Pišu: Danijal HADŽOVIĆ, Almedin ŠIŠIĆ
Staša Košarac, šef Kluba zastupnika SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, važi za čovjeka od Dodikovog povjerenja te neformalnog političkog gospodara u istočnom dijelu Republike Srpske dokle doseže njegova izborna jedinica. O tome svjedoči i činjenica da trenutnu poziciju u Parlamentarnoj skupštini BiH žurno čeka da zamijeni foteljom državnog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koja trenutno pripada Mirku Šaroviću.
No, osim povlaštenog položaja u SNSD-u i visoke plate državnog parlamentarca, Košarac također stiže i da vodi privatni biznis koji je Inforadar istražio nakon niza kompromitirajućih informacija i pritužbi građana iz Istočnog Sarajeva.
VELIKI “PROIZVOĐAČ” BEZ VOĆNJAKA
Košarac je, naime, vlasnik firme MUR Group d.o.o. koja stoji iza brenda Moja rakija. Svoj proizvod Košarac reklamira kao “prirodnu rakiju”, napravljenu od “najfinijeg voća” te ističe da se “peče u bakarnom kazanu, po običajima koje njegova porodica već dugo čuva i njeguje”, međutim laboratorijska analiza potvrdila je da je ova rakija sve samo ne to.
U Istočnom Sarajevu Košarac posjeduje i svoju radnju gdje prodaje isključivo rakije svog brenda. Ova poduzetnička sklonost i “njegovanje tradicije” Staše Košarca bili bi hvalne vrijedni, čak i uprkos tome što ovaj državni poslanik nema ni svoj voćnjak (!), da u cijeloj priči oko proizvodnje rakije, dakle, ne postoje nelogičnosti koje otvaraju mnoge sumnje kako u način poslovanja firme, tako i u kvalitet i sastav rakije koja se predstavlja kao “vrhunski domaći proizvod”.
Prije svega, nije jasno od kojih ili tačnije čijih “najfinijih voćki” Košarac peče svoj proizvod s obzirom da na svom imanju u Tilavi, na kojem se navodno odvija kompletan proces, ne postoji dovoljan broj voćki ni za proizvodnju za kućnu upotrebu, a kamoli masovnu distribuciju. O pogonima za destiliranje da i ne govorimo.
Već u samoj Mojoj radnji, koja se bavi prodajom ovog brenda, preporučuju nam rakiju s okusom dunje jer je ona, navodno, proizvedena od domaćih voćki, navodeći da uskoro očekuju da i druge rakije budu od domaćeg uzgoja. No, na pitanje na koji način se onda proizvode ostale “domaće rakije”, dobijamo odgovor da se voćke nabavljuju od “saradnika”. O tim “saradnicima” i načinima na koje se ova rakija proizvodi, odnosno njenom sumnjivom porijeklu, već se mjesecima govori u kuloarima širom istočnog dijela Republike Srpske.
Zbog svega smo, radi potpune istine, u akreditovanom labaratoriju u Mostaru odlučili testirati uzorak Moje rakije, koji je opravdao naše sumnje.
Foto: Laboratorijska analiza potvrdila pisustvo ekstrakta u “prirodnoj domaćoj” rakiji
Analiza je, naime, potvrdila primjesu većeg broja aroma i primjesu ekstrakata u piću! Treba li naglasiti da prirodna proizvodnja voćnih rakija podrazumijeva destilat bez dodatnih vjestačkih aroma ili ekstrakata..
BRLJA OD ČETIRI MARKE + EKSTRAKT = 40 KM
Sagovornik Inforadara iz Istočnog Sarajeva, inače dobro upoznat s Košarčevim biznisom, pojašnjava da je način na koji se proizvodi ovakva vrsta rakije jednostavan i nadaleko poznat, jer se u suštini i ne radi o proizvodnji – nego o prepakiranju.
Ističe da takvi “proizvođači” rakiju ne peku, nego da nabavljaju gotov sirov proizvod jeftine rakije, uglavnom lozovače ili votke, po cijeni od 4-5 maraka po litru. Zatim se na tu osnovu dodaju razne arome, ekstrati i likeri različitih voćki koji rakiji mijenjaju okus.
“Takva se rakija pakuje u moderne dizajnirane flaše i prodaje po cijeni od 30-40 KM za pola litra, zavisno od ukusa. Kada se sve sabere, dolazite do brojke da je prodajna cijena tako prepakirana rakije za nekoliko desetina puta veća u odnosu na nabavnu. Nenormalne zarade se ostvaruju i zato poštenih proizvođača nema nigdje. Računica je prosta: 100 litara takve kupovne rakije je do 500 KM, jedan litar izrazito jakog ekstrakta, uglavnom ruskog ili poljskog, je 30 KM. A od toga dobiju sto litara dunje, kajsije ili viljamovke, u zavisnosti od ektrakta, a profit je na tih 100 litara do 4.000 KM. Znači čisti je profit od 1:5 do 1:8 u odnosu na uloženo! Posao lak, a para još lakša”, pojašnjava naš sagovornik, koji je insistirao na anonimnosti zbog bojazni od političke osvete.
Foto: Jaki ekstrakti za alkoholna pića, uglavom ruskog i poljskog porijekla, prodaju se na PIK-u po cijeni od 30-ak maraka po litru
Dr. Slobodan Jović navodi kako je proizvodnja prirodne, kvalitetne rakije skup, kompleksan i dugotrajan proces za koji je najvažniji upravo kvalitet voćki. One za dobar proizvod moraju biti u punoj fiziološkoj zrelosti, neoštećene i dobro čuvane, pri čemu je za kvalitet rakije posebno važan sadržaj šećera dobijenog iz njih, a nakon berbe i pripreme voćki slijedi složen process koji uključuje pripremu komine, fermentaciju, destilaciju, itd…
Mnogo složenije – i što je ključno – skuplje, ali i zdravije i dugotrajnije od dodavanja ektrakata u jeftinu brlju i njenu prodaju.
OBILATO KORIŠTENJE POLITIČKOG UTICAJA
Kontroverze s Mojom rakijom ne završavaju samo na pitanju sumnjivog porijekla. Tokom istraživanja došli smo do pouzdanih saznanja da Košarac obilato koristi svoj politički položaj i moć da dodatno pospješi prodaju svog proizvoda.
Na web stranici Moja rakija izlistani su i prijatelji ovog proizvoda koji uključuju restorane President u Banjoj Luci, Termag na Jahorini, Vinoteku u Sarajevu te Toplik u Istočnom Sarajevu. Prema našim saznanjima, sam izbor restorana nije slučajan. Svaki od njih smješten u jednom od gradova i mjesta u kojima Košarac tokom svog političkog rada najčešće obitava.
Foto: “Prirodna domaća” rakija koju smo analizirali
Dobili smo pouzdane informacije da su upravo navedeni restorani najčešća mjesta u kojima Košarac kao državni parlamentarac organizuje službene ručkove i večere te prijeme s različitim delegacijama i predstavnicima.
Tako u zamjenu za reklamiranje i prodaju njegovih rakija, ovi restorani na ime troškova reprezentacije ubiru unosne prihode od državnih zvaničnika, tj. poreskih obveznika ove zemlje.
Da bismo provjerili tačnost ovih navoda, u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama obratili smo se Sekretarijatu Zajedničke službe Parlamentarne skupštine BiH, s upitom da li je zastupnik Staša Košarac u periodu 2014. – mart 2019. imao troškove na ime reprezentacije i u jednom od navedenih objekata – i koliko su oni iznosili. Budući da u predviđenom zakonskom roku od 15 dana nismo dobili nikakav odgovor na upit, ponovo smo se obratili Sekretarijatu iz kojeg nam je saopšteno da je navodni razlog za nedostavljanje odgovora “nedovoljno precizno” adresiranje.
Foto: Faksimil pitanja upućenih Zajedničkoj službi (Sekretarijatu) Parlamentarne skupštine BiH
Nakon što smo ponovo poslali upit, ovaj put smo, pred sam istek zakonski predviđenog roka (ukupno smo čekali 28 dana), dobili reakciju iz Sekretarijata koja je ništa drugo do izbjegavanje odgovora, prikrivanje istine ili zaštita samog Košarca, i izrugivanje novinarskoj profesiji. Reakcija je potpisana od Rukovodioca sektora za finansije Radomira Marjanovića u kojoj je – umjesto odgovora na naša pitanja – stajalo samo kratko obrazloženje da Staša Košarac kao šef kluba poslanika SNSD-a “ima pravo” na korištenje sredstava za eksternu reprezentaciju “u skladu s procedurama definisanim Odlukom o raspodjeli finansijskih sredstava za finansiranje političkih partija iz budžeta institucija BiH”.
Foto: Skandalozni “odgovor” iz Parlamentarne skupštine BiH kojim je eskivirano pokazivanje podataka i informacija koje smo tražili u skladu sa zakonom
Da Košarac ima pravo koristiti sredstva za reprezentaciju vjerovatno nije sporno, no to nismo ni dovodili u pitanje niti smo tražili tu vrstu informacije. Sve ovo budi osnovanu sumnju da Sekretarijat Zajedničke službe PS BiH, odnosno pojedinici iz ove institucije, u ovom slučaju štite zastupnika Košarca i nastoje od javnosti sakriti podatke o zloupotrebama položaja radi podsticanja vlastitog privatnog biznisa i ugostiteljskih objekata koji ga podržavaju.
U “TOPLIKU” KAO KOD SVOJE KUĆE
Zbog onemogućavanja uvida u tražene podatke obratili smo se i Instituciji Ombudsmena za ljudska prava u BiH iz koje nam je poručeno da je slučaj odmah uzet u razmatranje.
“Pokrenuta je istraga u ovom slučaju, o rezultatima ćete biti obaviješteni”, kazali su nam u Uredu ombudsmena BiH.
Dodatne informacije odlučili smo potražiti i od samih ugostiteljskih objekata. U Ribnjaku Toplik, u kojem saznajemo da je Košarac s delegacijama posebno često viđen gost, osoblje koje se javljalo na telefon odgovaralo je da po pitanju služenja Moje rakije i večera Staše Košarca moramo kontaktirati šeficu koja je “trenutno odsutna”, ali će nas navodno kontaktirati na broj koji smo ostavili. I šefica je tako ostala trajno “trenutno odsuta” i do trenutka objavljivanja ovog teksta nije se javila na naše pozive.
Foto: Košarac zvanice najčešće dovodi u Restoran “Toplik” u Istočnom Sarajevu
U restoranu President u Banjoj Luci rečeno nam da je razlog što u njemu služe i ističu Moju rakiju taj što “postoji tražnja za njom”. Na pitanje koliko je ta tražnja velika odgovoreno je:
“Pa nije baš pretjerana potražnja za njom, ali eto, ima ljudi koji to piju”.
Pitali smo je li u te ljude spada Košarac i da li je možda njegova politička podrška razlog služenja te rakije. Odgovoreno je da je Košarac “rado viđen gost” koji “dođe povremeno”, ali da to nije presudno za služenje rakije. Restoran President, indikativno, nalazi se u Hotelu Bosna, čiji je suvlasnik Brane Janković, ujedno vlasnik i dobrog dijela nekretnina u Gospodskoj ulici u Banjoj Luci.
Ivana Korajlić, direktorica Transparency Internationala BiH, ističe da se navedeni primjeri mogu posmatrati kao korištenje utjecaja i funkcije radi sticanja private koristi:
Foto: Ivana Korajlić, direktorica Transparency International BiH
„Ovo nije samo jedan u nizu ovakvih primjera, imajući u vidu da brojni nosioci funkcija u BiH imaju privatne firme, koje često registruju na ime nekog od članova porodice i prijatelja, a onda koriste uticaj koji imaju u institucijama kako bi osigurali sklapanje ugovora o javnim nabavkama ili druge vidove poslovanja upravo sa tim kompanijama. Imali smo primjere i sklapanja višemilionskih ugovora ili dodjela sredstava iz budžeta firmama u vlasništvu političara ili njihovih članova porodice, što ne predstavlja samo sukob interesa, već često i direktnu zloupotrebu položaja. Nažalost, ovo je u BiH postala normalna praksa, a i glavni motiv za bilo čije učešće u vlasti“.
Korajlić ističe da je za prevazilaženje ovog problema neophodno unaprijediti mehanizme za sprječavanje sukoba interesa:
„Cilj ovih mehanizama je da se ova pojava u startu prevenira, odnosno da se transparentnošću interesa, vlasništva, imovine, veza funkcionera, kao i procesa ugovaranja i donošenja odluka, spriječi da do ovoga uopšte dođe, ali i da se sankcionišu ovakve prakse. Onda kada ovo preraste u zloupotrebu položaja, tu je onda uloga pravosuđa ključna, da procesuira ove slučajeve. Međutim, kod nas sad niti ima spremnosti za unapređenje antikorupcijskih zakona i uvođenje odgovornosti, a o pravosuđu je suvišno i govoriti“, zaključuje Korajlić.
Sam Košarac nije odgovarao na naše pozive, iako smo ga pokušali kontaktirati u više navrata, kako bi mu dali mogućnost da kaže svoju stranu priče.
Dakle, u situaciji u kojoj ne postoje ni ozbiljne regulacije proizvoda, ni adekvatni mehanizi za sprječavanje sukoba interesa i zloupotrebe položaja, a ni ozbiljnog pravosuđa, politički moćnici imat će odriješene ruke da rakiju sumnjivog porijeka i sastava i dalje mirno po visokim cijenama prodaju kao domaću, a ugostiteljskim objektima koji je prodaju i promovišu u znak zahvalnosti dovode političke delegacije da je konzumiraju o trošku poreskih obveznika.
* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
