Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini i dalje traje, a naš junak iz Afganistana već se privikao na život u Bosni.
S obzirom da se bliže parlamentarni izbori u BiH, sada se i migranti koji su stigli u našu zemlju raznim putevima polako adaptiraju na nove okolnosti i pokušavaju da učestvuju u dnevnopolitičkim događajima od kojih zavisi i njihova sudbina.
Naš junak nastavio je da liječi nostalgiju pismima majci u Afganistan, a kako je to izgledalo u posljednjem njegovom pismu opet je pokušao da dočara naš saradnik Bosanski Bukvalista.
Priredio: Nedžis HALILOVIĆ
Selam alejkum, moja stara majko.
Još uvijek sam u Bosni i Hercegovini. Dane provodim sa Ibrom u kampu, svakodnevno upoznajem nove ljude i nove običaje koji su sasvim različiti nego kod nas u Afganistanu. Tako sam skoro upoznao novi sport.
Zove se vaterpolo i Ibro voli da ga gleda. Neki ljudi plivaju u bazenu sa loptom i daju golove. Ibro kaže da mu nikad nije bilo jasno kako oni golovi stoje na vodi? Kako ne potonu?
Ja sam shvatio samo da postoje ekipe koje se zovu delfini, ajkule, pastrmke, šarani…
Srbi su delfini. Mada Ibro kaže, nije mu jasno kako su Srbi delfini kad su delfini dobroćudne životinje. Ipak, oni najbolje plivaju sa loptom dok Bosanaca nema u vaterpolu jer se oni kupaju samo nedjeljom. Kaže Ibro da su jednom u Sarajevu osnovali vaterpolo klub i na prvom treningu se troje utušilo. Zato Bosanci i ne vole baš taj sport.
NI PUTIN NIJE SMIO NA BOSNU
Njima više od ruke idu ovi invalidski sportovi. Dobri su u sjedećoj odbojci, a neki dan im je malonogometna reprezentacija dijabetičara osvojila zlato na Evropskom prvenstvu. U finalu su pobijedili Hrvatsku sa čak 5:0 i kažu to im je najslađa pobjeda još od osamostaljenja Bosne i Hercegovine.
A dobri su ovi iz Bosne i u protestima i štrajkovima glađu. Skoro su im i borci počeli da protestuju, traže neki jedinstveni registar mada ni Ibri opet nije jasno šta oni hoće. Vjerovala ili ne, moja draga majko, ovi Bosanci imaju preko hiljadu i po boračkih udruženja?! Priča se da je Rusija htjela da izvrši invaziju na Bosnu i Hercegovinu, ali kad je Putin čuo da u Bosni postoji 1.600 boračkih udruženja iz straha vratio vojsku u ruske baze.
Mada ovih Bosanaca ima nešto više od tri miliona. I gledam sad te njihove bivše borce kako gladni i žedni dane provode pred parlamentom tražeći ta neka svoja prava, 25 godina poslije rata. A onda malo po malo dohvate nekog novinara i izlupaju ga metalnom šipkom po glavi. I nikom ništa.
A neki dan me Ibro vodio na jednu poveliku njivu koja se nalazi iza sedam gora i iza sedam mora, i na kojoj je bilo dosta ljudi koji su gledali borbe bikova i polugole plesačice pod šatorima koje su penzionerima vadile zadnji fening iz džepa. Mislio sam da ću vidjeti i ovog Mileta Dodika, predsjednika iz RS, jer on baš voli da pjeva pod šatorima, ali nisam ga video. A Ibro kaže da mu je to najveća zabava u godini, ode tamo potroši stoju-dvije i ne žali. Skupi se tu dosta naroda iz svih krajeva, ali je to uglavnom sirotinja. Kaže Ibro da se to mjesto zove Čevljanovići i uz zimsku olimpijadu osamdesetčetvrte u Sarajevu to je najveći sportsko-kulturni događaj u Bosni.
Nažalost, Medonja ove godine nije pobijedio, ali ipak sva ta zabava pod šatorima, te plesačice i te borbe bikova su pale u sjenu posjete ljudi iz SBB stranke ovog njihovog Fahre. I niko nije gledao borbe bikova nego su svi tražili da se slikaju sa esbebeovcima, a pod šatorima se besplatno dijelili posteri Fahre Radončića.
Valjda je zato Medonja i izgubio.
PERANA ĆE PROVOZAT AUTOBUSOM
Bik Peran je bio najjači, mada ljudi još ne znaju jel bik Srbin ili Rvat. Još nijedan Srbin i Rvat nisu pobijedili na Čevljanovićima. A eto, ispituje mu se potomstvo, kažu da mu je otac Hrvat, Rudonja, a mati Bošnjakinja, Brezulja, mada to još nije sigurno, a ovijem ljudima sa Čevljanovića to baš i nije bitno. Svejedno se priča da će Peranu organizovat doček ispred Vječne vatre i da će ga provozat Sarajevom u autobusu sa otvorenim krovom. Još nije poznato ko će pjevat na dočeku.
Ibro kaže, kad Rvati i Srbi mogu organizovano dočekivat svoje sportiste, mogu i bošnjaci Perana.
Samo, nemam pojma kako će popet bika na autobus.
I tako, draga majko, iz dana u dan nam obećavaju da će nas što prije prebacit preko granice, a priča se i da će nas naselit po Federaciji, u neke srpske napuštene kuće, al prvo moramo očistit minska polja. Mislili smo otići malo u Republiku Srpsku, al onaj Dodik nam ne da tamo ni provirit. Kaže da kvarimo sliku etničkog čišćenja koje se tamo provodilo devedesetih, pa nismo dobrodošli jer da jesmo ne bi se zvala Republika Srpska nego Republika Migrantska.
A ti se čuvaj i ne sikiraj se, javiću ti se opet.
