Istraživački tim Inforadara
Politički ambijent u BiH etnonacionalnim politikama i ideologijama omogućio je prijeko potrebnu konfuziju u obrazovnom sistemu sastavljenom iz tri paralelna nacionalna dijela koji jedni druge u potpunosti urušavaju.
Dok je u normalnim državama kvalitet imperativ u obrazovanju, u BiH je unazad dvije decenije otvoren veliki broj privatnih fakulteta koji služe prevashodno za regrutovanje odanih stranačkih vojnika koje, kroz upitno, nerijetko nekompetentno obrazovanje, po završetku „studija“ čekaju unaprijed dogovorene pozicije u državnim institucijama, direkcijama, agencijama i javnim preduzećima.
STRANAČKA GLASAČKA MAŠINERIJA
Dva su osnovna motiva za uspostavljanje ovakvog sistema obrazovanja: ogroman profit i osiguranje poluga ostanka na vlasti.
Prema podacima Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta BiH, u našoj zemlji su akreditovane ukupno 33 visokoškolske ustanove, od čega je tek osam državnih. Ostalo su privatni univerziteti, uglavnom u vlasništvu stranačkih funkcionera i tajkuna bliskih političkim strankama. Nije više ni javna tajna da je stečeno znanje na ovim fakultetima veoma upitno.
Naime, riječ je o veoma dobro osmišljenom programu stranačkog zapošljavanja („štancanja“ stranačkih uhljeba) koji, zajedno sa članovima svojih porodica, predstavljaju ozbiljnu glasačku mašineriju.
Naš izvor navodi da se na privatnim fakultetima mnogo toga završava po principu „Ti meni, ja tebi“. U posao se ulazi uz političku podršku, nešto početnog kapitala i iznajmljeni prostor za predavanja. U početku to po pravilu bude koledž da bi kasnije prerastao u „univerzitet“ od kojih neki predstavljaju svojevrsne all inclusive motele; dok su na donjim spratovima učionice za predavanja, kako se penjete prema vrhu (kao u slučaju Univerziteta za poslovne stucije „UPS“ u Banjaluci) sve je relaksiranije; na međuspratu su prostorije za sportsko opuštanje i ples oko štange, a na vrhu apartmani. Predavači su uglavnom penzionisani profesori koji su plaćeni (čast časnim i rijetkim izuzecima) da na uštrb znanja daju prolazne ocjene.
Inače, institucionalna akreditacija koja se provodi na osnovu standarda usvojenih od strane državne Agencije završena je i u prvom krugu sve registrovane visokoškolske ustanove „zadovoljile su standarde“. Nažalost, primjena i provjera ispunjenosti standarda nije dala rezultate na način kako je očekivano, odnosno da će iz sistema visokog obrazovanja biti isklljučeni brojni univerziteti, prije svega privatni, na kojima su u prethodnom periodu uočene razne nepravilnosti. Ovakav postupak akreditacije je tek zadovljio formu.
Istovremeno, očekivani nastavak procesa akreditacije, u pravcu ocjene kvaliteta studijskih programa, koji je trebao biti započet odmah po završenoj institucionalne akreditacije, kasni već nekoliko godina. Razlog za kašnjenje je možda i u činjenici da se kupovinom vremena pronađu modaliteti da i ovaj postupak prođe sa istim rezultatima kao i u slučaju akreditacije na institucionalnom nivou.
Škola Gaudeamus u Banjaluci: Alkoholna pića u objektu u kojem su maloljetnici (foto arhiva)
Na prostoru Republike Srpske locirano je 11 privatnih fakulteta. Čak sedam ih je u Banjaluci, te po jedan u Gradišci, Doboju, Bijeljini i na Sokocu. U Federaciji BiH ovakvih ustanova je 14. U Distriktu Brčko nije akreditovana nijedna.
BiH OSTAJE BEZ VISOKOOBRAZOVANOG KADRA
Na listi akreditovanih ustanova ukupno u BiH su: Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Univerzitet u Banjaluci, Univerzitet za poslovne studije Banjaluka, Visoka škola „Banjaluka College“, Nezavisni univerzitet Banjaluka, Komunikološki koledž „Kapa Fi“ Banjaluka, Univerzitet Sinergija Bijeljina, University Sarajevo School of Science and Technology, Visoka škola za uslužni biznis Istočno Sarajevo – Sokolac, Panevropski univerzitet Apeiron, Visoka škola za primijenjene i pravne nauke „Prometej“, Univerzitet za poslovni inžinjering i menadžment banja Luka, Visoko-poslovna tehnička škola Doboj.
Također su na listi akreidtovanih i: Univerzitet u Zenici, Internacionalni Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Sarajevu, Internacionalni Burch univerzitet, Univerzitet u Tuzli, Univerzitet Džemal Bijedić, Sveučilište u Mostaru, Visoka škola „Logos centar“ u Mostaru, Univerzitet u Bihaću, Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini, Univerzitet u Travniku, Internacionalni univerzitet u Travniku, Visoka škola „CEPS-Centar za poslovne studije“ u Kiseljaku, Sveučilište/Univerzitet Vitez, Visoka škola Primus, Sveučilište Hercegovina, Visoka škola za finansije i računovodstvo FINra Tuzla, Visoka škola „Američka škola za ekonomiju“, Univerzitet modernih znanosti-CKM Mostar te Visoka škola „Internacionalna podslovno-informaciona akademija“ Tuzla.
Svi oni su akreditovani na četiri ili pet godina, osim Američkog univerziteta i Sveučilišta Hercegovina koji imaju uslovnu akreditaciju na tri, odnosno dvije godine.
Gasal: Koliko bi manja smrtnost u panedmiji bila da su na rukovodećim i mjestima odlučivanja sjedili oni koji su radi ovih morali pobjeći glavom bez obzira (Foto: AA)
Direktorica NVO Akademija za žene Maja Gasal za Inforadar ističe da da bi tema odlaska kvalitetnih vosokoobrazovanih kadrova iz BiH bila zabrinjavajuća za etnonacionalne vođe tek kad bi se svaki dan u medijima pojavila informacija o tome koliko zapravo mladih Bošnjaka, Hrvata i Srba napušta BiH.
„Tada bi im se s pravom moglo postaviti pitanje, šta su to oni kao njihovi zaštitnici i predstavnici učinili i poduzeli da podmladak njihove etnije ne bježi iz BiH. Činjenica je da ih ne zanima ni koliko ni koji to mladi ljudi napuštaju BiH, a ponajmanje to što država BiH ostaje bez visokoobrazovanog kadra i u kojoj mjeri će se taj nedostatak reflektirati na društvo i državu u cjelini. Njih ne zanimaju mladi pripadnici konstitutivnih naroda koji nisu u njihovim strankama, jer takvi nemaju potrebe da bježe iz BiH. Oni čak imaju mogućnost da sebi biraju mjesto zaposlenja, a bira se na način kako izlazi koji konkurs. Onda ti mladi po strančkoj dužnosti odlaze brže-bolje u stranački uspostavljene visokoškolske ustanove, gdje po osnovu konkursa kupe ono što će im poslužiti kao potvrda za isunjavanje uvjeta, a ostalo će subjektivna, po nacionalnom ključu konstituirana komisija, da odradi. Danas im treba Srbin, sutra Hrvat, prekosutra Bošnjak, i niko se nikome ne miješa u izbor, a svako svakome bude podrška za rangiranje mladih stranačkih kadrova u sami vrh“, ističe Gasal.
POLITIČKI UTICAJ, STOLICE I LIČNI INTERESI
Dodaje kako nije tajna da su privatni fakuteti uspostavljeni prvenstveno radi toga, kako bi se pomoglo mladim stranačkim kadrovima da ispune „rigorozne“ uvjete konkrusa u javnoj upravi, jer ionako na tim mjestima neće trebati mnogo znanja, osim da se nauče biti zahvalni i poslušni i da se što manje miješaju u opis posla na koji ih se proguralo.
Inače, za provjeru vjerodostojnosti diploma nadležni su Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, kantonalna ministarstva obrazovanja i Odjeljenje za obrazovanje Brčko Distrikta. Ovaj saziv Parlamenta BiH nije učinio ništa da spriječi politički utjecaj u visokom obrazovanju jer iz prethodno navedenih razloga naprosto ne postoji spremnost entiteta i kantona zbog etnodominacije na ovom polju.
Tako je definitivno unakažen obrazovni zakonski okvir, prilagođen isključivo političkim interesnim grupama. Osim politike, velika je odgovornost i na akademskoj zajednici koja se isključivi bavi stolicama i ličnim interesima, umjesto kvalitetom obrazovanja, čime je politika još više osnažila svoj utjecaj.
„Da je ovo baš ovako, i to decenijama, pokazala je upravo pandemija korona virusa. Isplivalo je na površinu i nedostatak visokoobrazovanog kadra kao i višedecenijska bolest postavljanja stranačkog neobrazovanog kadra, odnosno osoba koje su tu na tim mjestima samo zarad platne liste, a mozak je već odavno prestao da se koristi za bilo šta, a najmanje za poziciju na kojoj jesu. Možda će se u budućnosti neko pozabaviti analizom utjecaja koronavirusa na zemlje u kojima je prethodno decenijama harala pandemija upošljavanja stranačkih kadrova koji su na tim mjestima završili isključivo zahvaljujući strankama čiji su članovi. Odnosno, koliko bi manja smrtnost bila da su, recimo, na rukovodećim i mjestima odlučivanja, pa čak i mjestima na kojima moraš biti i dobar menadžer i koordinator i asistent, sjedili oni koji su radi ovih morali pobjeći glavom bez obzira“, zaključuje Maja Gasal.
