Rješenjem Ministarstva energetike i rudarstva iz oktobra 2023. godine na području Bistrice određeno je eksploataciono polje od 9.5 hektara. Na toj površini očekuje se iskop 30.000 metara kubnih lignita godišnje s koncesionom naknadom od 2.6 KM po toni lignita. Budući da je eksploataciono polje prema rješenju ministarstva manje od 10 hektara „Drvoxport“ je bio oslobođen izrade studije uticaja na životnu sredinu. No, u međuvremenu, eksploataciono polje proširilo se na 14.5 hektara, a Drvoeksport kupio je dosad 17 hektara zemljišta, upozoravaju mještani Bistrice.
“Niti je mogao biti potpisan ugovor o koncesiji, jer su lažno prikazane površine eksploatacije, niti je mogla biti izdata ekološka dozvola bez studije uticaja na životnu sredinu” – tvrdi Zoran Ninić, mještanin Bistrice.
Osnovni sud u Prijedoru donio je rješenje po pitanju privatne tužbe porodice Zrnić kojoj je 2 dunuma zemlje u odronu spušteno za 20-30 metara.
“Do konačnog rješenja sudskog procesa Drvoexportu je zabranjeno da priđe na rastojanju od 10 metara do imovine porodice Zrnić. Jedino mogu da nasipaju, da podupiru, ali oni to jedan dan nasipaju, pa sljedeći dan dođu da kopaju. Više nemamo pravnih mehanizama. Podnijeli smo prijave zbog zagađenja potoka Crljenjača koji protiče kroz sredinu eksploatacionog polja.Bio je to kristalno čist i proziran potok, oni prekopavaju korito i prolale mašinama” – kaže Ninić.
Optužbama da su mještani Bistrice i protivnici rudarenja strani plaćenici koji rade za interese stranih nevladinih organizacija i stranih vlada vlast je otupila oštricu naroda, upozorava Ninić.
“Dugotrajno ignorisanje problema je kod ljudi izazvalo utisak da se ništa ne može promijeniti. To je sad borba nekolicine ljudi i mještana kojima je imovina ugrožena. Ljudi nas podržavaju, ali to je podrška preko Viber grupe od koje na terenu nemate ništa. Policija je pokazala demonstraciju sile u momentima kada su kopali. Do novembra su iskopali blizu dvije trećine rude, bez bilo kakve dozvole. Ministar je rekao da su to probni radovi. Od 95 000 tona koje se tu nalaze, odvezli su 60 000 tona, a ministar tvrdi da su to probni radovi. Nečuveno.” – kaže Ninić.
Na rastojanju od 600 metara od eksploatacionog polja je trasa autoputa koji dijeli Bistricu na dva dijela, a uz rudnik je i kamenolom koji treba da eksploatiše milion kubnih tona kamena za potrebe autoputa, priča Ninić.
“Rudnik je faktički između dva brda. Ako se nastave radovi dodatno se omogućava sve veće klizište koje je na 150 metara od kuća koje su na brdu” – upozorava Ninić, dodajući da “Drvoexport” dosad nije ispoštovao niti jednu mjeru iz ekološke dozvole.
“Dobit entiteta i grada je manja od 75.000 KM godišnje, a šteta je mnogostruko veća”, upozoravaju mještani Bistrice.
Institucije u Republici Srpskoj nisu pokazale da imaju kapacitet da zaustave investitora “Drvoexport” ni nakon osam sudskih postupaka koje je pokrenuo Centar za životnu sredinu zajedno sa mještanima Bistrice, kaže Redžib Skomorac, pravnik Centra. Kada je riječ o privatnoj tužbi porodice Zrnić čiju je imovinu zaštitio Sud, do danas nema konačne tužilačke odluke o provođenju krivične istrage, upozorava Skomorac.
“Pravni mehanizmi su prije svega proaktivno i blagovremeno učešće javnosti u svim fazama odlučivanja o potencijalno štetnim projektima, naročito rudarskim, iz razloga što na ovaj način zakon svim učesnicima garantuje status zainteresovane stranke. Ovo je bitno s aspekta mogućnosti podnošenja tužbi na eventualne odluke organa javne vlasti, ali i s aspekta adekvatnog korištenja prava građana da spriječe ili traže donošenje određenih odluka u slučaju postupaka odlučivanja o potrebi izrade ili o odobravanju Studije uticaja na životnu sredinu, izdavanja Ekološke dozvole i sličnim slučajevima” – kaže Skomorac.
Češće nego što bi to smjelo biti – kaže Skomorac – pravni epilog usljed prijetnje ili nastanka štete zbog nezakonitog ili preuranjenog rudarenja građani moraju da ostvaruju u posebnim sudskim postupcima koji zahtijevaju vrijeme i sredstva. Zbog takve situacije građani imaju pravo na građanski neposluh koji nije maliciozan jer to je prepoznato kao praksa korištenja slobode izražavanja i mišljenja, upozorava Skomorac.
“Uglavnom je pritisak javnosti je nedovoljan za pravi efekat. Razlog tome treba tražiti u tendenciji da se legitiman javni pritisak često relativizuje, pa čak i banalizuje zamjenom teza, ali češće je takav pritisak nedovoljan zbog hronične noramalizacije društeve situacije u kojoj je građanskopravna ili krivičnopravna odgovornost odgovornih pojedinaca “ekskluzivna” i incident. Čini se da je “politička odgovornost” – iako je ona u ovom kontekstu potpuno apstraktna – jedina odgovornost koja može da utiče na nadležne, jer potencijalno može da utiče na kontinuitet vladanja i izbornu volju neodređenog broja građana” – zaključuje Skomorac.
Dok čekaju da entitetske institucije onemoguće i spriječe nastavak dalje štete i da entitetska inspekcija reaguje na terenu, građanima Bistrice ostaje da vode skupe i zamorne sudske procese kako bi zaštitili imovinu i životnu sredinu. Ko će obezbijediti da se odluke suda poštuju, to je još jedno pitanje nepovjerenja u institucije.
