Uprkos problemima sa zatvaranjem granica većine evropskih zemalja, ali i razvijenih zemalja svijeta, građani Bosne i Hercegovine i dalje u velikom broju odlaze iz zemlje, i to vjerovatno zauvijek.
Samo u prvoj polovini ove godine, prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, državu je napustilo 85.000 osoba.
Oni su se pridružili i brojnim građanima koji su otišli prije izbijanja pandemije korona virusa.
Prema podacima ankete o radnoj snazi koju objavljuje Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, državu je napustilo više od pola miliona osoba u šest godina prije pojave pandemije korona virusa, a čak 46% tih osoba mlađe je od 35 godina.
Za većinu su i dalje Njemačka i Austrija „obećane zemlje“, što je jedan od razloga naglog rasta popularnosti učenja njemačkoj jezika.
SVI POPULACIONI PARAMETRI NEGATIVNI
Uprkos poslu koji je imao u javnoj upravi, Ivan V., 38-godišnjak iz Banjaluke, fakultetski obrazovan, prije tri godine s porodicom je otišao u Njemačku raditi građevinske poslove.
„U Njemačkoj nije lako, jer mnogo se više radi. Ali, najvažnije je što te niko ne opterećuje glupom politikom jer je sve uređeno. Žena i ja radimo, i od plata možemo živjeti i plaćati trosoban stan i jaslice za dijete. Tamo imam sigurnost za sebe i porodicu i za sada nemamo namjeru da se vraćamo, a ovdje dođemo samo na godišnji odmor“, kaže Ivan.
Osim zaposlenja i mnogo boljih plata, kao glavni razlog oni koji su otišli navode stalnu političku nestabilnost i to što ne vide perspektivu u svojoj zemlji. Međutim, za razliku od ekonomskih migracija u bivšoj državi SFRJ, kada su samo pojedini članovi odlazili a porodica ostajala, sada se iseljavaju cijele porodice. To pokazuju i statistički podaci.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u školskoj 2019/2020. godini u BiH u 1.785 osnovnih škola upisano je 273.795 učenika, što je manje za 6.223 učenika, ili za 2,2 posto u odnosu na prethodnu školsku godinu.
Osim manjeg broja rođenih jedan od razloga smanjenja broja djece u bh. školama je što veliki broj djece odlazi na školovanje u inostranstvo.
U tek završenoj školskoj godini u prve razrede osnovnih škola upisano je 29.189 učenika, što je manje za 5,2 posto u odnosu na školsku 2018/2019. godinu.
Jedan od banjalučkih profesora kaže nam da su se pojedina djeca i na polugodištu ispisivala iz škola radi odlaska sa porodicom u inostranstvo.
Iako Bosanaca i Hercegovaca od rata 90-tih prošlog vijeka ima širom svijeta, posljednjih godina najčešća njihova destinacija, kao i za većinu migranata, je Evropska unija. U državama EU početkom 2020. živjelo je 447,3 miliona ljudi, a 5,1 posto svih stanovnika činili su državljani zemalja izvan EU, odnosno 23 miliona. Samo u 2019. godini 2,5 miliona ljudi imigriralo je u EU, a blizu milion je emigriralo.
Ovo su zvanični podaci, što znači da se radi o ljudima koji su uredno prijavljeni. Kada bi se ovom broju dodao broj onih koji dolaze raditi na crno, on bi sigurno bio mnogo veći. EU uvozom stanovništva rješava svoj negativni prirodni priraštaj. Bez migracija evropsko stanovništo bi se 2019. smanjilo za pola miliona (u EU je rođeno 4,2 a umrlo 4,7 miliona ljudi).
NAJVIŠE ODLAZE MLADI
Banjalučki demograf Aleksandar Čavić kaže da je samo u posljednje dvije godine prirodni priraštaj u BiH bio manji za skoro 27.000 ljudi, jer ih je toliko više umrlo nego što se rodilo.
„Obje ove komponente kretanja broja stanovništva, prirodni priraštaj i migracioni saldo, u Bosni i Hercegovini su negativni. U 2019. prvi put je dostignuta brojka do 10.000 više umrlih nego rođenih, dok je u 2020. taj broj bio 16.500. Što se tiče migracija i broja odlazaka, tu nemamo uopšte zvanične podatke jer mi nemamo statistiku vanjskih migracija. Mi sad možemo nagađati ili služiti se djelimično statistikama agencija koje prate rad i zapošljavanje u drugim zemljama ili podacima nevladinih organizacija. Mi svi vidimo da ljudi odlaze, ali nemamo pojma koliko“, kaže Ćavić.
Čavić: Zemlja ne može da dopusti da trajno izgubi svoje stanovništvo na način da ljudi bezglavo bježe iz nje (Foto: klix)
Za razliku od BiH, EU na zvaničnim web stranicama ima sve podatke o migracijama.
Prema podacima Evropske komisije, u 2020. u EU-u bilo je 188,9 miliona zaposlenih u dobi od 20 do 64 godine, od čega 8,7 miliona državljana zemalja izvan EU-a (4,6 %).
Kako navodi Evropska komisija, osobe s valjanom boravišnom dozvolom u EU su krajem 2019. uglavnom dolazile iz obiteljskih razloga, 38 posto, dok je na drugo mjestu bio posao (17 posto).
Prema riječima Čavića, neka istraživanja koja su rađena u BiH pokazala su da najviše odlaze mlađi ljudi. Nesigurnost, male plate, odsustvo perspektive za sebe i porodicu, nepotizam, klijentelizam, stalno prepucavanje na nacionalnim osnovama, samo su neki od razloga zbog kojih sve više ljudi, posebno mladih, odlazi iz BiH.
To što time ostajemo bez reproduktivnog materijela i sa sve starijom populacijom političare previše ne brine. Prosjek starosti stanovništva u BiH, prema popisu iz 2013. godine, bio je 39,5 godina, a na sljedećem popisu će se sigurno vidjeti koliko nam je populacija u prosjeku ostarila.
„Ukoliko se svi u BiH ne uhvatimo u koštac sa ovim problemom u smislu prije svega donošenja dokumenata iz ove oblasti, kao što je populaciona politika koja bi bila segmentirana na pronatalitetnu politiku, politiku prema migracijama, politiku prema starijim licima, mislim da nećemo ni zaustaviti ove negativne trendove. Odnosno, onog momenta kada u pojavnoj formi oni budu nestali to znači praktično da je nama odzvonio kraj. Zemlja ne može da dopusti da trajno izgubi svoje stanovništvo na način da ljudi bezglavo bježe iz nje, nego mora da komunicira sa svojom dijasporom i da vidi kako se njima može pomoći, da se vidi kako pomoći mladima i šta to ne valja, zbog čega idu. Također, bilo bi normalno da se u BiH formira registar stanovništva, da se zna ko živi vani a ko je rezistent“, kaže Čavić.
Domaći političari zabavljeni “igrom prijestolja” ignorišu ovaj problem i izgleda čekaju da BiH postane zemlja staraca. Tu i tamo u pojedinim lokalnim zajednicama pokušava se nešto uraditi da se zadrže mladi, ali sistemskog rješenja bilo na državnom ili entitetskom nivou još nema. U Republici Srpskoj se nešto pokušavalo sa populacionom politikom, ali čini se da to do sada nije dalo neke značajnije rezultate.
Kada svi odu i većina političara će otiće u neke druge zemlje, ali sa mnogo više novca nego što to imaju sada ovi koji odlaze, dižući kredite s nadom da ih neće morati vratiti, ili zadužujući se kod rodbine i prijatelja.
