Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini nastavljena je nesmanjenom žestinom, a naš junak iz Afganistana počeo je sve više da učestvuje u političkom, ali i kulturnom životu glavnog grada i Bosne i Hercegovine.
Što su parlamentarni izbori u BiH bliže, tako se i migranti, koji su u našu zemlju stigli raznim putevima i kanalima, polako adaptiraju na nove okolnosti i pokušavaju da učestvuju u aktuelnim događajima u zemlji. Osim onih koji ne budu pretučeni na granici sa Hrvatskom.
Naš junak i dalje liječi nostalgiju pismima majci u Afganistan, a kako je to izgledalo u posljednjem njegovom pismu opet je pokušao da dočara naš saradnik Bosanski Bukvalista.
Priredio: Nedžis HALILOVIĆ
Selam alejk, stara majko.
Moram ti što prije napisati ovo pismo jer me Ibro večeras vodi na neki filmski festival u Sarajvu koji se svake godine održava i svaki put se skupi raje odsvakud da prošeta tim nekakvim crvenim tepihom. Bude tu dosta bosanskih umjetnika poput Mace Diskrecije, Deena, Meme i Ziska, a Ibro kaže ako budem dobar možda i mene prihvate u umjetnike, a očekuje se i dolazak bika Perana, šampiona Čevljanovića, kao specijalnog gosta tog njihovog festivala.
Da ti odmah kažem da sam ja dobro i da mi osim para ništa ne fali, a takav ti je i sav ovdje narod, pa i Ibro, navikli su da se nema, al eto, njima je najbitnije da ne puca. Tako govore.
Skoro su u onoj Dodikovoj Srpskoj obećali da će radnicima povećat platu za 40 maraka i narodu drago, a ministrima još draže jer će njima bit povećana za 400 maraka. Kaže Ibro, jedna nula manje – više. Jebeš nulu, važno da je narodu dobro.
ČETNIK, ČETNIK, DVA, DO BEOGRADA..
A narod ko narod, ne sija ni njima sunce vazda, a i kako bi sijalo kad je ovdje u Bosni sve izmješano, ispreturano, pa kad se istovremeno začuje mujezin sa munare i zazvone zvona sa crkve kao da rahmetli Pavaroti opet pjeva.
I tako, kad sam već kod pjevanja da ti kažem da su hrvatski branitelji bili zabranili pjevaču Bajagi da pjeva u njihovom Karlovcu. Bajaga je Srbin, a pisao sam ti već ranije da se Hrvati i Srbi ne vole baš osim kad ratuju protiv muslimana. Hrvatska i Srbija su devedesetih ratovale jedna protiv druge. Većina će ljudi reći da je Srbija napala Hrvatsku, ali Srbi ne vole kad im to kažeš.
A Bajaga nikad nije bio nacionalista, ko duša dobar insan, ali eto, Srbin je, pa ovi branitelji Bajaga, među kojima je i taj neki njihov Hitler s brkovima, kažu da ima dosta tih nekih četničkih pjesama, među kojima mu stalno spominju neku “Četnik Četnik Dva, Do Beograda…”
Mada su majko i Srbi bili zabranili mladim košarkašima Kosova da gostuju u Bosni i Hercegovini jer se Kosovo otcijepilo od Srbije i sada nastupa kao samostalna država, a Srbi to ne pikaju. Naravno, Srbi su ratovali i protiv Kosova, al ne bi ti znao reć’ da li je Bajaga pjev’o i po Kosovu.
E, sad, Srbija ako hoće u Evropu, a još nije u Evropi, mora da prizna ovo Kosovo, a eto, već neko vrijeme se stvara atmosfera za to. Uglavnom, srpski političari pljuju jedni po drugima i prebacuju lopticu jedni na druge kada je u pitanju priznavanje Kosova, jer niko nema jaja da to učini. Onog njihovog Vučića prozvali su jajara, a onda je on reko da će se povuć iz politike jer mu dosta i Kosova i Srba, pa se Ibro malo prepo da nam ga sad ne vrate nazad nama u Bosnu jer su mu roditelji iz Bugojna, ali onda ipak kaže da nema teoretske šanse da Vučić ovako rano okači gubice o klin.
O Vučiću i nema baš neko pozitivno mišljenje još otkako je tražio stotinu muslimana za jednog Srbina, ali eto, kaže Ibro da mu se čini da se mali Aco promijenio, ali je samo pitanje vremena kada će zatražiti Republiku Srpsku umjesto Kosova. Sve su zemlje u regionu sa njegovom Srbijom raščistile. Čak mu i nekadašnja braća Crnogorci šalju oficire na proslavu Oluje, samo mu još Ibro ostao i Ibrina Bosna i Hercegovina da pokuša nešto šićarit za Kosovo.
IBRO ZAPLAKO ZBOG TURSKE LIRE
A i oni Rumunji opet počeli nešto da protestuju protiv vlasti. Ibro kaže da ih nije vidio onoliko na jednom mjestu još od Čaušeskua i da im stalno nešto smeta, a kako i ne bi kad nemaju ni Farmu, ni Zadrugu, ni Parove, pa svako normalan bi tako poludio!
Ibru srce zaboli kad na televizoru čuje vijesti o Turskoj i kako joj lira propada. Jedva je izdrž’o kad je Hakan Šukur izdao Tursku i Erdogana, a sad plače jer mora gledat kako im valuta propada sve zbog Amera. Al’ kaže, džaba Amerima njihovi dolari kad oni nemaju Allaha na svojoj strani.
Ibro voli Tursku, gotovo ko i Bosnu. Kaže, Srbi imaju Srbiju, Hrvati Hrvatsku, a on Tursku.
I tako, ovdje u kampu i nema baš nekih bitnijih vijesti. Ovi neki moji stalno se odlučuju na ilegalan prelazak granice sa Hrvatskom, tamo ih uhvate, hrvatski kulturno nalemače, pa vrate nazad, i tako ukrug.
A ja još ne idem nikuda, čekam kad će autobus pa da nas odbaci do Njemačke. Ibro kaže da se još malo strpim i da će sigurno doć najdalje za deset godina.
A ti se čuvaj i ništa se ne sikiraj za mene. Reci sestri da ću joj kupit onu jaknu što joj se svidja, a amidži da ću mu poslat pare čim se zaposlim u Njemačkoj.
Allahimanet.
