„Sve bih ponovo isto uradio, jer sam znao da će se stvari ovako kretati. Znao sam da će biti odmazde, znao sam da će biti nekakvih štetnih posljedica po mene, ali nastavit ću svoju borbu…“
Ovo je poruka Emira Mešića, zaštićenog prijavitelja korupcije – zviždača koji je svoju odluku da prijavi korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, u kojoj je bio zaposlen, platio otkazom sa posla.
Pojašnjavajući svoj stav, Mešić u razgovoru za naš portal ističe da se „promjene sistema u BiH moraju desiti, a mi moramo biti tu da ih potaknemo“.
OTKAZ KAO DŽAKULINA ODMAZDA
U obrazloženju rješenja o otkazu navodi se da je Mešić učinio „težu povredu službene dužnosti odnosno zloupotreba ili prekoračenje službenih ovlaštenja i narušavanje ugleda uprave“. Odnosno, „da u više navrata tokom 2018. godine nije postupao u skladu sa pravilima službe…, te da je samim takvim činjenjem nastala materijalna obveza za UIO u iznosu većem od 6.500 maraka uvećano za iznos kamate“.
Kada se analizira sadržaj obrazloženja otkaza u oči upada upravo podatak da je „povreda radne dužnosti i zloupotreba položaja“ počinjena 2018. godine? To neminovno otvara i pitanje da, ako je riječ o prekršaju koji povlači automatski prekid radnog odnosa, zašto se sa tim čekalo dvije godine? Šta su to radili interni kontrolori UIO, pa im je trebalo toliko vremena da utvrde da je Mešić „radio mimo pravila službe“?
„Sam postupak je odmazda koja se i najavljivala jer su te činjenice bile UIO poznate i ranije i nije ovdje riječ o nekim novim pravilima, novom postupanju, nikakvo kršenje nikakvih propisa. Ovo je klasičan primjer osvete kojom se želi pokazati prije svega meni, ali i mojim kolegama, šta će se desiti prijavljivačima korupcije, onima koji rade po svojoj savjesti“, ističe Mešić.
Mešić: Uoči otkaza premještan na niže rangirano radno mjesto, što je praksa koju direktor UIO Miro Džakula godinama provodi protiv “neposlušnih”
Prije nego mu je uručeno rješenje o prekidu radnog odnosa, protiv Mešića je proveden disciplinski postupak nakon kojeg mu je izrečena mjera premještaja na niže rangirano radno mjesto u trajanju od 12 mjeseci. Razlog sankcionisanja je, kako je navedeno iz UIO BiH, nije bila prijava korupcije – već „istupanje u javnosti“.
Osvrćući se na tu sankciju, naš sugovornik navodi da zaštićen prijavitelj korupcije ima pravo da istupi u javnosti. No, nažalost i oni koji su prema Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH dužni stati uz „zviždače“, a riječ je o Agenciji za prevenciju i borbu protiv korupcije (APIK), zakon tumače proizvoljno.
U konkretnom slučaju tako su naveli „da dodijeljeni status zaposlenog ne abolira od obaveze poštivanja i postupanja u skladu sa zakonskim propisima i internim aktima institucije u kojoj je zaposlen, te da prema istom nisu učinjene štetne radnje”.
„Zakon, kao poseban oblik zaštićenog prijavljivanja tretira javno oglašavanje, ali postupanje APIK-a ne čudi ima li se u vidu negativna ocjena o radu te agencije koju je dobio od OSCE-a, a ja sam to osjetio na svojoj koži“, naglašava Mešić.
SLUČAJ I DALJE PRED APIK-om
Ovo nam je potvrdio i Uglješa Vuković iz Transparency International BiH. Prema njegovim riječima, slučaj Mešić primjer je da se prijavitelji korupcije suočavaju s takvim vrstama represalija i odmazde poput disciplinskih kazni, pa i prekida radnog odnosa.
Pojašnjava da je slučaj Mešić i dalje pred APIK-om, te da se TI BiH nada da će ta agencija ponovo uzeti u razmatranje. Vuković također upozorava na nelogičnost da je otkaz uručen za dešavanja iz 2018., a sam disciplinski postupak koji se odnosio na degradaciju radnog mjesta, iako Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, predviđa istupanje u javnosti. Sve to, ističe Vuković, upućuje na pitanje kakve bi disciplinske mjere bile izrečene da on nije prijavio korupciju?
Vuković: Pitam se kakve bi disciplinske mjere bile izrečene da Mešić nije prijavio korupciju
Slučaj Mešić stoga i otvara pitanje koliko su zaštićeni ljudi koji prijavljuju korupciju. Otvara i pitanje isplati li se u društvu, u kojem čak i oni koji su to po zakonu dužni zviždače ne štite adekvatno, javno govoriti i time u pitanje dovesti svoju i egzistenciju svoje porodice?
Jer Emir Mešić je otac troje djece. I sam kaže kako je uvjeren da će institucije u konačnici odraditi svoj posao, odnosno da će adekvatnu zaštitu dobiti pred Sudom BiH. No, nisu svi ljudi jednaki i slijedom toga spremni se upustiti u tako neizvjesnu borbu sa institucijama.
Damir Arsenijević, profesor Univerziteta u Tuzli i aktivista tuzlanskog Radničkog univerziteta, postavlja pitanje „zašto bi danas u BiH iko govorio istinu, kada nam realnost govori da se jedino laž isplati“?
Laž se, podvlači Arsenijević, promoviše kao bogatstvo i sigurnost, a istina je ta koja je siromašna.
„To je danas opšte mjesto koje je i samo dobro unovčeno u cinizmu koji preovladava. Jer, život je kratak i treba se pobrinuti za sebe, kazaće cinik, zašto uopšte i imati dilemu? Nasuprot cinika, stoje pozicije onih koji bezočno lažu i kradu (jer oni nemaju nikakvu dilemu) i onih koji žele da govore istinu po svaku cijenu. Emir Mešić je jedan u nizu od onih koji od dolaska grabljivih i nezajažljivih etničkih elita na vlast glasno govori istinu protiv krađe javnih prihoda – para svih nas – i osiromašenja većine građanki i građana naše zemlje. Hulje na vlasti će uvijek naći neke procedure koje niste navodno ispoštovali, jer oni postavljaju pravila igre i oni vam sude“, zaključuje Arsenijević.
Arseijević: Sjetite se da je Emir Mešić uradio više za vašu djecu i njihovu budućnost nego vi koji šutite
On poručuje da zato, kada zinete da kažete: „šta je on morao da govori i pravi se pametan?“ i ako vam ga bude žao na 2-3 minuta, sjetite se da je Emir Mešić uradio više za vašu djecu i njihovu budućnost nego vi koji šutite i pognutih leđa trpite da vas vlasti kradu i ponižavaju.
Institucije zadužene za provođenje zakona su spore, Mešićeva prijava korupcije u UIO BiH više od godinu se vukla se po ladicama Tužilaštva BiH, kojim rukovodi Gordana Tadić, i time se javnosti šalje sumorna poruka.
Ipak u svakom zlu ima i neko dobro, poručuje Mešić.
„Ja više nisam usamljeni i u posljednje vrijeme mi se javlja sve više ljudi spremnih da govore o korupciji u javnim institucijama. Kod ljudi se razbija strah i to je najvažnije. Jer bez obzira koliko ovi procesi traju, postoje iskustva zviždača koji su svoje bitke dobili i prebrodili prijetnje, ucjene, jednom riječju strahote koje su preživjeli“, poručuje Mešić.
