Nakon izbornog debakla opozicije u Republici Srpskoj, javnost je ugledala gomilu smeća koju su opozicionari godinama marljivo gurali pod tepih. Slika nije bila nimalo lijepa, a sudeći po sklonosti ka kolektivnoj amneziji, teško da će biti i poučna.
Razobličavanje u redovima opozicije prikazalo je razne nezdrave ambicije, mnogo neutemeljene sujete i enormnu količinu političkog diletantizma.
Najnoviji, a zapravo stari sukob koji je nedavno eskalirao između doskorašnjih „saboraca“ Draška Stanivukovića i Jelene Trivić, nametnuo je nekoliko pitanja od kojih je krucijalno – ko je uopšte sposoban da smijeni korumpiranu vlast koja dugi niz godina sinonim propadanja RS?
KAD STANIVUKOVIĆ UTIHNE
Prema do sada viđenom, opozicija Republike Srpske (ako se izuzmu velike afere za koje nisu imali previše vremena i prilika) ogledalo je entitetskih vlasti. Miks borbe za fotelje, nesposobnosti i taštine, podvučen pjesmom vodiljom na mitinzima i jednih i drugih – „Veseli se srpski rode“.
Gubitnica izbora za predsjednika RS Jelena Trivić optužila je svog partijskog kolegu, gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, da je pomagao Miloradu Dodiku u izbornoj krađi.
„Ja sam se časno borila protiv dvije kriminalizovane imperije, Dodik i Stanivuković, koje su se nakon objave prije skoro godinu dana da ću ja biti kandidat za predsjednika brže-bolje udružile da me ruše. I morali su pokrasti izbore da bi me srušili”, objavila je Trivićeva na svom Facebook profilu i zaključila da “Draško jeste Dodikov“ kao i da „u tome ima podršku i jednog dijela vrha PDP-a“.
Čiji je Draško Stanivuković – pitanje je koje intrigira domaću javnost već nekoliko godina, a usijalo se nakon što su se Stanivuković i Dodik slikali prilikom početka izgradnje mosta u banjalučkom naselju Česma.
Sumnje su se ipak mnogo ranije pojavile, posebno nakon što je gradonačelnik Banjaluke izdao pojedine dozvole za gradnju tajkunima bliskim vlastima RS. Stanivuković je takve svoje poteze pravdao riječima da su ovi ispunili sve zakonom propisane uslove.
Ono što je, međutim, postalo golim okom vidljivo jeste da je već duži niz mjeseci izostala Stanivukovićeva kritika vlasti RS i Milorada Dodika – na kojoj je gradonačelnik Banjaluke i dobio podršku birača te pobijedio na prošlim lokalnim izborima.
„Pa ono što je sasvim sigurno, bez obzira koliko se Draško Stanivuković trudio da to prikaže suprotno, jeste da on nije svoj. Tačnije, najmanje je svoj i nalazi se u jednoj vrsti različitih odnosa koji su u zadnje vrijeme i prikazani kao neka vrsta približavanja aktuelnoj vlasti, odnosno, svom do juče najljućem protivniku, Miloradu Dodiku“, kaže analitičarka Tanja Topić, pojašnjavajući da gradonačelnik to pravda „višim interesima, interesima građana Banjaluke“.
Ipak, za one koji su glasali za Stanivukovića kao najoštrijeg oponenta Miloradu Dodiku to ostavlja gorak okus u ustima – podsjeća Topić.
Ona napominje da se vlast u RS već istrenirala u slabljenju opozicionih političkih partija, navodeći SDS kao primjer, ali i pojedine koalicione partnere SNSD-a.
„I sada vidimo da se taj obruč na neki način, po istoj matrici, steže i oko gradonačelnika Banjaluke“, zaključuje Topić.
TEŠKE OPTUŽBE DAVORA DRAGIČEVIĆA
Sukob Trivićeve i Stanivukovića nije iznenadio Davora Dragičevića. Treba podsjetiti da su na krilima protesta Pravde za Davida opozicionari osvojili mnogo glasova na opštim izborima 2018. Pa iako su te godine na protestima javno rekli da neće prihvatiti mandate, Jelena Trivić i Draško Stanivuković su to ipak učinili.
Dragičević smatra da se oni ne razlikuju od ljudi „koje je proizveo režim Milorada Dodika“ te da bi sve učinili za lični interes.
„To su ljudi koji su iznevjerili moje povjerenje, a prvenstveno povjerenje svojih birača. Od 2018. godine do ovih izbora, sve ono što su obećali, namjeravali – nisu uspjeli. Oni gledaju svoj interes i nažalost nemaju ljudske i moralne kvalitete, kao ni kompetencije, da to što pričaju pretoče u neka djela ili da bilo šta ponude“, kaže Dragičević.
Ističe da su Stanivuković i još neki tadašnji opozicionari pokušali sve da mu otežaju put kojim je tražio pravdu za svoje ubijeno dijete.
Podsjeća takođe da su ga u decembru 2018. na protestnoj šetnji kod RTRS-a Stanivuković i još neki nagovarali da uđe u zgradu RTRS-a gdje ih je, kako je saznao, čekala specijalna policija.
„Probali su me namamiti da uđem u RTRS, sad mogu slobodno reći i stojim iza toga – ne da bi bio uhapšen i procesuiran, već likvidiran. Ja i ostali članovi grupe Pravda za Davida. A svi znamo da je glavni ideolog toga bio Draško Stanivuković s Adamom Šukalom“ (tada opozicionar u RS, danas član Vučićevog SNS-a op.aut)“, tvrdi Dragičević koji još od tada ne vjeruje u dobre namjere Stanivukovića i nekih opozicionara.
Da imaju imalo integriteta, časti i morala, smatra Dragičević, opozicionari bi ovih dana podnijeli neopozive ostavke i politički se penzionisali.
Ali upravo je moral nepoznanica u ovdašnjem partijskom miljeu koji „političku borbu“ sve češće bazira na trgovini, pritiscima, javnim blaćenjima, manipulacijama, pa i ucjenama zarad fotelja.
SNIMAK KAO SREDSTVO UCJENE
Tako je prošle godine u javnost pušten eksplicitni snimak tadašnjeg odbornika PDP-a u banjalučkoj gradskoj skupštini i Stanivukovićevog saradnika, Ivana Begića, na kojem je i druga muška osoba. Insinuiralo se da je na snimku Draško Stanivuković, što je Begić demantovao.
U patrijarhalnoj sredini poput bosanskohercegovačke, snimak je prouzrokovao javni linč Ivana Begića, koji je podnio ostavku u PDP-u i vratio odbornički mandat. Onaj ko je snimak pustio u javnost dobro je znao da se drugačije seksualno opredjeljenje u konzervativnoj sredini lako pretvara u sredstvo ucjene. Prosječnom glasaču ovih prostora mnogo lakše je prihvatiti korumpiranog nacionalistu, nego LGBT političara.
Stoga mnogima nije promaklo da se u periodu nakon pojave snimka u tabloidima forsirala priča o navodnoj vezi Draška Stanivukovića s folk pjevačicom Tanjom Savić. Neki su u pretpostavkama otišli i korak dalje, povezujući Stanivukovićevo uzdržavanje od kritike Dodikove politike upravo sa spomenutim snimkom. Tako je nešto što je trebalo da ostane u sferi privatnog, postalo predmet interesovanja – da li je snimak zapravo bio usmjeren na političko kroćenje gradonačelnika Banjaluke.
Morala, ali u potpuno nakaradnoj interpretaciji, dosjetila se i Jelena Trivić u svojim optužbama na račun Draška Stanivukovića, insinuirajući takođe o prirodi njegovog odnosa s Ivanom Begićem.
„O tome da je pomagao režimu u mom rušenju postoje takođe dokazi, ali nije potrebno da ih iznosim sve odjednom. Samo ću pomenuti kandidaturu njegovog, šta god da mu je, Ivana Begića, što je imalo za cilj zbunjivanje javnosti i odvlačenje glasova. Taj dio oko njihovih relacija me zaista ne interesuje, jer to nije moj domen razmišljanja”, napisala je Jelena Trivić, jasno pokazavši da je ciljala upravo na odnos sa „što-god-da-mu-je“ Begićem.
Nekadašnji odbornik PDP-a i kandidat za potpredsjednika RS na proteklim izborima, Ivan Begić, pak kaže da je posljednjim izjavama Jelena Trivić razotkrila svoje pravo lice.
„Pokazala je da je spremna da zbog funkcije sjedne sa, kako je navela za svoje sadašnje i moje bivše stranačke kolege iz PDP-a, ‘kriminalnim i korumpiranim’ osobama. To što je u svojoj objavi jasno aludirala na nečiju privatnost, opet govori o njoj – da je nikakav čovjek i nikakva žena. Privatni život nije fer razvlačiti javno, nezavisno od politike“, kaže Begić.
A na pitanje “čiji igrač je Draško Stanivuković“, Ivan Begić odgovara: „Onoliko koliko ja poznajem Draška, on je Draganov i Svjetlanin, od bake Gospe, banjalučki i narodni. I mislim, prije svega, da je najviše svoj.“
Za razliku od Jelene Trivić koja se svojim oglašavanjem stpustila i do nivoa privatnih odnosa, Stanivukovićev odgovor bio je „na visini“:
„Jeleni Trivić od srca želim svu sreću u životu i svakom daljem političkom koraku! Zahvalan sam joj na svemu što smo zajedno prošli, svim pobjedama, a i izazovima kroz koje smo prolazili. U čast toga, ništa manje od najboljeg ne želim da kažem“, napisao je, između ostalog, gradonačelnik Banjaluke u odgovoru na vrlo ozbiljne Trivićkine optužbe. Time je pokazao da se vrlo brzo uči političkoj kulturi, kao i da je smeće koje je nedavno ispilivalo u opoziciji RS spreman da vrati ispod tepiha. Ako je ikako moguće, jer tek se zahuktao.
PDP PUCA PO ŠAVOVIMA
Stanivukovićevi veliki politički apetiti definitivno će ga ostaviti još dugo na političkoj sceni. Ali pitanje je šta će se desiti s njegovom matičnom strankom, PDP-om, koji poslije izbornog poraza, zatim tragikomičnog proglašenja pobjede, teško da može izdržati posljednji unutarstranački sukob.
Ono što, između ostalog, ukazuje da će se partija kojoj pripadaju akteri spomenutog političkog okršaja raspasti po šavovima jeste i šutnja njenog predsjednika Branislava Borenovića. Iako je Trivić optužila i vrh stranke za saradnju sa SNSD-om i njeno miniranje na izborima, predsjednik PDP-a nije uspio sastaviti tri rečenice primjenjive u kriznom menadžmentu kojima bi to demantovao, već se od medija – sakrio.
Borenoviću, naravno, nije lako – u ovoj situaciji svaka odluka će imati težinu – ili će Draško Stanivuković biti označen kao Dodikov igrač, ili će Jelena Trivić ostati upamćena kao PDP-ova fatalna greška. Sam Borenović svakako nema svijetlu stranačku perspektivu, ali politički kraj je ipak mogao biti dostojanstveniji.
Nakon „okršaja“ unutar opozicije Davor Dragičević kaže:
„Pitam se, a volio bih i njih pitati, šta bi bilo da je Jelena Trivić pobijedila? Da li bi spomenula da je Draško Dodikov čovjek, kao i dio vrha PDP-a, ili to ne bismo od nje čuli?“
Računajući na Stanivukovićevu beskrupuloznu ambicioznost, Trivićkin politički diletantizam i Borenovićevo zabijanje glave u pijesak, Milorad Dodik bezbrižno može nastaviti sa svojom vladavinom. Od opozicije ostaće upamćena tri mitinga i muzička podloga „Veseli se srpski rode“.
