Propisivanje iskopa mineralnih sirovina u zapremini od 10 hiljada metara kubnih i iskopa metaličnih mineralnih sirovina u masi do pet tona korisne komponentne prati isključivanja lokalnih zajednica iz procesa donošenja odluke o geološkim istraživanjima.
Prema procjeni ministarstva energetike i rudarstva opštine nemaju dovoljno stručnih ljudi koji bi ocjenjivali studiju procjene uticaja na životnu sredinu. Esad Salčin, pomoćnih ministra, rekao je: „Pojedine opštine koje ne želim da imenujem tražile su da se ovim pitanjem bavi ministarstvo“. Salčin je pojasnio da ministarstvo ipak ne raspolaže informacijama o broju nezaposlenih stručnjaka u polju zaštite životne sredine i u polju geologije, niti podacima o mogućim specijalizacijama u ovoj oblasti na visokoškolsim ustanovama.
Goran Božić iz inicijative “Čuvari Ozrena” kaže da je indikativno da se zakon mijenja dva puta u samo dvije godine. “Cilj novog zakona je da izbaci lokalnu zajednicu, a da li je to po ustavnim pravima?” – pita Božić.
“Čuli smo na javnoj raspravi da jedna kompanija ide u minus istražujući. Sad se pitamo kako će ta kompanija doći u plus, ako ne prodajom rezultata ne berzi. Taj ko kupi rezultate doći će da eksploatiše. Mi imamo primjer iz Srbije gdje se Rio Tinto vraća na mala vrata, odakle nije ni otišao. Kad je narod izašao na ulice, Rio Tinto je i dalje boravio u Srbiji i kupovao imanja jer se navodno nekim sporazumom obavezao da mora kupovati ta imanja. Sva imanja koja je kupio su ograđena i zabranjen je pristup na 20 ili 50 metara” – kaže Božić za Inforadar.
Božić kaže da će trgovinu uticajem i sukob interesa dokazivati u sudskim postupcima, posebno u slučajevima zaposlenika geoloških zavoda koji su dioničari preduzeća koja žele da provode geološka istraživanja cinka, nikla, bakra na različitim lokalitetima.
“Ni prvi zakon nisu poštovali, pa se ovaj drugi prepravljaju. Ova priča nikad neće prestat dok mi ne pobijedimo i u Jezeru, i u Petrovu, i u Loparama, i u Kaknju i na drugim mjestima. Zagađenje bi moglo biti i 150 kilometara vazdušnom linijom i podzemnim vodama, a i rijekama. To je velika ekološka katastrofa” – zaključuje Božić u razgovoru za InfoRadar.
Andrijana Pekić iz grupe “Čuvari Majevice” za InfoRadar kaže da društvo svjedoči neozbiljnoj politici vladajućih struktura na svim nivoima u kojoj ne preovladavaju interesi i dobrobit naroda koji ih je birao kao svoje predstavnike i dao im tu vlast.
“Neozbiljno je to da su neki sporni prijedlozi već bili u ovom zakonu ranijih godina, da bi se promijenili 2022. te da bi ponovo sada to isto mijenjali. Radi se o ukidanju potrebe pribavljanja mišljenja lokalne samouprave. U spornim prijedlozima nalazi se i prijedlog za povećanje količina koje se istražuju za čak 50 puta, što još više otežava kontrolu i nadgledanje istražnih radova. Međutim, onaj prijedlog koji nas najviše pogađa je ukidanje obaveze konsultovanja nadležnih organa za zaštitu životne sredine.To nas pogađa kao opštinu na kojoj su sprovedena istraživanja nalazišta rude litijuma, gdje su upitne dozvole dobijene od nadležnih organa baš u ovom aspektu” – kaže Pekić za InfoRadar.
Prema riječima Pekić, predstavnici kompanije “Ar core” prijeteći su tvrdili da je sve spovedeno po najvećim ekološkim standardima, a ipak postoje dokazi teških zagađivanja vode i presušivanja bunara.
“Niko nije protiv prosperiteta i korištenja resursa RS na održiv način, ali sa ovakvim ponašanjem i akcijama nadležnih organa gubimo povjerenje da će se procedure sprovoditi po ekološkim zakonima, a to vodi ka devastaciji prirode i direktom narušavanju zdravlja građana ove države” – kaže Pekić za InfoRadar.
Zoran Poljašević, master inžinjer zaštite životne sredine za InfoRadar kaže da se građani i građanke s pravom boje predloženih izmjena. U januaru 2022 saznali su da jedna kompanija traži nikl na Ozrenu, protiv čega su se pobunili.
“Nikl je kancerogen materijal koji je opasan po životnu sredinu, posebno vode. Prerada nikla dalje povlači za sobom upotrebu 99% sumporne kiseline. Mi se pozivamo na stav Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) iz 2012. godine kada su iste inicijative bile u Mokroj Gori, Vrnjačkoj Banji i kod TRstenika. Dvije godine kasnije pokušaj je bio u reonu Vardišta, koje se proteže prema Višegradu. Svi ti pokušaji su zaustavljeni upravo zbog tih pogubnih uticaja na životnu sredinu” – rekao je Poljašević za InfoRadar.
Poljašević ističe da je koncesiona naknada mala, do 4% od prikazane dobiti preduzeća koje se bavi eksploatacijom. No, prije svega, Poljašević ističe da se slična istraživanja zbog svoje invazivnosti nisu provodila ni u planskoj proizvodnji SFRJ, kada je sirovinom i eksploatacijom u potpunosti raspolagala država, kao i svom dobiti.
“Uticaj po životnu sredinu je nemjerljiva šteta. Naknada ne može da nadokadi ni djelić štete, a kamo li da tu postoji nešto što bismo mogli nazvati isplativošću. Što se tiče Ozrena, ovdje su urađene analize bivše države iz 1969-70. godine i imaju podaci o mineralnim resursima za čitavu BiH. Kada tada nije bilo računa, kako da bude sada pod ovim uslovima? Četiri puta je ovakvo nešto pokušano i uvijek je zaustavljeno. Šteta je ogromna po biologiju, po živi svijet. To je razaranje života, i flore i faune, degradacija zemljišta. Plus to što je nikl kancerogen i opasan za podzemne vode, a pogotovo ako bi došlo do eksploatacije. – kaže Poljašević.
Praksa je poznata, kaže Poljašević. Tamo gdje se počne iskopavati nikl, kada ga nestane, uvozi se iz drugih zemalja, čak i sa drugih kontinenata.
“To je otvaranje ekološke crne rupe oko Ozrena oko koga su raspoređeni Doboj, Gračanica, Maglaj, Lukavac, Banovići, Tuzla i Teslić. Takvi projekti se nigdje u svijetu ne rade u takvom okruženju i u takvim uslovima i centrima” – kaže Poljašević.
Poljašević pojašnjava da izvještaj s berze kompanije Lykos Balkan Metals pokazuje da su u potrazi za niklom, kobaltom i litijumom.
“Riječ je o kritičnim sirovinama koje su neophodne za zelenu tranziciju, iako je još uvijek nejasno kako će zelena tranzicija biti zelena za nerazvijene zemlje. To je tranzicja koja je zelena za razvijene zemlje zapada, koja se šalju na rubna područja u kojima se prave baze. Za razvijene zemlje zapada koje bi dobijale čist nikl ili litijum, to bi zaista bilo zeleno. Za Bosnu i Hercegovinu to je čitava propast. Ovim projektom mi pristajemo na ubjedljivo najveću žrtvu” – zaključuje Poljašević.
Centar za životnu sredinu upozorava da je problematično što se ukida potreba konsultovanja organa nadležnih za zaštitu životne sredine.
“Ukidanje potrebe pribavljanja mišljenja organa lokalne samouprave – organa koji zastupa interese građana lokalne zajednice, je posebno zabrinjavajuće, jer je suprotan proaktivnoj transparentnosti i participativnoj demokratiji u upravljanju javnim dobrima, oblasti kojoj već hronično nedostaje legitimno usvojenih javnih politika, te je opravdano već izazvalo zabrinutost javnosti” – saopštio je Centar za životnu sredinu.
