Dok su cisterne kantonalnog komunalnog preduzeća sa sarajevskih ulica sapirale šejtane i grijehe koje su iza sebe ostavili učesnici Povorke ponosa, lider Naroda i pravde Elmedin Konaković tradicionalno je, poslije vožnje bicikla, skočio u more. Ali premali je Jadran da sapere sve one grijehe koje je iza sebe ostavio Elmedin Konaković Dino, koji bi, nerijetko, želio biti i Tito.
Konaković i ja, reći će danas kantonalni premijer Edin Forto, slažemo se oko svega, osim oko Parade. (S)lažu se, dakle, Forto i Konaković oko svega, osim oko poštivanja ljudskih prava. A već godinu znamo da pravo i Narod i pravda nisu isto.
Piše, tako netom okupani Elmedin Konaković, s porodičnog druženja u hotelu na Jadranu, publikovanog na tradicionalnog bošnjačkoj društvenoj mreži Instagram, da on nikad neće podići ruku za „legalizaciju“ istospolnih brakova, navodi Kolindinu Hrvatsku kao primjer prosperiteta ljudskih prava, kritikuje svoje kritičare, novinare, twitteraše, islamofobe, poziva na referendume, citira ustave drugih država, ali zaboravlja da u ustavu njegove države piše da će se poštovati Evropska konvencija o ljudskim pravima. No, rekosmo već – pravo i Narod i pravda nisu isto.
„Promocija svog seksualnog opredjeljenja nije nešto što je za javnu upotrebu“, saopćit će Elmedin Konaković.
Zaguglate li, pak, ime Elmedina Konaković u kontekstu „žene“ naći ćete barem desetak intervjua u okviru kojih su priložene brojne fotografije na kojima on pozira sa svojim suprugama. Nije li to javno pokazivanje svog „seksualnog opredjeljenja“? Naravno da nije. To Elmedin Konaković samo saopćava da svako jutro, po uzoru na Bakira Izetbegovića, „selami svoju suprugu“. Ko ne vjeruje, nek pronađe tekst na portalu depo.ba, od 29. 6. ove godine.
Piše dalje Elmedin Konaković da je on tu da ispravi sve nepravde. Onda je prespavao noć, pa odmah sutradan opet sjeo da napiše saopćenje u kojem naređuje koalicijskom partneru Edinu Forti, s kojim se (s)laže oko svega, osim oko ljudskih prava, da sa mjesta direktora TV SA smijeni Kristina Ljevak, jer je, zaboga, u julu pustila film koji vrijeđa žrtve genocida. Pride – Kristina je bila i na Paradi i hodala ulicama „natopljenim krvlju šehida“, koje su odmah oprane po nalogu NiP-a, pa nije red da bude direktorica TV SA. Osim toga, Kristina i nije neki kapacitet, jer nije uspjela za samo petnaest dana položiti sve ispite na fakultetu, što je, naravno, pošlo za rukom predsjedniku Skupštine Kantona Sarajevo. Nije se Kristina Ljevak o svom programu konsultirala sa Faćom i Denisom Stojnićem, nije urgirala da šankovi u zgradi TV SA budu iznajmljeni Hilmiji Gariboviću, nije joj jedini kolega na studijima bio Naser Orić, nema sedžadu sa svojim inicijalima i, još gore, ne voli Mustafu Busuladžića.
Za Elmedina Konakovića Busuladžić je šehid, koji je „stradao“ na Hitlerovom putu. I zato zaslužuje da jedna škola u Sarajevu nosi njegovo ime. Kao što članovi porodice Konaković zaslužuju da se na serdžadi, na kojoj se mole Bogu, izvezu njihovi inicijali, pa da se, potom, ta serdžada uslika i stavi na tradicionalnu bošnjačku društvenu mrežu Instagram.
A kad već ima serdžadu, trebao bi imati i svog reisa. Pošto Husein Kavazović nije „tradicionalni reis“, red je bilo podržati Muamera Zukorlića u namjeri da postane vladar Islamske zajednice u BiH. Jer, ako ćemo po Narodu i pravdi, bolje Zukorlić, nego Kavazović, bolje Mustafa Busuladžić, nego Kristina Ljevak, bolje Gornja Maoča, nego Povorka, bolje referendum, nego ljudska prava.
Izvor: (zurnal.info)
