Piše: Selvedin Avdić/ Žurnal.info

Proslavljajući izbornu pobjedu Siniše Karana za predsjednika Republike Srpske, Milorad Dodik je, za govornicom, pred velikim brojem mikrofona i kamera rekao “da će požaliti balije u Sarajevu za mnom kada vide šta će Karan uraditi”. Brzo se vratio za mikrofon da doda:– Oko onog ‘balije’, to sam čuo od Dine Konakovića, pa nema nikakve krivične odgovornosti. 

Nije se vratio da se izvini, ublaži izjavu ili nešto tome slično, vratio se da upozori kako u prljavoj uvredi “nema nikakve krivične odgovornosti”. U novembru prošle godine Milorad Dodik tokom svog govora u Istočnom Sarajevu također je počinio krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, raspirivanja razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima, za šta je predviđena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Do danas nije podignuta nikakva optužnica. Miloradu Dodiku nije važno što je čitav jedan narod uvrijedio i ponizio, i to narod koji živi s njim u Republici Srpskoj, u kojoj proslavlja pobjedu, važno mu je samo da se izvuče od odgovornosti, od eventualne kazne.

Nema tog naroda koji je Dodiku važniji od njega samog, i to je bezbroj puta do sada dokazao. Vrijeđao je Rome, homoseksualce, žene, muslimane, migrante, novinare, aktiviste, opoziciju, intelektualce – obavezno sve one koji su u manjini, za koje smatra da su slabiji od njega. Nikada mu nije bilo stalo do tuđih osjećaja, političku i poslovnu karijeru izgradio je na njihovim kršenjima – dok su ljudi u ratu stradali, Dodik je trgovao, dok je propadala ekonomija i porodice ostajale bez primanja, on je gradio poslovnu imperiju.

Pravila ponašanja učio je tokom švercerske, ratnoprofiterske karijere, gdje pobjeđuje onaj sa najrazvijenijim predatorskim instinktom, spreman da gazi po bilo čemu što mu se ispriječi. Nema kod njega moralnih, etičkih dilema, poštuje samo snagu jačega, nijedno sredstvo ne može biti dovoljno prljavo da ne bi bilo iskorišteno za dosezanje cilja, nikakva spletka, kleveta, izdaja, laž…

Dok je boravio u Americi dao je intervju prepun bezočnih laži.

 – Ti muslimani su saradnici Irana i veliki protivnici Izraela i Jevreja. U Drugom svjetskom ratu su bili na strani Hitlera i organizovali su koncentracione logore za moj narod. Kuriozitet tog vremena je činjenica da su oni organizovali koncentracione logore za djecu. Djeca su odvajana od majki i slana u logore. 45.000 djece je umrlo u tim logorima.

 Nije se zadržao na istoriji, nastavio je da laže i o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini:

 – Kad sam pošao ovamo prije tri dana, u lokalnim sredinama gdje su muslimani većina oduzimaju našu imovinu, naše crkve, i knjiže to na njihovu javnu vlast.

Sa ovakvim izjavama svjesno je jahao na krvavom valu islamofobije, planirano izmislio muslimanske logore za djecu i otimanje crkava, ne bi li izazvao reakciju američkih konzervativaca. Širio strah, nepovjerenje, izazivao krizu, sve što mu je potrebno u ovom momentu.

Njegove političke mahinacije, u kojima je spreman da sve oko sebe dovede na ivicu rata – jer, ne zaboravimo, rat za njega nije tragedija, tokom njega počeo je poslovnu karijeru – vode ka samo jednom cilju: stvaranju okruženja u kojem on može nekažnjeno vrijeđati i “poslovati” koliko god i kako poželi.

Na stranici “Belib.org” pročitao sam zanimljivu analizu slučaja Epstein. (Na žalost, nisam uspio identifikovati autora teksta, ali ću to rado učiniti naknadno ako neko u komentaru bude znao o kome se radi.) 

– Epstein nije bio izolirani sadist, već upravitelj pravnog i moralno eksteritorijalnog teritorija, gdje su kapitalističke elite stvorile eksperimentalni prostor oslobođen svih ljudskih zakona. (…) Epstein nije prodavao tijela djevojaka, prodavao je iskustvo nekažnjivosti. Krajnji proizvod nije bio seksualni čin, već uvjerenje da neće biti posljedica. To je vrhunska roba u kapitalizmu. Pravo na prijestup bez kazne.

Čini mi se da je to vrhunac političke karijere Milorada Dodika, da ostvari ono što najmoćnijim ljudima svijeta nije uspjelo – napravi teritorij oslobođen zakona. Pri tom ne mislim na prodaju maloljetnih djevojaka, nego na iskustvo nekažnjivosti a ono najsnažnije uzbuđuje sve tajkune, nema poznate perverzije koja to jače čini. 

Ne znam kakvi su njegovi planovi za Bosnu i Hercegovinu. Kada se vratio sa lobističke turneje po SAD širio je neodređene prijetnje o velikim promjenama koje dolaze. Sudeći po širenju islamofobije tokom posjeta Rusiji, SAD i Mađarskoj, kao i da je izraelskom premijeru rekao da dijele istog neprijatelja, ništa dobroga neće donijeti te promjene. Ali, ne treba paničariti, treba se smireno suočiti s njima, ma kakve one bile. Histerija nikada ne donosi trezveno rješenje.

Ponavljam, ne znam kako Milorad Dodik planira ostvariti svoje prijetnje, bar one koje su vezane za čitavu Bosnu i Hercegovinu, ali njegovi planovi za entitet, u kojem je tako egzaltirano slavio izbornu pobjedu svoga ginjola, su mi sasvim jasni. Republika Srpska – tako bi se zvao Dodikov izolovani otok, eksperimentalni prostor u kojem je bogatim i moćnim sve dozvoljeno. Kao u pjesmi koju je sinoć pjevao na proslavi izborne pobjede:

“Ova noć, ova noć ima čudnu moć
Daj mi sve, u ovoj noći sve se sme…”

(zurnal.info)