Teško se sjetiti nekog izbornika u novijoj povijesti da je na samom početku mandata imao komotnu poziciju poput Roberta Prosinečkog. Malo tko je imao prigodu imati 6 probnih, prijateljskih ogleda do prve natjecateljske utakmice. To je sasvim dovoljno da prije nego dođe u stiuaciju da mora pobjeđivati uigrava mehanizme i sprovodi vlastite ideje. Ta je situacija ono što mi ponajviše ulijeva vjeru u uspjeh u natjecateljskim utakmicama koje će naša reprezentativna momčad igrati u jesen ove godine.
Šest probnih ogleda u opuštenoj atmosferi mlin su na vodu Roberta Prosinečkog, prigoda da se dobro upozna s igračima, njihovim načinom funkcioniranja a da ne mora ništa raditi u hodu. Doslovno ima prostora u natjecateljsku jesen ući kao trener nekog kluba koji je prošao kompletne pripreme. Dovoljno je vremena da se uklanjaju nedostatci, spreme osnovne i rezervne taktičke varijante. Iako i on će se morati suočiti s kritikama ukoliko se budemo obrukali makar u jednoj utakmici do jesenjih ogleda. Njih smo već čuli uoči ogleda sa Senegalom a odnosile su se na utkamicu koju je BH odigrala protiv Bugarske.
SAMOUVJERENOST SELEKTORA
Prvi put se događa da se izbornika kritizira zbog presmjelih i hrabrih najava. Kritičari, dakako, uvijek govore iz nazovi dobronamjerne pozicije ali ovo što sam čuo je imalo u sebi dobru dozu obične zlobe. Samouvjerenost Roberta Prosinečkog kritizirala se isticanjem ograničene kvalitete igračkog kadra kojim raspolažemo. Navodno, ne može se s kadrom kakav imamo igrati na način kakav Prosinečki najavljuje.
Istina je, vidjelo se to i u proteke četiri prijateljske utakmice, Senad Lulić i Vedad Ibišević silno će nedostajati ovoj momčadi ali manjak kvalitete može se uvijek nadoknaditi kvalitetnim sustavom i određenim taktičkim rješenjima. Izbornik bi trebao prilagoditi svoje ideje onomu čime raspolaže u rosteru ali tu se radi o sitnim prilagodbama a ne potpunom mijenjaju poimanja igre i onoga što bi BiH trebala po izborniku igrati u budućnosti. Kako rekoh, vremena je dovoljno da se, doslovno, prođu kvalitetne pripreme i da igra reprezentacije, koja do sada uglavnom nije ni postojala, dobije jasne obrise. A oni se ukazuju već nakon prvih utakmica koje smo igrali pod ravnanjem Roberta Prosinečkog.
KONFUZNA POBJEDA
Protiv Bugarske smo pobijedili ali istina je da smo odigrali prilično konfuznu, lošu utakmicu. Bilo je jasno da ti igrači prvi put skupa pokušavaju na terenu provesti neke zamisli za koje, da bi bile kvalitetne, mora biti usvojen automatizam u igri. Da bi se stekao automatizam u igri potrebno je vrijeme.
Srećom, njega imamo i bilo što loše da se dogodilo u ovih prethodnih nekoliko i u naredne dvije utakmice neće napraviti veliku štetu osim, eventualno u atmosferi u i oko reprezentacije. Zato bi mi bilo draže da su određeni komentatori javnosti pokušali protumačiti ideje koje Prosinečki pokušava sprovesti nego da kritiziraju te ideje tako što govore da igrači koji ideje trebaju provesti nisu dovoljno dobri.
Utakmica protiv Senegala za nas je bila puno bitnija od one protiv Bugarske. Protivnik je bio puno jači i kvalitetniji, a našem glavnom igračkom kadru to je bila druga utakmica koju su igrali po zamislima novog izbornika. Zato sam očekivao da ćemo konačno jasnije vidjeti stvari o kojima je Prosinečki govorio u najavama svog mandata na klupi reprezentacije Bosne i Hercegovine. Fraza moderna igra sama po sebi ne znači ništa. Nekakav tempaški nogomet u slučaju naše momčadi ne dolazi u obzir. Zato što nemamo taj profil igrača. Znamo da smo najviše ograničeni brzinom naših igrača. No, Prosinečkom ni na kraj pameti nije bila takva vrste igre. Za nas je, nakon par godina mučenja i očaja, već dovoljno da vidimo su neke stvari u našoj igri jasne. A protiv Senegala smo imali prigodu i vidjeti što je to moderno Prosinečki kanio unijeti u igru naše selekcije.
PRESING
Po prvi put u povijesti BH reprezentativnog nogometa pokušali smo igrati presing po izgubljenoj lopti. Također, vidjeli smo u određenim fazama i presing na zadnju liniju protivnika. To je u par navrata urodilo brzim povratkom posjeda lopte u našu korist. E, sad, kako bi se to iskoristilo treba znati što činiti po toj osvojenoj lopti. Siguran sam da će Prosinečki uigrati nekolicinu varijanti za te situacije jer se pokazalo da možemo tako igrati. Kada imate Pjanića u veznom redu mogućnosti su brojne. Vjerujem da ćemo već u narendim utakmicama vidjeti kvalitetnije korištenje situacija u kojoj brzo vraćamo posjed i napadamo nepostavljenu obranu protivnika. No, zbog tih neuigranosti napad je djelovao nedorečeno. Ali ideja je jasna i bila je vidljiva.
U četiri utakmice pod Prosinečkim primili smo tek jedan gol. A, iskreno, plašio sam se ozbiljnih problema u tom segmentu. Zašto? Zato što je od prve utakmice bilo jasno da Prosinečki neće dopustiti nabijanje lopte iz zadnjeg reda, da će inzistirati na tomu da svaki napad počinje već od vratara i to bez obzira da li smo oteli loptu protivniku ili u napad krećemo nakon gol auta. Tu i jesmo imali najviše problema. Zbog inzistiranja na takvom pristupu gubili smo dosta lopti nakon loših predaja, loše realizacije kratkih pasova na tridesetak metara od našeg gola. To nam se ne smije događati u ozbiljnim utakmicama ali i te su greške posljedica činjenice da tek uigravamo takav način igre. Eto još jedne jasne ideje. Nazovimo je modernom kako bismo pokušali sebi objasniti što nam je to Veliki žuti vazio proteklih par mejseci.
KRETANJE LINIJA
Bez obzira na greške malo smo golova primili zato što nam se linije kreću momčadski, onako kako bi to i trebalo biti. Prostor između naših igrača u fazi obrane i začetku napada je bitno skraćen te igrači lakše pokrivaju greške jer faktički uvijek je tu netko tko brani leđa svom suigraču. Bitno je to u slučaju nesmotrenih poteza i loših predaja lopte na nšoj polovici terena. To je još jedan novum u našoj igri. Šteta jer da je tomu bilo tako ranije sada bismo možda igrali pripremne utakmice za Mundijal. Recimo da smo ovo pokušavali i ranije ali nekako bi se događalo da stvar jednostavno pukne i raspadne se.
Protiv Senegala smo imali par izrazitih prigoda. Pogotovu treba istaknuti onu Višćinu iz prvog dijela igre kada je išao sam na vratara i loše pucao. Ono što mi se nije dopalo da su sve takve prigode, većina njih preciznije, bile stvorene nekako stihijski, ni iz čega. I tu smo nekako najnedorečeniji. Postoje čini se neke ideje o tomu kako imamo namjeru graditi napade ali djelovali smo nekonkretno što je, bojim se, posljedica nedovoljno jasnih nacrta i zamisli. U redu, Pjanić uzima loptu, prenosi je pasom ili kretanjem s njom u nogama na protivničku polovicu i onda odigravamo prema krilima koja za zadatak imaju s krilnih pozicija uposliti Džeku ili Kenana Kodru. Školski, reklo bi se. Ali nedovoljno za ozbiljnu reprezentaciju. Zato mi se ne dopada da smo najozbiljniju šansu stvorili nakon što je Šehić napucao jednu loptu prema Džeki, koji se sjajno oslobodio čuvara i gurnuo je iza leđa prtivničke obrane gdje ju je pokupio Edin Višća. TO nije bio smišljen tranzicijski napad nego plod pukog slučaja.
Imali smo par akcija koje su djelovale kao smišljena tranzicija ali nisu odigrane do kraja.
Lijepo je vidjeti da podsjećamo na suvremenu momčad i time što Šehić igra trećeg stopera i uključen je u igru. To će u budućnosti dati našoj momčadi dodatni kontinuitet, tečnost u igri. Šehić je i, za mene, najveći dobitak u ove dvije utakmice. Znamo da imamo sjajnog drugog vratara a to nije mala stvar u projekcijama i stvaranju planova.
PROSTOR ZA NAPREDAK
S malo profiliranijim i dorađenijim planovima za napade kroz posjed povezat će se i gore navedene značajke i naša igra će dobiti jasne konture. Imamo vremena i prostora za napredak. Stvari mogu biti pošteno pripremljene i realizirane na koncu. Bitno je da ne nismo pucali u ovim pripremama jer bi tada svaka gorenavedena stvar bila dovedena u pitanje. Time bi i provedba rečenih ideja bila znatno otežana. Ovako svi možemo zaključiti da smo na dobrom putu.
Po meni, Edin Džeko igra najbolji nogomet u životu i još uvijek držim da bi ga se trebalo više uključiti u izgradnju igre i napada. On to može i donio bi dodatnu kvalitetu našoj igri. To bi i donijelo konkretnije pomake u fazi pozicijskog napada, onog kroz naš posjed lopte. Šteta da Kenan Kodro nije Vedad Ibišević. Za sada podsjeća na njega samo po načinu na koji se kreće ali dečko nam može biti jako koristan i obzirom na njegovu kulturu igre od njega ćemo vidjeti i dobiti puno više kad stvari budu jasnije posložene a i kad, samim tim, njegov apozicija u tom sustavu bude jasnije.
Pokazao je odgovornost u obrambenoj fazi i to je velika stvar. Vranješ i Višća dobro djeluju na desnom boku i mislim da tu imamo rješenu situaciju. Kodro i Kolašinac ne djeluju tkao kompatibilno i zato možemo žaliti za Senadom Lulićem ali njega nema i imamo se snaći bez njega. Čudno je bilo vidjeti da smo propusniji po tom lijevom boku koji nam je uvijek bio jača strana i obrambeno i napadački. Dobro je da su Sarić i Cimirot dobili prigodu ali jasno je da su Medunjanin i Bešić oni koji su prve opcije na tim pozicijama. Ako mene pitate nakon Senegala, a obzirom Vranješ mora postati prva opcija na densom beku, mislim da imamo i stoperski par koji dobro funkcionira zajedno. Bičakčić i Šunjić djeluju kao da se dobro razumiju.
Generalno nam ne odgovaraju brze, snažne i pomalo divlje momčadi i zato možemo biti jako zadovoljni ovim što smo odigrali protiv Senegala. Oni nisu bili kompletni ali oni su ti koji se pripremaju za Mundijal dok smo mi, čini mi se, u fazi osmišljavanja identiteta naše igre. Zato nas može radovati da smo bili bolji protivnik. Imali smo izrazitije prigode koje nismo realizirali a i oni su sami sebe sabotirali time što su Manea postavili na mjesto klasične desetke. No, to je njihov, a ne naš problem. Mi za rješiti svoje probleme imamo dovoljno vremena. Toga svi trebamo biti svjesni. Kao i činjenice da konačno imamo trenera koji ima neke jasne ideje i vjeruje u snagu momčadi kojom raspolaže.
Zato u ovoj fazi mandata Roberta Prosinečkog treba podržati a ne ga kritizirati samo zato da bismo kritizirali i djelovali kao ozbiljni nogometni analitičari. Tako se valjda gradi i dobra atmosfera oko momčadi. Igra će na koncu početi donositi pobjede. Meni je odavno dosta stihije i lijepo je vidjeti da ćemo inzistirati na građenju jasnog identiteta igre. Improvizacije i maestralni potezi onda će doći kao šlag na tortu a ne rješenja iz očaja.
Foto: Damir Hajdarbašić, BIH.ba
