IZBOR GLAVNOG TUŽITELJA: Dodik i Čović izaberu glavnog tužitelja – novi zakon o VSTV-u

Bh. javnost je Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, obavijestio da će izbor novog glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH biti završen krajem decemba ove, ili početkom januara naredne godine. Informirao je (transparentni) Tegeltija javnost i o tome da će biti izabran najbolji kandidat, a da će on (Tegeltija), zajedno sa ostalim članovima VSTV-a – profesionalno i nezavisno (kao i uvijek, jel’) – “dati sve od sebe” da Bosna i Hercegovina (konačno) dobije glavnog tužitelja. U ovom trenutku izbor glavnog tužitelja državnog tužiteljstva možda je i najvažnija stvar u BiH, važnija i od uspostave nove vlasti.

Od dolaska Milana Tegeltije na čelo VSTV-a napisani su i izrečeni tomovi analiza, izvještaja i  tekstova o njegovim vezama s Miloradom Dodikom i nosiocima vlasti u Republici Srpskoj, kao i o tome da je VSTV postao interesna korporacija preko koje Milorad Dodik, i Dragan Čović, ovladavaju pravosuđem u BiH. Upravo finalna faza tog plana je – imenovanje glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH. No, ko je osoba od povjerenja i Dodika i Čovića? Ko god to (na kraju) bio, činjenica je da su u toku ozbiljno lobiranje i dogovori, ali, čini se, po nezvaničnim informacijama, da ni predstavnici međunarodne zajednice, svjesni važnosti ove funkcije, ne sjede skrštenih ruku, jer je i njima odavno jasno da će Tegeltijin kanditat (ponavljamo ko god to bio), odnosno Dodikov, biti i najjači oslonac Dodiku i Čoviću u (daljem) razbijanju Bosne i Hercegovine i provođenju ruske politike na ovim prostorima. Što je posebno važno u svjetlu euroatlanskih integracija.

Već je više no očigledno da Tegeltija skoro tri godine ne imenuje glavnog tužitelja – opstruirajući to na bezbroj načina korištenjem zakona i propisa (što još samo budalama nije jasno) – iz prostog razloga što u tadašnjoj postojećoj strukturi nisu nikome vjerovali, odnosno nisu imali “čovjeka od stopostotnog povjerenja”, kome će “dati” jednu od najvažnijih institucija u državi. Nakon Tegeltijinih (čvrstih) tvrdnji o izboru glavnog tužitelja nameće se pitanje da li je Tegeltija (Dodik) konačno pronašao takvog tužitelja, odnosno nekoga kome može vjerovati da neće pokretati krivične procedure (bar ne ozbiljne i one koje mogu rezultirati sudskim epilogom s kaznom) protiv vlasti u Republici Srpskoj i Milorada Dodika. Bez obzira šta budu radili. I u kojoj sferi.

Ukoliko predstavnici međunarodne zajednice, uključeni u ovaj izbor, ne pronađu modus na koji način od predloženih kandidata izabrati nekoga s profesionalnim kredibilitetom, ličnim dignitetom, i ko će zaista profesionalno i odgovorno raditi, ali i kako ga zaštiti od političkih uticaja, već se sve glasnije čuju najave (i zahtjevi) o novoj reformi pravosuđa u BiH. U dobro informiranim krugovima govori se i o različitim modusima koji se slažu u jednom – reforma mora krenuti od vrha, odnosno upravo od Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća koje je po svim parametrima (od rezultata rada do afera koje ih prate), ali i analizama i izvještajima koje su posljednjih mjeseci radile različite međunarodne institucije, postalo ključni uzročnik problema u pravosuđu.

Kako VSTV ima mandat da imenuje sve sudije i tužitelje, ova institucija se godinama zloupotrebljava za postavljanje podobnih kadrova. Taj tihi proces raspoređivanja i instaliranja kadrova, koji najčešće nisu i najbolji kandidati koji se prijavljuju na konkurse, traje jako dugo i već ozbiljno iznutra urušava pravosuđe, što potvrđuje i izostanak bilo kakvih ozbiljnijih rezultata. Ovaj problem je dvostruko opasan po pravosuđe: s jedne strane postavljeni su kadrovi koji su podobni za određene političke opcije (ilustrativan primjer je poništavanje izbora sudija u Čitluku nakon prigovora HDZ-a jer je imenovana jedna Hrvatica, dvije Bošnjakinje i jedna Srpkinja, što je za čelništvo HDZ-a bilo neprihvatljivo jer je “Čitluk  dominantno hrvatski grad”), s druge strane imenovanjima članovi VSTV-a (ali i uticajni pojedinci u pravosuđu) jedni drugima prave usluge (brojna istraživanja i tekstovi u medijima govore o zapošljavanju članova porodica sudija i tužitelja) čime je unutar pravosuđa uspostavljen sistem interesnih lobija koje sami članovi pravosudne zajednice nemaju snage rješiti. Sve to se, nažalost, odražava na ukupan rad pravosuđa u BiH.

Ovakvom politikom VSTV-a pravosuđe u Republici Srpskoj dovedeno je u situaciju da bude potpuno pod kontrolom politike i Milorada Dodika, što je već duže javna tajna u pravosudnoj zajednici, dok je imenovanjima na ključne pozicije u Federaciji BiH ozbiljno narušen nacionalni balans što je izazvalo velika nezadovoljstva javnosti, ali i unutar samog pravosuđa. Uz to, na državnom nivou od tri ključne pozicije Bošnjaci nemaju niti jednu: Sud BiH, Tužiteljstvo BiH, Visoko sudsko i tužiteljsko Vijeće.

Istovremeno, rad VSTV-a u ovom sastavu, koji predvodi Milan Tegeltija, obilježile su brojne afere u koje su (in)direktno uključeni i pojedini članovi, čime je kredibilitet VSTV-a, ali i kompletnog pravosuđa dodatno urušavan, a vladavina prava ozbiljno ugrožena. Ne treba zaboraviti i da su vlasti RS-a u nikad završenom tzv. struktuiranom dijalogu sa EU zahtjevale ukidanje Suda i Tužiteljstva BiH zbog “nepostojanja ustavnog temelja”, ali i formiranje Visokog sudskog vijeća Republike Srpske i tijela u RS koja će imenovati tužitelje.

Upravo će se i ovi zahtjevi iz RS-a oko VSTV-a koristiti za prestruktuiranje VSTV-a ako Tegeltija i ovaj saziv VSTV-a izaberu za glavnog tužitelja – političkog poslušnika Milorada Dodika. Ukoliko bude izabran politički ovisan tužitelj, može se očekivati da bude donesen (nametnut) novi zakon o VSTV-u i uspostavljanje VSTV-a po novim pravilima i sa potpuno novim kadrovskim rješenjima; nova rukovodna struktura u sudovima i tužiteljstvima,  prioritetno u Sudu i Tužiteljstvu BiH. Sa nizom novina i promjena, ne samo u imenovanjima, već i samoj unutrašnjoj organizaciji VSTV-a čime su se već bavile mnoge međunarodne, ali i neke organizacije civilnog društva u BiH.

Najznačajnije promjene bi se odnosile na formiranje posebnih podvijeća za izbor sudija i podvijeća za izbor tužitelja (po nekim prijedlozima se, čak, predlaže formiranje dva odvojena vijeća), čime bi se omogućilo da ključnu ulogu u izboru sudija imaju sudije, a tužitelji u izboru tužitelja. Promjene se najavljuju i u broju, strukturi, kvalifikaciji i mandatu članova Vijeća, ali i u načinu izbora tužitelja i sudija kojima bi bila promijenjena dužina mandata, način odgovornosti, kao i sam proces izbora. Zagovara se, upravo zbog sadašnjih članova VSTV-a, da se zakonski precizira odgovornost članova VSTV-a, ali i sudija i tužitelja kroz promijenjen sistem disciplinske i druge odgovornosti (bez obzira na kozmetičke promjene kojima se VSTV bavio zadnjih mjeseci).

S obzirom da je javna tajna ko su Tegeltijini favoriti, kao i da se u pravosudnim krugovima o ovom izboru već govori kao završenom, što je nedavno u intervjuu za N1 potvrdio i sudija Suda BiH Branko Perić izjavljujući da se već zna i ime (što dodatno potvrđuje devalvaciju rada VSTV-a), vrlo brzo će se znati šta će se dešavati sa pravosuđem u BiH, jer je već svima jasno da se nešto ozbiljno mora poduzeti, a nezvanično, predstavnici međunarodne zajednice su za početak ozbiljnijih planova o reformi pravosuđa čekali upravo izbor glavnog tužitelja.

U ovom trenutku, nije tajna da međunarodna zajednica nema adekvatne mehanizme da, i pored najbolje volje, može pomoći da na mjesto prvog čovjeka Tužiteljstva dođe profesionalan i kredibilan tužitelj, jer važeći zakoni štite “nezavisnost” Tegeltije, odnosno VSTV-a koji ima unutrašnji raspored sličan onom u CIK-u, Ustavnom sudu, ali i drugim državnim institucijama u kojima Dodikovi i Čovićevi kadrovi provode njihovu politiku.

No, primjer VSTV-a i pravosuđa najilustrativniji je primjer ovladavanja institucijama BiH, s obzirom da se po otvorenim najavama, s kojima nas Dodik skoro svakodnevno upoznaje, isti scenarij priprema i za Ministarstvo odbrane, Oružane snage i Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH, pri čemu Dodik i Čović primjenjuju istu strategiju kao i prilikom osvajanja pravosuđa BiH, odnosno Suda i Tužiteljstva BiH – prijetnje referendumom, ukidanjima institucija, smjenama, promjenama, prijetnjama, pritiscima i ucjenama pojedinaca, i svakodnevnim tiradama o nekakvoj ugroženosti…

Skoro da ne postoji država koja u svojoj historiji nije imala istu ili sličnu situaciju, da politike ili kriminalne strukture žele ovladati državnom upravom, ali sve te države su imale i hrabre i odvažne pojedince i institucije koje su im se u tome suprotstavljale. Najugroženiji su oni koji ćute i ništa ne preduzimaju, a trebali bi i mogli bi, da zaustave anarhiju, uključujući i dio međunarodne zajednice. Zasad u BiH hrabri pojedinci i (rijetke) institucije pružaju otpor uz podršku dijela međunarodne zajednice. Ali, da ih je više Dodik i Čović bi sigurno bili puno tiši.