Migrantska kriza u našoj zemlji i dalje traje, a naš junak iz Afganistana polako se miri sa sudbinom da bi mogao još godinama ostati u BiH.
U međuvremenu je počela i izborna kampanja, pa se i migranti sve više adaptiraju na novonastale okolnosti, pojedinci čak participiraju u aktuelnim političkim i drugim događajima u zemlji. Neki, opet, žele glavom bez obzira da pobjegnu odavde, međutim hrvatska ih policija nekako batinama uspijeva da ubijedi da ipak ostanu u BiH.
Naš junak i dalje liječi nostalgiju pismima majci u Afganistan, a kako je to izgledalo u posljednjem njegovom pismu opet je pokušao da dočara naš saradnik Bosanski Bukvalista.
Priredio: Nedžis HALILOVIĆ
Selam alejkum, mila majko,
Ibro mi je ispričao jedan vic o Albancima i Srbima, pa bi njime da ti počnem ovo pismo. Ide ovako. Tokom rata na Kosovu srpska policija tražila pripadnike OVK-a i zaustavljala ljude po putu tjerajući ih da kažu lopata. Jednog tipa tako zaustavili i zatražili od njega da kaže lopata i on normalno rekao – lopata. Kad ih je upitao zbog čega tjeraju ljude da izgovaraju lopata, Srbi mu odgovorili da Albanci govore ljopata, ali ti si naš, pa se ne moraš brinuti – rekoše policajci, a tip će: Hehehe… baš ste ljukave ljisice!
I tako ti je mila majko, onaj predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, kao neka ljukava ljisica isplanirao posjetu Kosovu i tamo mu Albanci kao blokirali put i nisu mu kao dali da uđe u to neko selo što se zove Banje, pa se moro preko razglasa obratiti ženama i djeci koji su ga tamo čekali. Ibro kaže da ga to podsjetilo na scenu iz filma Walter brani Sarajevo kada Švabe preko razglasa govore Sarajlima da dođu po svoje mrtve koji su poginuli noć prije u partizanskoj akciji.
A Ljukava Ljisica je zaista veliki heroj, veliki državnik i mirotvorac, ali kaže Ibro da je bio onako nestašan tinejdžer jer je volio da govori nešto “sto za jednoga”, i držao je te neke motivacijske govore u nekom mjestu čudnog naziva – Glina. Kaže Ibro isto da je Ljukava Ljisica kao ljubitelj planina bio sa onim ludim Šešeljom u ratu iznad Sarajeva više puta, da se nadiše čistog zraka.
PREDSJEDNIK VUČIĆ RADI 25 SATI NA DAN
I takvog su velikog čovjeka u Srebrenici gađali kamenjem, u Zagrebu dobacivali ružne riječi, u Srbiji je preživio čak pedesetak atentata! A evo sada na Kosovu mu nisu dali da uđe u Banje. Za jednog precjednika mirotvorca, puno.
Osim toga taj čovjek, mila majko, radi 25 sati na dan. Ujutro je u Beogradu, popodne na Palama, a predveče već na Kosovu i niko ovdje na Balkanu ne radi poput njega. Na televiziji je od jutra do mraka i narod po Srbiji gasi televizore kako bi im se predsjednik stigao da odmori.
On je u Srbiji i precjednik, i premijer, i gradonačelnik, i svešteno lice, i otac, i majka i narod po Srbiji zahvaljuje Bogu što dobili njega kao precjednika i niko više ne pominje Tita, Miloševića i Đinđića, nego svi složno svakodnevno gledaju Zadrugu i precjednika Vučića!
Za razliku od Srbije i Vučića, u Sloveniji su izbili neredi, najviše zbog nas, migranata. Naime, Slovenci su diljem svoje državne granice postavili paravojne formacije koje sprečavaju ulazak migranata na njihovu teritoriju, a predvodi ih Šiško Strašni. Inače, Slovenija ti je teritorijom malo veća od našeg sela u Afganistanu, ali su veoma snalažljivi ratnici. Kad su izlazili iz Jugoslavije oni su jedini koji su za sedam dana pobijedili JNA, četvrtu vojnu silu u Evropi, ali nisu mogli puno slavit jer je buka smetala Austrijancima i Mađarima.
Ibro kaže da Slovenci često dolaze u Bosnu da podignu kredit i da nađu oca, a skoro su bili proglašeni i najčistijom zemljom u Evropi, mada Ibro zna reć’ da je Bosna mnogo etnički čistija od Slovenije. Iskreno, bojim se kada jednog dana pođem za Njemačku da me u Sloveniji ne uhvate Šiškovci. Ibro kaže da se pravim Bosanac jer Bosance ne diraju. Osim što im rade na natalitetu, Bosanci su u Sloveniji tražena radna snaga. Rade sve, od mješalice do čistačice.
Kad sam već kod radnih mjesta, u Bosni ne smiješ biti popularan pisac jer ti Tramp i Amerika odmah uvedu sankcije. Tako su ovdje jednom pjesniku Nikoli Špiriću uveli zabranu ulaska u Ameriku samo zato što je napisao knjigu i zahvaljujući njenom prodajom kupio sebi i djeci stan u Beču Valjda je Tramp bio ljubomoran što postoji neko ko lakše zgrće pare od njega, pa Špiri uveo sankcije.
ŽAO MI HRVATA JER SU PILI ISTI JOGURT
Ali Špira opet kaže da je ponosan što su on, žena i djeca pod američkim sankcijama, onako kao Dodik koji ih je dobio ima već par godina. Za razliku od Špirića, u Dodika žena smije u Ameriku. I tako, Špira kaže da će nastavit pisat knjige, pa je armiji njegovih obožavatelja laknulo mada Ibro kaže da je guglo čitav dan i nije uspio saznat ni za jednu Špirinu knjigu, ali je saznao da je češće mijenjao političke partije nego čarape.
Moram ti još reć’ da je pet migranata dobilo crnogorsko državljanstvo, pa su ko i svi Crnogorci, ubrzo odselili u Beograd i tamo razvili neki biznis.
Na žalost, mene nisu odabrali, ali ako budem mogao da biram, ja bi u ‘Rvatsku jer tamo trenutno traže izručenje Mamića i Todorića, sude Bandiću, a Drago Ćosić im optužen za dilanje FIFA-inih ulaznica tako da tamo mogu ponekad šta i ukrast, pa i ako me uhvate moj red za suda ne bi stigao za nekoliko godina, a i uvijek mogu pobjeć u Hercegovinu.
Ima i taj neki fratar u Hrvatskoj koji govori vjernicima u Hrvatskoj da migrantima ne daju hljeb i vodu, pa pretpostavljam da će nas dočekat sa mesom i sokovima, a nekako mi i žao tih Hrvata jer se za vrijeme komunizma nisu smjeli izjasnit kao Hrvati i čitav život su pili jedan te isti jogurt.
Ali mene znaš, ja bi najprije u Njemačku i zato reci sestri sestri da ću joj kupit onu jaknu što joj se svidja, a amidži da ću mu poslat pare što mu dugujem čim se tamo zaposlim.
I tako, allahimanet, majko moja i ostaj mi zdravo.
