Piše: Miljan Kovač
U centru Banjaluke, pred očima javnosti, moguće je sagraditi višespratni objekat, bez prethodno pribavljene građevinske dozvole i suprotno važećem regulacionom planu.
Moguće je i da inspekcija tek pod pritiskom javnosti, kada građevina bude u poodmakloj fazi, izađe na teren i naredi rušenje objekta, a da se radovi ipak nastave i na kraju divlja gradnja legalizuje.
Naravno, ovo nije moguće bilo kome, ali jeste Srpskoj pravoslavnoj crkvi, za koju, kao što je opštepoznato, u državi koja je po ustavu sekularna, ne važe zakoni koji važe za „obične smrtnike“.
Nelagalno sagrađeni parohijski dom pored Gradskog mosta u Banjaluci, odmah uz Bogojavljenski hram, primjer je takve crkvene moći. Objekat koji svojim gabaritima nadmašuje i sagrađeni hram, nikao je mimo regulacionog plana koji na tom mjestu predviđa mnogo manju građevinu.
Gradi se već drugu godinu, a nadležni inspektor je tek pod pritiskom dijela javnosti izašao na teren. Iako je utvrdio bezakonje i naredio rušenje objekta, u stvarnosti je samo dao alibi za legalizaciju divlje gradnje.
Nelegalno izgrađeni parohijski dom uz Bogojavljenski hram pored Gradskog mosta u Banjaluci; foto – Impuls
Mala igra inspekcije
Zahtjev inspekciji da izvrši kontrolu izgradnje objekta uputio je 12. marta ove godine Centar za životnu sredinu iz Banjaluke. Zahtjev je upućen gradonačelniku Banjaluke, a nekoliko dana poslije, tačnije 15. marta, stigao je i odgovor.
„Obavještavamo vas da smo zatražili vršenje inspekcijskog nadzora od Odjeljenja za inspekcijske poslove, kao i informacije o utvrđenim, te o eventualno preduzetim mjerama, u skladu sa utvrđenim, te ćemo vam po dobijanju istih dostaviti odgovor.“
Izgleda da je inspekciji trebalo još tri mjeseca da prošeta do Gradskog mosta i obavi svoj posao. Obećano obavještenje o inspekcijskoj kontroli stiglo je „već“ 11. juna.
„Obavještavamo vas da je urbanističko-građevinski inspektor izvršio inspekcijsku kontrolu i zapisnički konstatovao da je SPCO „Bogojavljenski hram“, kao investitor otpočeo izgradnju objekta na navedenoj parceli bez prethodno pribavljene građevinske dozvole. Shodno navedenom doneseno je rješenje o rušenju izvedenih radova“, navodi se između ostalog u odgovoru iz Odjeljenja za inspekcijske poslove grada Banjaluke.
Ali i zaključuje: „U skladu sa zakonom o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata u Republici Srpskoj donesen je zaključak o prekidu inspekcijskog postupka do rješavanja postupka legalizacije navedene izgradnje, a na zahtjev investitora.“
Divlja gradnja parohijskog doma, dakle, nijednog trenutka nije obustavljena.
Umjesto da se nelegalno gradilište zapečati, okruži žutom trakom, zabrani svaki prilaz, a protiv investitora preduzmu potrebne mjere, inspekcija je konstatovala nezakonite radnje (gradnja bez građevinske dozvole), donijela nalog o rušenju i istovremeno ga obustavila, jer je investitor zatražio da legalizuje svoju nelegalnu gradnju.
Bez obzira što ne zna ili bar ne bi trebalo da zna kakav će biti ishod zahtjeva za legalizaciju, investitor je nastavio gradnju punim intezitetom, dovodeći izgradnju do samog finiša.
Logično bi bilo upitati se: Šta ako legalizacija ne bude odobrena i opet bude naređeno rušenje? U Crkvi očito unaprijed znaju odgovor na to pitanje, inače ne bi rizikovali tolika ulaganja u objekat koji bi mogao biti srušen.
Da u međuvremenu nije došlo ni do legalizacije ni do obustave radova svjedoči i odgovor portalu Impuls iz gradskog Odjeljanja za inspekcijske poslove, koji je identičan onome što su već saopštili 11. juna, uz jedan, bitan dodatak:
„Nakon pravosnažnog okončanja postupka legalizacije, a u zavisnosti od ishoda istog, inspektor će nastaviti postupak izvršenja rješenja.“
Ishod je investitoru izgradnje parohijskog doma, očito, već poznat.
Gradnja hramova uz blagoslov političara
Primjer divlje gradnje parohijskog doma u Banjaluci samo je mala ilustracija povlaštenog položaja vjerskih zajednica u državi u kojoj bi, bar tako ustav kaže, svi pred zakonom trebalo da budu jednaki.
Izgradnja vjerskih objekata na svakom „zgodnom mjestu“ u protekle dvije i po decenije (od kraja rata), u zemlji u kojoj je privreda potpuno devastirana, a veći dio stanovništva živi ispod granice siromaštva, pravi je fenomen.
Udvornički odnos političkih elita, kojima je podrška vjerskih zajednica i te kako potrebna, plaćamo svi zajedno stalnim doticanjima javnih sredstava za izgradnju vjerskih objekata.
Sve to je i omogućilo vjerskim zajednicama položaj tik iznad zakona, koji se javno manifestuje masovnom izgradnjom sakralnih objekata, od kojih su mnogi megalomanskih dimenzija.
Za građevinske dozvole, regulacione planove i slične formalnosti graditelji hramova i pratećih im objekata, očito, ne moraju da brinu. Tamo gdje se njihove ideje ne poklapaju s propisima, mijenjaju se propisi.
U izgradnju ruskog-srpskog hrama u Banjaluci, koji će se prostirati na 6,5 hiljada kvadrata, Vlada Republike Srpske je do sada donirala najmanje 10 miliona maraka. Početak radova je ozvaničen 17. septembra 2018. godine u jeku kampanje pred opšte izbore u BiH.
Osveštanju temelja tada je prisustvovao i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov.
A ljetos je gradilište posjetio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Tim povodom član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je izjavio da će Vlada RS i dalje pomagati izgradnju, te da je završetak radova planiran 2022. godine (opet pred izbore) kada bi Banjaluku trebalo da posjeti predsjednik Rusije Vladimir Putin.
Na lokaciji u Gundulićevoj ulici, na kojoj se gradi ovaj hram, prvobitno je bila planirana izgradnja male tzv. „blokovske“ crkve kakve su proteklih godina izgrađene po gotovo svim banjalučkim naseljima.
Međutim, kako su tada saopštili graditelji, iz Rusije je stigao projekat koji zahtijeva mnogo veći objekat pa je zatražena izmjena regulacionog plana. Naravno, vlasti su odmah izašle u susret graditeljima.
Kako je prvobitno regulacionim planom bilo predviđeno da na tom mjestu pored crkve mogu biti sagrađeni i pomoćni objekti visine jedan sprat plus potkrovlje, to se u ruski projekat nije uklapalo. Zato je bilo potrebno izmijeniti regulacioni plan i omogućiti gradnju objekata visine pet spratova.
Uz crkvu, koja će biti najveća na ovim prostorima, planiran je i srpsko-ruski kulturni centar u kome će se aktivno izučavati ruski jezik i drugi sadržaji.
Stanare okolnih zgrada, koji će se buditi s pogledom na crkvene zidine i uz, kako se najavljuje, najveća i najjača crkvena zvona u Banjaluci, naravno, niko ništa nije pitao.
Samo u ovoj godini (u februaru) Vlada RS je odobrila dodatnih 5 miliona maraka za srpsko-ruski hram.
Foto: Glas Srpske – Milorad Dodik i Aleksandar Vučić na temljilma rusko-srpskog hrama
Vlast ovog entiteta je u ovoj godini vjerskim zejednicama podijelila preko 10 miliona maraka. Dio tih sredstava preusmjeren je iz donacija vlade Srbije, budžeta RS i iz sredstava Elektroprivrede.
Očito da novca za bogomolje ima, a ima i prostora za gradnju novih, uz dobru volju vlasti. Već smo u svjetskom vrhu po broju vjerskih objekata, naporedo s napretkom po stepenu korupcije u društvu i sve lošijem standardu građana.
Autor: Impuls
