PISMO MIGRANTA (XIV): Ja i Ibro kad gledamo RTRS uvijek zaplačemo što nas ne vodi predsjednik Dodik

Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini i dalje traje, a naš junak iz Afganistana konačno je shvatio gdje je došao i sve se više miri se sa sudbinom.

Što su parlamentarni izbori u BiH bliže – tako se i migranti sve više adaptiraju na nove okolnosti i pokušavaju da participiraju u aktuelnim događajima u zemlji. Pojedini i u sportu i politici. Neki, opet, žele glavom bez obzira da pobjegnu odavde, međutim hrvatska ih policija nekako batinama uspijeva da ubijedi da ipak ostanu u BiH.

Naš junak i dalje liječi nostalgiju pismima majci u Afganistan, a kako je to izgledalo u posljednjem njegovom pismu opet je pokušao da dočara naš saradnik Bosanski Bukvalista.

 

Priredio: Nedžis HALILOVIĆ

Selam alejk, stara majko,

ne znam jesam li ti ikad pomenuo, ali ovdje sam čuo više puta da bi svi Srbi na Balkanu željeli da budu Rusi tako da i ovi Srbi iz Bosne i Hercegovine nisu izuzetak. Medjutim, u RS je neki dan pretučen novinar, dok u Rusiji takve novinare pojede mrak, tako da Srbi moraju još da porade na tome. Da budem malo ozbiljan, primjetio sam da me boravak u Bosni načinio neozbiljnim što i ne treba da čudi kada je u ovoj zemlji sve šega i zajebancija. A i zemlja je sama od sebe zajebancija.

Znaš već majko da ti ovu RS vodi Dodik, a jednom sam ti pisao da je taj Dodik na televizoru izjavio da mu smeta što hodža arlauče sa džamije i evo baš neki dan kažu u toj njegovoj RS se pucalo na džamiju iz pištolja, ali opet, istraga je pokazala da napadač bio pod uticajem alkohola, pa se okrivio alkohol, a ne Dodik.

Inače, taj Dodik odavno drži sve po Republici Srpskoj, ali nama migrantima i dalje brani da tamo dolazimo. Ibro i ja često gledamo televiziju Republike Srpske i poslije svakog dnevnika zaplačemo koliko nam je žao što nas ne vodi jedan takav predsjednik poput predsjednika Dodika ili što ne živimo u Srbiji gdje neki debeli i ćelavi političar Palma dijeli ljudima pare.

EKONOMSKI TIGAR SRBIJA

Napravi se tako kilometarski red ljudi, i starih i mladih, pred kućom tog ćelavog lovatora i cijeli dan čekaju da dobiju nekakvih 3.000 dinara. Tako je to u zemlji koja je ekonomski tigar i koja još nije ušla u Evropsku uniju. Možeš zamisliti, draga majko, kako je tek u Njemačkoj i Evropskoj uniji ako u Srbiji džabe dijele pare? Jedva čekam da stignem tamo.

Kad sam već kod odlaska u Evropu, da ti napišem šta samo Ibro i ja planirali. Nisam mislio da ti pišem o tome jer je to trebao da izvedemo u punoj tajnosti, a i da se ti ne sikiraš, ali i to nam je propalo. Bili smo planirali da se vozom prebacimo na hrvatsku teritoriju. Ja, kao migrant, a Ibro zato što je luđak. Ne znam majko da li ti je poznato, ali Željeznice Bosne i Hercegovine imaju samo tri voza sa nekoliko vagona i neko veče od ta tri voza njih dva se međusobno sudare!

Vozovi su otišli u nepovrat, a sa njima i naši planovi o napuštanju Bosne i Hercegovine. U toj nesreći je poginulo dvoje ljudi i ne bi da se šprdam sa tom nesrećom, ali da su se dva teretna voza sudarila u našem Afganistanu poginulih bi bilo na stotine. Ako ne i na hiljade. Zasada nikome u Bosni i Hercegovini nije jasno kako da se u zemlji u kojoj sedmično prođe jedan voz sudare međusobno njih dva?

Ibro me u posljednje vrijeme sve više nagovara da ostanem u Bosni i Hercegovini i da naučim raju da igra kriket, ali meni se baš ovdje i ne ostaje pogotovo kad sam vidio da leševe od krava i ovaca koje su zaklali za Kurban Bajram bacaju po kontejnerima i raskrsnicama.

Čudni su ti Bosanci, k’o da nikada nisu ni zaklali Kurban u gradu. Ibro kaže da je većina njih bacila nekakvu crvenu knjižicu sa petokrakom i preko noći zauzela mjesto u prvom safu tako da oni mogu dosta naučiti od nas migranata. A osim migranata ovdje ima puno i nekakvih Arapa sa parama koji kupuju zemlju po Bosni i Hercegovini, a ima dosta i onih Kineza koji ovdje prodaju robu koju nigdje na svijetu ne mogu prodati.

Skoro je na televizoru bilo da je bosanska policija privela direktora firme koja im je zagadila nekada najbogatiju rijeku ribom u Evropi, a on je majko iz Indije?! A ako je u Indiji krava sveta životinja, u Bosni bi to trebao da bude magarac, pošto se čini najpametnijim.

KOLINDIN PLASTIČNI HIRURG OD PLASTIKE

I tako, taj im je Indijac ubio svu ribu u toj rijeci i začudo, privedoše ga jer Ibro kaže da u ovoj državi možeš raditi šta te volja ako potplatiš onoga koga trebaš, a eto Indijac to nije znao, ali polako, naučiće. Mada se narod i dalje buni zbog pomora ribe u toj rijeci Spreči, al Ibro kaže nek kupuju konzervisanu.

Za razliku od Kineza, Indijaca i migranata, Bosanci su zabranili ulazak u zemlju nekom ruskom piscu koji je trebao da gostuju u Dodikovoj Srpskoj kao neki svečani gost na nekom književnoj večeri. Ne znam puno o tome, a ni Ibro isto ne zna pošto Ibro voli da čita samo platne liste, ali kažu da je taj pisac prijetnja po sigurnost u Bosni i Hercegovini. Izgleda da ovdje u Bosni zaista misle da je pero jače od mača.

Elem, vidjeh u ovdašnjim novinama da je ova hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila u našem Afganistanu u posjeti i baš mi je drago. Nadam se da ste je fino dočekali, jer ona voli da bude u centru pažnje kao što je bila na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, i da grli sve oko sebe, a vjerovatno će kad se vrati iz našeg Afganistana optužiti Bosnu i Hercegovinu da ima 100.000 radikalnih islamista. Ona ti je inače kao ona plavuša iz viceva, dok luta diljem svijeta fabrike u njenoj Hrvatskoj propadaju i misli da je plastični hirurg baš od plastike, hehehe.

I tako, uskoro će Ibro doći jer sam ga poslao da nam kupi neke ćevape od ribe, pa odoh. Javiću ti se čim budem imao vremena, a ti reci sestri da ću joj kupiti onu jaknu što joj se svidja, a amidži da ću mu vratiti pare što mu dugujem čim se zaposlim u Njemačkoj.

Ili dok ne upoznam Palmu.

 

Allahimanet majko.

 

Povezane vijesti

NAJNOVIJI ČLANCI