Milorad Dodik, tadašnji srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH, rekao je da je Tanja Topić, analitičarka iz Banjaluke, “dokazani agent njemačkog BND, koji djeluje preko njene nevladine organizacije”.
Dodik je rekao da poznaje Topić jer je “iz njegovog kraja”, te da joj je pomogao da se zaposli u organizaciji u kojoj radi, ali da “niko nije računao da će postati servilna samo tim pričama i strancima koji ovdje dolaze”.
“Narod u mom kraju zna da je u funkciji njemačkih obavještajnih struktura, a zna se šta su Nijemci ovdje radili i kako su prolazili oni koji su bili kvislinzi. Ona je dokazani kvisling”, izjavio je Dodik. Takođe je rekao da Topić “stalno protura istu priču, ne propušta priliku da iznese određene laži i da stalno tako govori”, te da je on odlučio da iznese “svoj stav”.
“Dođete u poziciju da se stalno i uporno pojavljuje i ako ne reagujete, onda će umisliti da je u pravu. Nije u pravu, ona je isfrustrirana osoba koja nema nikakvog znanja o tome šta priča. Kada uzmete njene intervju u posljednjih deset godina sve su iste rečenice”, naveo je Dodik.
Dodikove izjave objavila je novinska agencija Srna, potom su objavljene i na portalima RTRS i Srpskainfo, da bi kasnije bile povučene sa portala, iako i dalje stoje na agenciji Srna, a postoji i audio zapis.
Nakon ovih izjava, Tanja Topić tužila je Milorada Dodika za klevetu, uz obrazloženje da je “više nego jasno da je spornom izjavom na krajnje bezobrazan i brutalan način izvršen atak na ugled i čast tužitelja, da je pored toga spornom izjavom doveden u ozbiljnu opasnost tužitelj i članovi njegove porodice, s obzirom da je tužioca najistaknutija politička figura etiketirala kao špijuna, saradnika stranih obavještajnih službi, stranog plaćenika i kvislinga, što podrazumijeva rad u korist druge države na štetu vlastite i, kada javna novinska agencija objavi naslov u kojem vas imenom i prezimenom etiketira kao špijuna, tužilac smatra da se ne radi samo o narušavanju ugleda, već je time doveden u opasnost i njegov fizički integritet, da je spornom izjavom tužitelju stavljena meta na čelo, a raznim ‘patriotama’ dat alibi da atakuju na tužitelja kao državnog neprijatelja, da su ga nepoznati ljudi u više navrata na ulici provocirali na način da su ga oslovljavali špijunom i slično, da je sporna izjava data i prenesena potpuno svjesno kako bi se tužitelj kao uvaženi novinar i politički analitičar, a istovremeno i čest kritičar prvooptuženog pokušao ekskomunicirati iz javnog života, a tužitelj i njegova porodica generalno iz društva, da nosioci vlasti u demokratskim sistemima morau biti spremni da se njihov rad analizira i kiritkuje, da je prema stavovima Evropskog suda za ljudska prava sloboda izražavanja najmanje ograničena upravo u sferi iznošenja mišljenja, stavova, kritika o javnoj vlasti i da to nikako ne smije, niti može biti povod i alibi da nosioci javnih funkcija koristeći svoju funkciju moći vrše atak na pojedince, klevećući ih, vrijeđajući ih i slično, a da se to u konkretnom slučaju upravo desilo”.
Prema presudi koju je Osnovni sud u Banjaluci donio 2.12.2022. godine, tužba Tanje Topić je odbijena, a presuda je u posjedu portala BUKA.
“U odgovoru na tužbu, prvotuženi tužbu smatra u cijelosti neosnovanom, te navodi da je iznošenje vrijednosnog suda/mišljenja tuženog o tužitelju zasnovano na suštinskoj istinitosti što je izvan domašaja zakona o zaštiti od klevete, da se iz sporne izjave zaključuje da je prvotuženi u osnovi iznio svoje mišljnje o radu i aktivnosti tužitelja, da nema uslova za odgovornost tuženog, jer je sporno izražavanje u suštini istinito, a i da nije istinito, sporno saopštenje ni na koji način ne kriminalizuje tužitelja, da navodi prvotuženog ne mogu proizvesti štetne građansko-pravne posljedice po tuženog, da je neosporno da je tužitelj angažovan u nevladinom sektoru i da često istupa u javnosti kao ‘politički analitičar’, uglavnom kritikujući rad prvotuženog”, stoji u obrazloženju i dodaje se da je “BND očigledna personifikacija SR Njemačke, koja jeste evropska, pa i svjetska velesila, ali nije nikakva ilegalna organizacija da bi tužiteljki na taj način bio urušen ugled”.
U daljem toku postupka prvotuženi u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu, a u završnom izlaganju ističe da sporno izražavanje u osnovi predstavlja mišljenje prvotuženog o tužitelju, da istinitost mišljenja nije moguće dokazivati, te da u tom smislu ima više presuda Ustavnog suda BiH koji slijedi praksu Evropskog suda, da tužitelj klevetničko izražavanje kvalifikuje kroz izraze “servilno”, “izolovana struktura”, “izopštenja”, “da nema karakter”, “Isfrustrirana osoba”, “da nema znanja”, a da svi ti izrazi predstavljaju mišljenja i da takvo mišljenje nekoga o drugom licu ne može biti predmet dokazivanja kako to pogrešno smatra tužitelj, da izraz “kvisling” uobičajeno označava izdajnika i da taj izraz svakodnevno čujemo od jednog političara o drugom, da izraz “agent” prema velikom leksikonu stranih riječi i izraza autora Radomira Jovanovića označava riječ latinskog porijekla sa značanjem: poslovođa, posrednik, predstavnik firme, zastupnik, predstavnik neke osobe ili grupe iz svijeta sporta, kompjuterski program koji na internetu izvršava specifične funkcije, a da je tužitelj vjerovatno i sam svjestan da je riječ o vrijednosnim sudovima, sam proširuje sadržinu spornog izražavanja i govori o špijunu i špijunaži…”.
Advokat Tanje Topić potvrdio je za portal BUKA da će biti uložena žalba protiv ove presude.
Izvor: Buka
