Smrt i sahrana britanske kraljice Elizabete II potisnula je Ukrajinu s naslovnih strana svjetskih novina kao sto je šest mjeseci ranije ruska agresija na ovu zemlju bacila skoro u zaborav pandemiju i Covid-19.

Virus je uništio mnoge nacionalne ekonomije, poput Zambije, privremeno zatvorio jedinstveno tržište i integrisane regije, poput Evropske unije, potcrtao skale nekompetentnosti i korupcije vlasti, poput Bosne i Hercegovine i Moldavije, dao priliku nekim autokratama da privremeno privuku simpatije distribucijom vakcina, poput Srbije, ali i da silom spriječe i suspregnu iskaze građanskog neslaganja, poput Srbije i Albanije, predočio sporost i nespremnost međunarodnih organizacija, poput Ujedinjenih nacija, još jednom naglasio dominaciju multinacionalnih korporacija koje su i ovom prilikom utjecale na odluke nacionalnih vlada uz velike profite za svoje dioničare i vlasnike, poput Pfizera i AstraZenece te – više od svega – potcrtao snagu globalizacije i međusobnu ovisnost čovječanstva.

Ruska invazija direktno je pogodila Ukrajinu, ali se posljedice osjećaju globalno. Inflacija u zapadnim zemljama približava se ili već jeste u dvocifrenim brojkama. U Argentini inflacija je skoro osamdeset posto, u Turskoj oko 70 posto, broj zemalja koje ne mogu otplaćivati kredite povjeriocima raste u Africi i Aziji. Svijet je polariziran.

Neposredno pred sahranu u Londonu i zasjedanje UN-a u New Yorku, u Samarkandu su se sastali čelnici Šangajske organizacije za saradnjuSCO. Kina i Indija, uz Iran, Pakistan te Uzbekistan, Kazahstan i Tadžikistan, možda ne iskazuju podršku osmoj članici, Rusiji, ali zajedno predstavljaju grupu zemalja čiji su režimi, ekonomski, pa i geopolitički interesi, međusobno bliži nego prema Zapadu. Unutar zemalja ove organizacije živi preko 40 posto čovječanstva. SCO nije čvrsto uvezan kao NATO ili EU, ali se njihovi lideri sreću i imaju bliže odnose nego Kina i Zapad.

Uskraćivanje mogućosti kineskoj delegaciji odavanja pošte britanskoj kraljici isti dan kada se Xi sreo sa Putinom govori o novom geopolitičkom svijetu. U tom kontekstu je sahrana jedne 96-godišnjakinje globalni događaj, prilika za bilateralne susrete saveznika, ali i onih koji inače ne bi međusobno razgovarali. Države nivoom delegacije koja ih predstavlja svrstavaju se u rastuće antagonističke blokove svijeta.

Tkom ceremonije sahrane i njeni unuci bdjeli nad tijelom kraljice Elizabete II (Photo: Yui Mok/PRESS ASSOCIATION/PIXSELL)ujedinjeno kraaljevstvoujedinjeno kraljevstvo

Monarhije, kako one ustavne sa razvijenim demokratijama, tako i one apsolutističke, poslale su svoje kraljeve i šeike kao što su se i prije samo tri mjeseca okupili prilikom proslave kraljičinog jubileja. Skandalozno je da neki od rojalističkih apsolutista koji suzbijaju osnovna ljudska prava sjede uz one koji su titularno na tronu dok demokratski izabrani premijeri i premijerke vladaju zemljom, ali i to je odraz današnjeg svijeta gdje svaka država nastoji i tokom ovakvih prilika ostvariti poboljšanje sopstvenog položaja.

Ekonomski interesi i političke namjere u svijetu koji se preustrojava, pored diplomatske pristojnosti, doprinijeli su odlukama vodećih svjetskih državnika da prisustvuju sahrani.

Upravo to su događaji koji u periodima kada je svjetski mir ugrožen ili kada je istinski važna ličnost preminula, okupljaju državnike i pružaju mogućost poboljšanja svijeta. Od sahrane bivšeg premijera Winstona Churchilla 1965. godine, svijet nije vidio ovako veliku državnu sahranu u Londonu. Nadmašila ju je tek sahrana Josipa Broza 1980. godine.

Četvrt stoljeća kasnije, smrt pape Ivana Pavla II okupila je još veći broj državnika, ne samo zbog povećanja broja država u svijetu.

Konačno, ispraćaj Nelsona Mandele, vjerovatno je bio refleksija njegove vladavine jer se najveći ikada broj svjetskih poglavara okupio u Južnoj Africi. Fotografija tadašnje danske premijerke kako slika „selfie“ sa Barackom Obamom i britanskim premijerom tokom sahrane, postala je viralna.

Nova britanska premijerka, Liz Truss, namjeravala je iskoristiti kraljičin pogreb za prvi susret u toj funkciji sa američkim predsjednikom, ali Joe Biden je prolongirao susret za zasjedanje UN-a u New Yorku koji dan kasnije. Neutralni teren Amerikanci preferiraju zbog nesuglasica s Britancima oko Sjeverne Irske. Truss je očito svoj fokus imala na polju bezbjednosti jer se sastala sa premijerkom i premijerima Novog Zelanda, Kanade i Australije, koji uz SAD i UK tvore Five Eyes Intelligence. Jedini susret van te grupe ona je imala s irskim premijerom i poljskim predsjednikom.

Rusija, Bjelorusija, Venecuela, Afganistan, Sirija i Mianmar nisu pozvani na sahranu, dok Sjeverna Koreja jeste ali na ambasadorskom nivou. Kineski predsjednik je pozvan, ali ga predstavlja potpredsjednik. I poziv i reakcija šalju mnoge diplomatske signale.

I ostali „ožalošćeni“ državnici imali su planske ili nepredviđene susrete. Državnici rjeđe dolaze na sahrane iz ličnih pijeteta, a češće zbog nacionalnih interesa. Otvaranja olimpijskih igara, godišnja zasjedanja Ujedinjenih nacija, svjetska fudbalska prvenstva, događaji su koji pružaju priliku nacionalnim diplomatijama.

Predsjedavajući predsjedništva BiH nije došao u London jer treba četiri dana kasnije govoriti u New Yorku na zasjedanju generalne skupštine UN-a. Vjerovatno će biti najodmorniji državnik u New Yorku jer skoro svi ostali stižu ili sa londonske sahrane, ili nakon kratkoga predaha kod kuće i završnih priprema za govor u UN-u.

Prethodne godine je bosanskohercegovačka ministrica vanjskih poslova pokušala opravdati svoju namjeru da izbjegne dubrovački forum, kojem su prisustvovale važne osobe EU pored vođa susjednih zemalja, potrebom da četiri dana kasnije bude u Srebrenici.

Drugi član Predsjedništva vjerovatno se pakuje za najavljivano putovanje u suprotnom smjeru, prema Moskvi, pa možda nedostaju ispeglane košulje.

Treći član Predsjedništva bio je u Londonu prije dva mjeseca, što ne bi trebala biti prepreka dolasku na ovaj skup svjetske elite da nije predizborne kampanje gdje cijela fronta, analitičari ocjenjuju, „za građansku državu“ zapravo ovisi od njega, pa je tako i Goražde uzelo primat Londonu.

Nepoznanica je šta radi predsjednik BH vlade. Možda pomaže u pakovanju materijala za putovanje u Rusiju.

Političkoj kasti Bosne i Hercegovine, očito, nedostaje snage, energije i volje, vjerovatno i znanja i kompetentnosti, da se ponašaju poput svog ostalog svijeta.

Na sahrani kraljice u Londonu nije sve išlo u prilog kraljevima, predsjednicima i premijerima. Skoro svi oni su morali autobusima stići do Westiminsterske opatije zbog organizacionih i bezbjednosnih zahtjeva.

Američki predsjednik jedna je od iznimki i za njegov prijevoz je osiguran posebno opremljeni automobil, poznat pod nadimkom „zvijer“.

Bosanskohercegovačke vođe, nenavikle na vožnju autobusom, prisiljene da ostave svoje „zvijeri“ kod kuće, odlučile su se na prisustvo na nivou ministrice vanjskih poslova. Nivo na kojem je zemlja predstavljena obično se smatra i porukom o bliskosti i poštovanju određene zemlje. Bosna i Hercegovina poslala je na skup vodećih ljudi svijeta tek petorangiranu osobu u vrhu vlasti.

Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent’s University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California – Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Neven je bio novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime