljavaju brojčane kvote u razredima, za tu su mogućnost uskraćeni.
Dženana Radončić u pravnoj analizi Pravo na obrazovanje bez diskriminacije: slučaj Vrbanjci, navodi je da u RS-u „donošenje nastavnog plana i programa koji ne predviđa niti adekvatno uvažava nacionalnu grupu predmeta za manjinski konstitutivni narod, uprkos tome što zakon na kojem je takav plan i program utemeljen proklamira načelo zabrane diskriminacije, predstavlja kršenje prava na obrazovanje“.
I umjesto donošenja jasnih zakonskih i podzakonskih akata kojima bi se ukinuli svi vidovi diskriminacije konstitutivnih naroda u obrazovnom sistemu RS, ovaj entitet ide u pravcu svojevrsnog pravnog nasilja nad nesrpskim učenicima kroz proces izjednačavanja nastavnih programa RS i Srbije.
Polovinom marta 2020. godine RS i Srbija su potpisali Sporazum o saradnji u oblasti obrazovanja, koji predviđa „ispunjavanje zajedničkih ciljeva Republike Srbije i Republike Srpske prema srpskoj dijaspori“. Tada je dogovoreno da radne grupe zavoda za unapređivanje obrazovanja Srbije i RS rade na sinhronizovanju nastavnih planova i programa za nastavu istorije, geografije, muzičke kulture, jezika i književnosti.
„Oni već sinhronizuju sve naše nastavne planove i programe, koji su jedinstveni i imaju za cilj da se svugde gde žive Srbi kroz obrazovne sisteme radi bar nacionalni paket gradiva na istovetan način“, rekao je ministar prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije Mladen Šarčević.
Foto: Ministar prosvjete Srbije, Mladen Šarčević, želi usklađivanje nacionalnog paketa gradiva u Srbiji i RS
I dok se Šarčević i ministrica prosvjete RS Natalija Trivić pozivaju na prava koja se crpe iz Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama RS i Srbije, Salkić smatra da Srbija i RS na ovaj način taj Sporazum zlopotrebljavaju.
„Kroz ovaj sporazum, koji sada najavljuju, vidi se da Srbija nije odustala od teritorijalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini“, kaže Salkić, ističući „da se trenutno koriste suptilnije metode u odnosu na devedesete godine“.
Učenici u BiH već uče tri povijesti/istorije/historije. I nastavni programi srpskog, hrvatskog i bosanskog jezika koncipirani su tako da se izučavaju uglavnom književna djela pisaca određene nacionalnosti, zanemarujući u oba slučaja bosanskohercegovačku povijest, književnost, kulturu i tradiciju. Duboke entonacionalne podjele otpočete tokom rata tako se samo nastavljaju i produljuju jaz među novim generacijama. A kao odgovor, sve veći broj mladih ljudi i roditelja, umoran od donkihotovske borbe sa sistemom, odlučuje da napusti BiH.
