Piše: Dino Cviko (Žurnal)
Uzroci inflacije poznati su vjerovatno većini bosanskohercegovačkih građana. Prvo pandemija koronavirusa, a potom i ruska agresija na Ukrajinu, uzrokovali su značajna poskupljenja skoro svih roba i usluga.
Istovremeno, rasle su i plate, ali je stopa inflacije ipak bila veća, odnosno plate nisu pratile korak sa inflacijom. Sve to uzrokovalo je pad kupovne moći građana i generalno pad životnog standarda.
U takvoj situaciji, zahtjevi radnika za povećanjem minimalne plate bili su itekako opravdani. Sve to iskoristili su vlastodršci, pa su iz oba entiteta prošle godine dolazila obećanja da će minimalna plata u 2024. godini značajno rasti i iznositi 1.050 KM u entitetu Republika Srpska, odnosno 1.000 KM u entitetu Federacija BiH.
U januaru 2024. godine može se zaključiti samo jedno – vlasti su, opet, obmanule javnost.
JE LI MINIMALNA PLATA OD 900 KM U RS-U REALNA?
Iako je riječ o jednoj državi, jednom cjelovitom tržištu, stvari su drugačije u oba entiteta. Tako je Vlada Republike Srpske 28. decembra donijela odluku kojom je određena najniža plata za 2024. godinu u iznosu od 900 KM.
To nije u skladu s najavama predsjednika ovog entiteta Milorada Dodika, koji je ranije kazao kako on „ostaje pri prijedlogu da minimalna plata u Republici Srpskoj u 2024. godini bude 1.050 maraka“, te da „vjeruje da će dobiti podršku Vlade“.
Međutim, i minimalac od 900 maraka jedan je od najvećih u regiji. Ipak, treba napomenuti kako su stvari drugačije u javnom i privatnom sektoru.
Naime, kako je ranije izjavio prvi čovjek Sindikata uprave RS Božo Marić, za 54.000 zaposlenih kojima je poslodavac Vlada Republike Srpske, minimalni prihod, odnosno plata i naknade, ukupno iznosi 900 KM, jer je to pitanje regulisano Zakonom o platama zaposlenih u organima uprave.
U realnom sektoru stvari su drugačije. „Obaveza poslodavca je da isplati 900 maraka, zatim 0,3% po godini radnog staža, topli obrok i naknadu za prijevoz, uz plaćanje poreza i doprinosa“, kaže za Žurnal ekonomski analitičar, ali i poslodavac Zoran Pavlović.
On ističe i da je u trenutnim okolnostima, kada stopa poreza i doprinosa na neto platu iznosi 65%, minimalna plata od 900 KM nerealno visoka:
„Vlada Republike Srpske je gledala samo svoj interes, kako da iz privrede uzme što više novca. S ovakvim obavezama plaćanja poreza i doprinosa, to nije realna minimalna plata. Mi ne proizvodimo visoko sofisticirane proizvode koji nose visoke zarade. Na primjer, kada neko pravi Gucci tašne, onda su to enormne zarade. Ali ako radite doradni posao za gornji dio obuće, tu ne postoji mogućnost isplate tolikih plata i doprinosa. Da je Vlada realna, zajedno sa sindikatima, onda bi smanjili ukupne doprinose na neto isplaćene plate na 50%.“
I nije Pavlović jedini koji upozorava na to da će ova odluka Vlade RS dovesti do otpuštanja radnika, prije svega u kožnoj, tekstilnoj i metalnoj industriji, kao i u doradnim poslovima. No poslodavce iz ovog entiteta vlasti nisu poslušale, te su donijele odluku iako se Ekonomsko-socijalni savjet nije usaglasio kada je riječ o ovom pitanju.
Žurnal je poslao upit Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS tražeći odgovor na pitanje na osnovu čega, konkretno, je određeno da je minimalna plata od 900 KM dovoljna za dostojan život radnika, a da istovremeno neće u značajnoj mjeri negativno utjecati na tržište rada.
Umjesto konkretnog, dobili smo opći odgovor da je „s obzirom na to da Ekonomsko-socijalni savjet u posljednjem kvartalu 2023. godine nije utvrdio prijedlog odluke o najnižoj plati u Republici Srpskoj za 2024. godinu, a uzimajući u obzir kretanje plata, rast proizvodnje i životnog standarda, Vlada Republike Srpske na 51. sjednici, održanoj 28.12.2023.godine, donijela navedenu odluku“.
Za Zorana Pavlovića je donošenje odluke na ovakav način loše, te tvrdi da je ovoj odluci morala prethoditi ozbiljna dubinska analiza, pregovori i razgovori između poslodavaca, sindikata i Vlade RS: „Tvrdim da će najveći broj firmi koje će biti u mogućnosti otići u Federaciju, jer je tamo minimalna plata 619 KM“, zaključuje on.
ŠTA DONOSI NAJAVLJENI SET FISKALNIH ZAKONA U FBIH?
Da će u 2024. godini minimalna plata u entitetu Federacija BiH iznositi 619 KM, određeno je odlukom Vlade FBiH od 29. decembra 2023. godine, koju potpisuje premijer Nermin Nikšić.
Prvi problem bio je taj što uopće nisu održane konsultacije s Ekonomsko-socijalnim vijećem u FBiH, kako je to istaknuto u odluci, a što je za Žurnal potvrdio i predsjednik ovog tijela Edhem Biber.
S druge strane, ova odluka u velikom dijelu odstupa od ranije najave federalnog ministra razvoja, poduzetništva i obrta Vojina Mijatovića:
„Od 1. januara 2024. godine Federacija BiH kreće sa primjenom velikog seta fiskalnih zakona. Imat ćemo najveću minimalnu platu u regiji u iznosu od 1.000 KM.“
Dok se i dalje čeka donošenje velikog seta fiskalnih zakona, Edhem Biber upozorava da riječ o obmani javnosti jer, ističe, kada se donesu najavljeni fiskalni zakoni, 1.000 KM će biti minimalni prihod, a ne plata, a u to će se ubrajati i oporezovati i topli obrok, prijevoz, regres…
„Ja sam, i kada su najavljivali minimalnu platu od 1.000 KM, govorio kako je to neozbiljno, da je to politički populizam i da se to ne treba na takav način raditi. Apsolutno je nemoguće i nije realno da minimalna plata bude 1.000 KM. Naša privreda, iz objektivnih razloga, ne može to isporučiti“, kaže Biber.
Podsjeća da je bivši saziv Vlade FBiH, na čelu s premijerom Fadilom Novalićem, napustio evropski standard prema kojem se minimalna plata veže za prosječnu platu, gdje je princip da minimalna plata treba biti u iznosu između 55% i 60% prosječne plate.
„Ja sam lično očekivao da će ova Vlada FBiH staviti van snage tu uredbu i da će se vratiti na općeprihvaćene principe, jer pričaju o tome da hoće evropske standarde. Ovo sada, kada vlade mogu manipulisati s tim, je apsolutno neprihvatljivo. S tim u vezi, realna minimalna plata u FBiH bi bila između 720 i 780 maraka. To je u ovom momentu limit. Sigurno da to nije dovoljno za život, apsolutno se slažem s tim ocjenama, ali ja govorim o realnosti“, kaže on dodajući da su i izjave sindikalista, u kojima se ističe to da se trebaju zatvoriti firme koje ne mogu osigurati radniku platu od 1.000 KM, također obični populizam.
Iz Federalnog ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta, recimo i to, do zaključenja teksta nije odgovoreno na Žurnalov upit.
SOCIJALNI DIJALOG
Žurnalovi sagovornici dijele mišljenje u vezi s tim da su reforme potrebne i da bi u oba entiteta trebalo smanjiti ukupnu stopu poreza i doprinosa na neto isplaćenu platu, te da bi tek tada bilo realno govoriti o značajnijem povećanju iznosa minimalne plate.
Slično je, primjerice, urađeno u Crnoj Gori gdje od januara 2022. godine minimalna plata iznosi 450 eura, ali su s druge strane ukinuti doprinosi za zdravstvo, uveo se neoporezivi dio zarade do 700 eura…
Zoran Pavlović i Edhem Biber ipak ističu da bi entitetske vlade prije svega trebale više razgovarati s poslodavcima i sindikatima, odnosno da su najbolje odluke one iza kojih stoje sve tri strane.
„U normalnim zemljama postoje sindikati koji pregovaraju s poslodavcima, a sve u saglasnosti s vladama. Kod nas nikakvi dogovori nisu potrebni, ovdje se sve radi prema principu jačeg, ko ima pravo taj može da određuje i nalaže, a da ne snosi nikakvu posljedicu za to. Dokle god je to tako, do tad neće biti razumne politike dogovora između tri strane – sindikata, poslodavaca i vlada“, govori Pavlović.
Biber zaključuje da je socijalni dijalog, kroz ekonomsko-socijalna vijeća, nasušna potreba ovog društva:
„Ako se tu dogovore tri najvažnije socijalne grupe, radnici, poslodavci i vlasti, onda će svaki propis biti uspješan. Ali ako nema dogovora, ako se nameće, ti zakoni će se vrlo teško provoditi.“
