Bosna i Hercegovina je bitno drugačija od Ukrajine i bilo kakav pokušaj destabilizacije zemlje bio bi spriječen akcijom Zapada. Mediji u svijetu spekulišu sa potencijalnim narednim ruskim ciljem.Moldavija je prva na listi, ali zabrinutost ne prestaju sa Transdnjestrijom, secesionističkom regijom na istoku zemlje, već se kao naredni mogući ruski korak razmatra Balkan.
Bosna i Hercegovina je u fokusu takvih razmatranja.
Od osamostaljenja, Moldavija i BiH su bile suočene sa izazovima nacionalnoj suverenosti, dok je Ukrajina smatrala do 2014. godine da su takve prijetnje otklonjene međudržavnim ugovorom s Rusijom o korištenju pomorske baze u Sevastopolju, te multilateralnim ugovorom o odricanju od nuklearnih oružanih kapaciteta.
Ruski faktor je presudan za destabilizaciju i ratove u dvije postsovjetske republike, dok su suverenost BiH podrivale susjedne zemlje, pokušaj osamostaljenja Republike Srpske te ustanovljenje Herceg-Bosne.
Bez obzira na niz sličnosti, razlike su, međutim, značajne. Po popisu iz 1991. godine, svega 297 Rusaje živjelo u BiH, čineći demografski faktor irelevantnim.
Fokus je na geopolitici. Rusija od kraja Sovjetskog saveza, za koji Vladimir Putin tvrdi da je “najveća geopolitička katastrofa od kraja Hladnog rata”, smatra bivše republike sopstvenim domenom, s izuzetkom baltičkih država gdje zapadnim interesima nije mjesto. Koraci ovih zemalja ka evroatlantskim integracijama, a posebno ideje o pristupu NATO-u, inicirali su Moskvu da vojno reaguje u Gruziji 2008. godine te Ukrajini 2014.
Ignorišući plačenike tokom rata u BiH (37 Rusa je poginulo), jedna ruska brigada je bila u sastavu IFOR-a. Ekonomski je Rusija usmjerena na energetski sektor u kojem je kompanija NjeftegazInKorod kraja decembra 2018. do sredine aprila 2021. godine “povećala kapital za oko 900 miliona evra u Optima Grupi,” što je jedna od najvećih investicija u postratnoj BiH. Ipak, Rusija je tek deveti najveći investitor u ekonomiju BiH.
Bez vojnog prisustva te sa ograničenim ekonomskim ulaganjima, preostaje jedino politička umiješanost kojom Rusija može pokusati destabilizirati BiH. Orkestrirane i spontane demonstracijepodrške Rusiji pokazuju prisutno antizapadno opredjeljenje među Srbima. Zahtjevi Milorada Dodika za bosanskohercegovačkom neutralnošću reflektuju iskaze ostalih partija u RS-u te HDZ-a BiH. Političko opredjeljenje dijela glasača je očito u suprotnosti sa ne samo zapadnim, već opštim ljudskim vrijednostima.
Potencijal za nesigurnost i destabilizaciju postoji unutar BiH. Rusija je vojno udaljena, ekonomski prisutna manje nego što javnost percipira, ali neke političke snage u zemlji opstruiranjem jačanja BiH odbijaju svrstavanje u globalnoj polarizaciji na demokratske i autokratske režime.
Niti to nije problem. Prije desetak godina, anegdota u krugovima NATO-a oslikavala je odnose snaga. Tadašnjih šest zemalja zapadnog Balkana van saveza nije brinulo stratege koji su regiju poredili sa krofnom s rupom u sredini, ali koja nije manje slatka. Tako je i zapadni Balkan okružen NATOčlanicama te ta rupa ne smanjuje snagu saveza. U međuvremenu, rupa je smanjena na samo tri države.
Promijenjene okolnosti ipak su uznemirile zapadne stratege te se povećavaju njihove snage u BiH gdje je NATO prisutan u formi EUFOR-a i sopstvenog manjeg štaba. Britansko prisustvo također je povećano. Rusa nema, osim simpatizera. Uprkos jasnih znakova NATO-a da BiH pripada Zapadu te da se uznemiravanje ne toleriše, Rusija predstavlja političku prijetnju koju bi neke domaće snage mogle pokušati iskoristiti za ostvarenje separatističkih ciljeva.
Provjera stiže u novembru kada Savjet bezbjednosti UN-a treba odobriti produženje mandata EUFOR-a koji Rusija teoretski može blokirati kao što je Kina blokirala 1999. aktivnosti Savjeta bezbjednosti na Balkanu zbog makedonskog priznanja Tajvana.
NATO je, bez obzira, intervenisao protiv Srbije i Crne Gore. Dakle, NATO je pokazao da je glavna snaga na Balkanu, da kada odluči tako ne treba im niti Savjet bezbjednosti, i da svaki izazov toleriše dok god je retorički. Bilo šta više od retoričkog protivljenja, NATO u praksi eliminiše.
Još su dvije bitne razlike između Ukrajine i Moldavije te Bosne i Hercegovine. Dok je ukrajinski predsjednik Jevrej, njima je zakonski zabranjeno čak i da se kandiduju za tu dužnost u BiH. Ženamanije zabranjena kandidatura, ali ih nema na vrhu BH političke nomenklature, dok je žena predsjednica Moldavije.
Posljednja dva argumenta su u ovom slučaju irelevantna, ali potpuno inkluzivno društvo učinilo bi i državu snažnijom.
