Od kada su 1990. pobijedili na demokratskim izborima, Bosnom i Hercegovinom vladaju uglavnom nacionalne stranke. Jedina bitna promjena (izuzimajući 2001. i dolazak Alijanse za promjene) desila se od 2006. kada je dugogodišnju vladavinu SDS u manjem entitetu BiH zamijenio SNSD.
No, s obzirom da je i ova vladavina obilježena izrazito nacionalističkom retorikom, proizvodnjom tenzija i partokratskom uzurpacijom svih institucija, ni do kakve suštinske idejne i društvene promjene nije došlo, tek se promijenila struktura na vlasti.
KAKO SE RAZBIJA(LA) OPOZICIJA
S druge strane, u Federaciju BiH kroz sve ove godine su gotovo neprikosnoveni SDA i HDZ, gdje od 1990. naovamo samo u dva navrata (SDA od 2000. do 2002., a HDZ od 2000. do 2002. te od 2010. do 2014. godine) nisu bili dio vlasti na federalnom nivou.
Iako BiH ima jedan od najdecentralizovanijih političkih sistema i desetine stranaka, vladavina ovih nacionalnih stranaka ostaje nepromijenjena. Za to vrijeme male, srednje pa čak i one velike stranke se osnivaju, poneke i zablistaju, dođu do vlasti, a potom mnoge od njih u konačnici bivaju ugašene, te se osnivaju nove – i tako u krug.
Zapravo, upravo te manje stranke vladajućim nacionalnim, a u čemu je prednjačila SDA, predstavljaju savršeno sredstvo da, direktno ih instalirajući ili ih pridobijajući za svoju stvar, razbijaju opoziciju i tako sebi osiguraju stabilnu vladavinu.
Godinu 1996. BiH je dočekala s tri nacionalne stranke i opozicijom koja se počinjala tek formirati. Na probosanskoj sceni nasuprot SDA stajao je tada samo SDP BiH. Ipak, stvari su se ubrzo promijenile kada je osnovana Stranka za BiH od bivšeg člana SDA, bivšeg premijera BiH i ministra vanjskih poslova Harisa Silajdžića. U novoj stranci mnogi urbani i građanski pojedinci vidjeli su istinsku alternativu klerikalnim i nacionalističkim politikama koje je simbolizirala SDA.
Foto: Haris Silajdžić i nekadašnje najuže rukovodstvo Stranke za BiH
Ipak, odmah poslije izbora Stranka za BiH ušla je u koaliciju sa SDA, 1998. s njom nastupila zajedno i u predizbornoj koaliciji i (s izuzetkom 2000. kada je pod velikim pritiskom međunarodne zajednica ušla u SDP-ovu Alijansu za promjene) sve do 2010. godine ostala vjerni koalicioni partner SDA koji je sprječavao da se SDP kao stranka ljevice približi vlasti.
Nije samo Stranka za BiH SDA-u bila vjerni osigurač za vlast. Čak i na lokalnim nivoima, manje stranke igrale su ulogu korisne prevage s kojim je SDA i na kantonalnom nivou osiguravala sebi većinu. Tako je i SDU, lokalna socijaldemokratska stranka nastala raskolom u SDP-u, godinama u Kantonu Sarajevu igrala ulogu korisnog jezička na vagi. Osim SDU-a, tu je bio još niz manjih stranaka, poput BOSS-a ili BPS-a.
OSIPANJE SDA
Procenti koje su te stranke osvajale bili su upravo ono što je trebalo SDA da kontinuirano osigurava potrebnu većinu u opštinskim, gradskim vijećima ili kantonalnoj Skupštini u Kantonu Sarajevo te tako spriječi da se nezadovoljstvo birača u većoj mjeri prelije opoziciji.
Tako smo dobili situaciju da je notorni Esed Radeljaš jedno vrijeme postao jedna od ključnih kantonalnih političkih persona koja je obavljala niz značajnih funkcija. Upravo je 18. glas BOSS-a nedavno bio presudan da se sruši tzv. kantonalna vlada šestorke i osigura nova većina u KS.
Foto: Esad Radeljaš
No, stvari su u međuvremenu i SDA počele da dolaze na naplatu. Nakon što je njihov vjerni i snažni partner, Stranka za BiH, poslije izbora 2010. krenula gotovo putem potpune marginalizacije, u SDA su počeli taktonski poremećaji. Iz same stranke u međuvremenu je nastao niz novih stranaka, od A-SDA preko Naroda i pravde, Nezavisnog bloka, do Partije demokratske aktivnosti. Iako SDA ostaje pojedinačno najjača stranka, sada naspram nje stoji široka i jaka konkurencija, od ljevice do desnice.
Da ovo ozbiljno može uzdrmati vladavinu SDA pokazalo se poslije izbora 2018., kada je u Kantonu Sarajevo stvorena Vlada od koalicije šest stranka uz zaobilaženje SDA. Naravno, SDA se pobrinula da nađe partnera.
Još prije izbora uveliko se špekulisalo da stranka Bakira Izetbegovića lobistički aktivno potpomaže Željka Komšića i njegovu kampanju, a ove špekulacije mogle su biti potvrđene kada je DF najprije raskinuo koaliciju u Bh. bloku sa drugim strankama ljevice, SDP-om i Našom strankom, a potom i srušio vladu šestorke i napravio novu sa SDA i SBB-om.
Komsšić: Izgubio veliku glasačku bazu i podršku nakon novog koaliranja sa SDA
Da ovaj savez nije samo matematički kao u slučaju SBB-a, nego sve više i idejni, potrudili su se pokazati i ideolozi i savjetnici Željka Komšića, koji sve radikalnije nastupaju s bošnjačkih nacionalnih pozicija, te u desničarsko-nacionalističkom maniru opoziciju optužuju za „izdaju i nedovoljan patriotski osjećaj“.
Ovaj zaokret DF-a ka savezu sa SDA bio je propraćen salvom negodovanja i optužbi na račun ove stranke od njenih dojučerašnjih simpatizera, jer se ispostavilo da je DF zapravo bio trojanski projekat SDA da se ljevici oduzmu prijeko potrebni glasovi.
ZAŠTO AFERA U MALOM GRAĐANSKOM SAVEZU
Eklatantni primjer koliko male i naizgled minorne stranke mogu biti bitne za SDA i vladajuće pokazala je upravo nedavno afera u GS-u. Nakon odluke predsjednika ove stranke Nihada Čolpe da ne ide s DF-om u koaliciju sa SDA, što je dočekano s odobravanjem od mnogih lijevo orijentiranih pojedinaca koji su počeli pristupati DF-u, prije nekoliko dana je naprasno objavljeno da je za novog predsjednika stranke izabran bivši pjevač Muhamed Fazlagić Fazla, da je Čolpa izbačen iz stranke i da ova stranka na izbore izlazi u koaliciji s DF-om.
Novi predsjednik stranke još nije objavio niti ponudio dokaze da je Kongres uopće održan, odnosno da je on izabran za predsjednika, dok ga istovremeno Čolpa i članstvo lojalno njemu optužuju da je izvršio puč u stranci, uz saradnju sudstva koje je protupravno u registar upisalo Fazlagića kao predsjednika, te da je sve izvedeno u režiji DF-a i njihovih partnera iz SDA.
Foto: Nihad Čolpa, žrtva političkih uvjerenja
Ukoliko se sve pokaže tačnim, imaćemo novi eklatantni primjer koliko su male stranke, poput GS-a, bitne za SDA jer im u konačnici odnesu ili donesu određeni procenat glasova za koji se može ispostaviti da je presudan za održavanje vlasti.
Stoga, ma koliko da je neka stranka mala, ona za SDA i ostatak vladajućeg političkog establištmenta, često može igrati korisnu ulogu jezička na vagi neophodnog da se ostvari većina i glasovi skrenu od opozicije.
Lideri i protagonisti u znak zahvalnosti za to dobijaju upravne, nadzorne odbore, direktorske pozicije u javnim preduzećima, i moć i utjecaj u društvu o kojima bi u regularnim okolnostima vjerovatno mogli samo da sanjaju.
Za uspjehe opozicija u BiH će očigledno morati biti mnogo šira, mnogo stabilnija, i moraće da stvori takav ambijent koji će isključiti pojavu „papaka“ u svojim redovima. U suprotnom, vladavina etnonacionalista će biti još duga i bezbrižna.
