O tome za Lokalnu istoriju piše Ivan Savčuk, kandidat geografskih nauka, viši istraživač Instituta za geografiju Nacionalne akademije nauka Ukrajine.
Ne postoji riječ “nemoguće”
“Taurijske stepe, zbog svoje klime i nedostatka vode, uvijek će pripadati najsiromašnijim i najnepogodnijim područjima za uzgoj”, napisao je ruski geograf Karl Behr u studiji objavljenoj 1850-ih.
Međutim, riječ “nemoguće” nije postojala u Sovjetskom Savezu. Stoljeće kasnije, po nalogu Josifa Staljina, u zemlji su izgrađene brojne hidroelektrane, gigantski sistemi za navodnjavanje i brodski kanali. Projekat je nazvan “Velike građevine komunizma”. Konkretno, 20. septembra 1950. Vijeće ministara SSSR-a izdalo je rezoluciju „O izgradnji hidroelektrane Kahovka na Dnjepru, južnoukrajinskom i sjevernokrimskom kanalu i navodnjavanju zemljišta južnih regija Ukrajina i sjeverni regioni Krima.”
KAHOVSKA HE JE POSTALA POSLJEDNJA I UJEDNO NAJZAPADNIJA “VELIKA ZGRADA KOMUNIZMA”.
Izgrađen je kao dio drugog gigantskog staljinističkog plana — „Velikog plana za transformaciju prirode“. Ona, kako tvrdi Akademija nauka SSSR-a u liku Viktora Kovde, „pokriva većinu teritorije dva kontinenta — Evrope i Azije“. Plakati štampani u milionima primjeraka ukrašavali su zidove kancelarija kolhoza, fabrika, škola, fabričkih škola. Oni su prikazali promjene koje očekuju sovjetske građane u bliskoj budućnosti. Konkretno, rezervoar Kahov je rezervoar koji se proteže 240 km duž Dnjepra, kroz teritorije tri regiona: Herson, Zaporožja i Dnjepropetrovsk.
Izgradnja Kahovske HE, 1954. Foto: uhe.gov.ua
Neprijatelj neće proći
Izgled akumulacije trebao je riješiti tri zadatka: proizvodnju električne struje, navodnjavanje, otpremu. Godine 1942. puštena je u rad najmoćnija svjetska hidroelektrana Grand Coulee u Stenovitim planinama u SAD. Za SSSR je bilo važno da ima više od svog glavnog konkurenta. Zato su dvije „velike strukture komunizma“ — Staljingradska i Kahovka HE — odmah premašile američke pokazatelje. Za razliku od Grand Couleea, nalazili su se na ravnim rijekama.
Postojao je još jedan važan faktor, o kojem se nije govorilo naglas – geostrateški. Uostalom, upravo je na ovom području 1920. godine Frunzeova konjica prešla Dnjepar, a dvije decenije kasnije i tenkovi Wehrmachta. Kontrola predgrađa Kahovke omogućila je razvoj vojne ofanzive na Volgi i Kavkazu, kao i korištenje rijeke za transport specijalnog tereta ili prolaz vojne flotile.
NA KRAJU, AKO BI SE NEPRIJATELJ PRIBLIŽIO, BRANA BI JEDNOSTAVNO MOGLA BITI DIGNUTA U ZRAK.
To bi stvorilo ogromnu močvaru, koja bi uvelike otežala napredovanje i pješadije i tenkova. Zbog toga je jezero Kahov najveće plitko vodno tijelo u Ukrajini. Istočno od njega prokopani su duboki i široki glavni kanali. Mogle bi se koristiti kao linije odbrane na prilazima Krimu. Čak i bez punjenja vodom.
U početku je planirano da se Sjevernokrimski kanal učini plovnim i poveže sa Azovskim morem. Na njemu su željeli da prevezu do 10 miliona tona tereta. Otvaranju prve faze zgrade prisustvovao je Nikita Hruščov, prvi sekretar Centralnog komiteta KPSS. U znak sećanja na ovaj događaj, u Krasnoperekopsku je podignut spomenik “Tri oluje Perekopa”. Vojne teme su oduvijek bile u vidokrugu vrha stranke.
Izgradnja vještačkog mora počela je sljedeće godine nakon rezolucije. Radovi su trajali pet godina. Skoro 800 miliona kubnih metara zemlje uklonjeno je bagerima, buldožerima, kiperima, strugačima, hidrauličnim pumpama i grejderima. Proces je snimljen na filmu.
NISU POŽALILI NI ZA ČIM. TAKO SU POPLAVILI 2,8 HILJADA HEKTARA ORANICA, 36 HILJADA HEKTARA LIVADA I SJENOKOŠA, I ŠTO JE NAJGORE, SKORO STOTINU SELA, U KOJIMA JE ŽIVJELO 37 HILJADA LJUDI.
Na dnu rezervoara nalazilo se istorijsko područje Veliki Lug, poznato kao lokacija nekoliko Zaporizhzhya Siches. Navodno, niko nije pitao stanare da li žele da napuste svoje domove. Jednostavno su bili primorani da se presele u nova sela na obalama akumulacije.
Filmski režiser Oleksandr Dovženko, koji je tokom radova posetio obale Dnjepra, zabilježio je u svom dnevniku „nepatriotsku” opasku poglavara jednog od lokalnih sela: „Kako su radnici kolektivne farme reagovali na ideju o moru i preseljenju? Proklinju svakoga ko se preseli. Svakog ko provodi ovu mjeru!” .
A u filmskoj priči “Pjesma o moru” Dovženko je napisao: “Ovaj strašni san se gotovo neprimetno pretvara u stvarnost… Čitav Dnjepar Niz, od Zaporožja do Kahovke, odmah je postao neprepoznatljiv. Velika Zaporoška livada otišla je pod vodu Dnjepra, zauvijek su potonuli stari krstovi na dedinim grobljima. Sve što je roditeljima i djedovima izgledalo lijepo od prvih godina djetinjstva, sve je nestalo.”
Izgradnja Kahovske HE, 1955. Foto: uhe.gov.ua
Model za Egipćane
Kahovska HE je svečano otvorena 18. oktobra 1955. godine. Službenici su odmah dovedeni iz Egipta. Pripremali su se za izgradnju Asuanske HE. Oklijevali su kome da traže pomoć – SSSR ili SAD. Da bi impresionirali Egipćane, prikazana su im nejasna polja i debele livade na ušću Dnjepra. A u Zaporožju su čak izgradili model buduće brane u prirodnoj veličini. Upalilo je – gosti su za ugovor izabrali sovjetske inžinjere i radnike.
Električna struja je trebala ići u nova industrijska preduzeća i za rad crpnih stanica mreža za navodnjavanje. Količine su premašile potrebe. Da bi se iskoristila tolika struja, u Hersonu je izgrađena ogromna fabrika pamuka i papira. Tu je radilo skoro 10.000 ljudi – 10% stanovnika regiona zaposleno je u industriji. Stvoreni su posebni sistemi za navodnjavanje. Za uzgoj jedne tone pamuka potrebno je 10.000 tona vode.
JEDNA STVAR NIJE UZETA U OBZIR: U HERSONSKOJ OBLASTI IMA MNOGO PLODNE ZEMLJE, ALI MALO LJUDI.
Svake jeseni kutije s pamukom moraju se odmotati i okrenuti da se osuše. Ručno. Niko to nije mogao. Pokazalo se da je prinos bio toliko nizak da nije ni zabilježen u statističkim zbirkama. Nakon nekoliko godina prestali su uzgajati pamuk. Pokušali su da ga obnove već za vrijeme nezavisnosti. Tavrijski ciljni program pamuka trebao je proizvoditi 10 tona sirovog pamuka godišnje. U svakom slučaju, fabrika je radila još 10 godina. Sada je na njenom mjestu trgovački i zabavni centar. Posjetioci mogu pogledati mašine i štandove koji govore o prošlosti ovog industrijskog giganta.
Šteta od vode
Ubrzo su otkrili da su matematički proračuni pogrešni. Pokazalo se da je ogroman rezervoar nedovoljan da obezbijedi čitavu mrežu kanala za navodnjavanje. Morali smo iskopati još četiri rezervoara — Kijevske, Kremenčutske, Srednjodniprovske i Kanivske.
Je li postignut cilj? Uglavnom da. Navodnjavano je skoro 400.000 hektara zemlje. Na Krimu je voda Dnjepra omogućila povećanje bruto žetve na navodnjavanim zemljištima za 2,5 puta u odnosu na kišnicu. Trenutno se više od 60% ukrajinskog pirinča bere u tri okruga Hersonske oblasti. Broj ulovljene ribe se utrostručio. Istina, ne zadugo. Sada su se ove brojke skoro vratile na nivo iz 1950-ih. Istovremeno se smanjio broj ribljih vrsta. Najvrednije sorte su nestale.
VODA IZ KAHOVSKOG MORA POSTALA JE VEOMA ZAGAĐENA OD SVOG OTKRIĆA.
Ovdje su norme hemijskih i organskih supstanci nekoliko puta prekoračene. Kao rezultat toga, 80-95% njegove površine “cvjeta” ljeti. Ova voda je opasna za konzumiranje.
Nepoštivanje standarda za navodnjavanje značilo je da je polovina vode jednostavno procurila u tlo. Odmah nakon punjenja rezervoara počeli su problemi sa poplavama i porastom nivoa podzemnih voda. Polovina vode Dnjepra, koja je u zemlju došla kroz kanale za navodnjavanje, donijela je samo štetu.
Tekst je objavljen 21.10.2022. godine u časopisu “Lokalna istorija”, Multimedijalnoj online platformi o prošlosti i sadašnjosti Ukrajine.
