Istraživački tim Inforadara
Poštovani čitatelji našeg portala, objavljujemo drugi dio našeg istraživanja o ljudskoj pohlepi – prodaji grobnih mjesta u zaštićenim lokacijama (mezarjima) u Sarajevu i pljački unesrećenih porodica što, uz ostalo, za posljedicu ima i potpuno uništavanje kulturnih spomenika/nišana čak i iz XV stoljeća. Osim što se pojedinci bogate od morbidnog biznisa, oni davno sahranjeni nemaju mogućnost da se žale, dok su njihove porodice uglavnom izumrle ili odselile iz Sarajeva.
Dvomjesečno istraživanje o tome kako je moguće da se na starim sarajevskim mezarjima Grlića brdo, Babića bašča, Hambina carina, Alifakovac, Ravne Bakije… i danas vrše ukopi umrlih, iako su ove muslimanske grobljanske cjeline prije rata bile zatvorene, evidentirane kao spomenici te kao takve zaštićene od države, na kraju nas je dovelo do Islamske zajednice BiH.
Makar je BiH formalno pravno-građanska, sekularna država, njene institucije na pitanje Inforadara o odgovornosti za razvijanje unosnog biznisa – dobre zarade od prodaje grobnih mjesta na zatvorenim i zaštićenim mezarjima – čak i u okviru nacionalnog spomenika Alifakovac (!), loptu prebacuju na IZ BiH, čiji vjerski utjecaj u ovom slučaju sasvim izvjesno nadilazi državni.
Jedno od prvih upozorenja, vodeći se na vlastitom primjeru, odaslao je ugledni Sarajlija Mustafa Kurtalić Mute još prije pola godine, izrazivši bojazan da zbog čudnih dešavanja i „nicanja“ novih mezarja na zatvorenom mezarju Grlića brdo, gdje je njegov otac ukupan još 1961. godine, „nekog narednog Bajrama više neće zateći ni njegov mezar“.
Foto: Kurtalićev otac ukupan na “zaštićenom” Grlića brdu još 1961. godine
Prema svjedočenju više osoba, od kojih su neke profesionalno vezane za pogrebne usluge, cijeli mezar zapravo „ne nestaje“ – već samo površni dio, nišan. Evidentno je da su i stari nišani, pa čak i oni iz XV i XVI stoljeća, otuđivani sa mezarja i prenošeni na aktivna groblja, Bare i Vlakovo, gdje su postavljani kao nadgrobni spomenici na recentnim ukopima.
Foto: Na “Barama” neko je sebi donio nišane
Zbog manjka mjesta i viška potražnje organizirane kriminalne grupe, po prethodnim instrukcijama, najprije rasklimavaju a potom uklanjaju nišane koje duže vrijeme niko ne obilazi. Ožalošćene familije plaćaju čak i do 15.000 maraka (u zavisnosti od „ekskluziviteta“) za posljednji ispraćaj člana svoje familije. Ne pitaju za cijenu – jer slobodnih grobnih mjesta nema. Kao što smo već pisali, sve se navodno završava u vidu donacije vjerskoj zajednici jer nije zakonski moguće izdavati fiskalne račune za grobna mjesta „koja su zatvorena i ne postoje“!
A kome bi plaćali?
Na upit Inforadara Rijaset Islamske zajednice nas je uputio na Medžlis IZ Sarajevo. Kako su naveli, navedena mezarja su u njihovoj odgovornosti. Medžlis IZ Sarajevo, međutim, nije odgovorio na naša pitanja pa smo stupili u telefonski kontakt sa prvim odgovornim, predsjednikom Medžlisa IZ Sarajevo Jusufom Zahiragićem. Tokom našeg kraćeg razgovora s njim dobili smo slijedeći odgovor.
„To je vrlo kompleksna tema. Prvo bih da vidim pitanja pa ćemo se čuti“, kazao je Zahiragić.
Foto: Jusuf Zahiragić, predsjednik Medžlisa IZ Sarajevo, pobjegao od pitanja “Inforadara”
Ipak, niti smo se više čuli, niti dobili bilo kakve odgovore. Zahiragić je za nas – nestao. Tako smo ostali bez bilo kakvog objašnjenja o mnogim ukopima novijeg datuma i komentara na navode da se određeni nišani uklanjaju a na njihovim mjestima niču novi, što se masno naplaćuje.
Drugim riječima, ostali smo bez odgovora na mnoga pitanja koja upućuju na teška kriminalna djela koja u slučaju ovakve vrste „biznisa“ dobijaju još više na značaju.
Koliko je ova vrsta kriminala ukorijenjena zapravo se iščitava i iz stavova Ibrahima Hadžibajrića, načelnika Općine Stari grad Sarajevo, gdje je locirana većina „zatvorenih“ mezarja. Hadžibajrić je za Inforadar potvrdio da je još 1996. donosena Odluka, objavljena u Službenom listu, da se ova mezarja ponovo zatvore.
„Rat je bio završen i nije bilo potrebe za ukopom na tim mjestima, već da se aktiviraju mezarja na ‘Vlakovu’. Ali ukopi su ipak nastavljeni, jer je to jako dobar i unosan biznis! Jedina dva mezarja koja su zvanično aktivna u KS su ‘Vlakovo’ i novo mezarje ‘Faletići’. Oni imaju svu potrebnu dokumentaciju. Ovo sve ostalo je totalno nelegalno, ali s obzirom da mi nemamo nikakve vlasti i da ljudi koji obnašaju te funkcije, a kojih se to direktno tiče ne smiju to da urade, jer su klasični podanici i kukavice – mi dolazimo u ovu situaciju, zato nam sve jeste kako jeste. Postoji, dakle, Odluka da su ta mezarja zatvorena, i radi se samo o unosnom biznisu. Metar sa dva te zemlje za ukop dođe skuplje nego dunum negdje!“, ističe Hadžibajrić.
Foto: Ibrahim Hadžibajrić, načelnik Starog grada, upozorava da je riječ o unosnom biznisu te da prijeti sanitarna katastrofa
Načelnik Starog grada zaključuje kako je u BiH još davno pomiješana vjera sa politikom i da se to ne manifestira samo na ovom „problemu“.
„Napravljena je mreža, a mi više nismo građanska država, mi smo izrazito vjerska država. Kada je riječ o problemu nelegalnih ukopa, on ima čistu ekonomsku računicu. Ako se cijena grobnog mjesta kreće od 5.000, 6.000 KM pa naviše u zavisnosti koliko je mjesto ekskluzivno, onda vam je sve jasno! Sutra da izbije sanitarna katastrofa zbog ovih ukopa niko ne bi bio kriv. Država bi prebacila loptu na Federaciju, ovi na kanton i tako dalje“, naglašava Hadžibajrić, koji zbog svega proziva i Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskih spomenika.
JAVLJAJU NAM SE I SUGRAĐANI
U sjeni ovog bizarnog biznisa godinama se odvija bestijalno uništavanje vlastitih kulturnih spomenika. Čak i oni najstariji, iz XV stoljeća, potpuno su nestali sa Alifakovca, Hambine carine, i posebno Kovača, poznatih kao lokacija sa mnoštvom izuzetno vrijednih starih nišana.
„Ne bi me začudilo da na Alifakovcu sklone ono turbe, pa da se i to iskoristi, da se i tamo ukopa… Moglo bi stati četiri, pet ljudi. Ne bi me začudilo, ne čudi me što svi bježe od tih pitanja koja ste postavljali institucijama. Pa naravno da bježe jer nemaju šta kazati!“, ogorčen je Hadžibajrić.
Između dva nastavka naše priče javili su nam se i mnogi sugrađani, sa svjedočenjima (mnogi i drugih konfesija, čak i sa fotografijama) koja su nam samo još jednom potvrdila da smo udarili u „osinje gnijezdno“ i da bi ovo mogao da bude tek početak odmotavanja velikog, višedecenijskog klupka vjersko-institucionalnog kriminala, koji izaziva mučninu u želucu. Naravno, ako pravna država bude zainteresirana da se uključi.
Foto: Babića bašča: Nišani iz hrema Mufti hadži-Sulejman džanije sklonjeni iza objekta
Iako su prije rata sva ova groblja bila zatvorena (pa ponovo zvanično 1996. godine), u ratu se ukopavalo na gotovo svim otvorenim muslimanskim grobljima i džamijskim haremima. Tako stručnjak iz oblasti muslimanskih nadgrobnih spomenika, koji je molio da ostane neimenovan, tvrdi da su od svih grobalja najviše naknadnim ukopima devastirani Alifakovac, Hrid, Grlića brdo, Bakije, Kovači, Budakovići, Vrbanjuša, Harem Ali-pašine džamije, Hambina carina-Cicin han te groblja Himzarina i Turbe…
„U smislu najstarijih spomenika XV stoljeća, koji su prelazni oblik između stećka i nišana – oblikom su nišani a ukrasi ili natpisi su kao na stećcima, oni su potpuno nestali sa Alifakovca, Hambine carine i posebno Kovača, gdje su se nalazili izuzetno vrijedni stari nišani. Dakle, više ih uopće nema“, kazao je naš sagovornik, što bi trebalo da dovoljno govori za sebe.
Foto: Faksmil dijela velike liste zaštićenih spomenika u KS
Za to vrijeme grobljanska cjelina Alifakovac u Sarajevu – gdje se, dakle, i dalje vrše ukopi – proglašena je „nacionalnim spomenikom BiH“ odlukom nadležne Komisije 2005. godine. Na naš upit, iz Federalnog ministarstva prostornog uređenja pojasnili su da to znači „da su dopušteni samo radovi na održavanju i uređenju groblja, te konzervatorsko-restauratorski radovi na starim nišanima“, kao i da je „izdata mjera obustave ukopa“.
Federalna uprava za inspekcijske poslove, međutim, nije nam odgovorila na pitanja, što valjda dovoljno govori o tome koliko se ne bave svojim poslom.
KO SU BILI, GDJE SU SAHRANJENI
U knjizi Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, autora Mehmeda Mujezinovića (1976. godine), detaljno su pobrojani svi nadgrobni spomenici od XV do početka XX stoljeća u Sarajevu. Zabilježeni su najstariji nišani na grobljima Veliki i Mali park, Alifakovac, Ali-pašina džamija, Kovači, Cicin han-Hambina carina, Grlića brdo, Bakije.
„Na svim tim grobljima je ukopan veliki broj poznatih i istaknutih ličnosti iz historije BiH, Bošnjaka i Sarajeva, čijih nišana danas više nema i osim ove knjige nemamo pojma ni ko su bili, ni gdje su sahranjeni, što je apsolutno skandalozno i nedopustivo“, kazao je naš izvor.
Upravo se prošle sedmice, tačnije 27. oktobra, napunila 321 godina kako je Eugen Savojski spalio Sarajevo. Na mjestu nekadašnje Austrijske kuće, ili u njenoj neposrednoj blizini, u XVII stoljeću postojala je Demo-zade džamija. Iako nije poznato da je uz nju bilo mezarje, na tom lokalitetu pronađen je jedan nišan.
Istražujući pozadinu cijele priče naišli smo i na taj nišan, u jednom sarajevskom podrumu! Pronašao ga je tokom rata naš sugrađanin i voljan ga je predati nadležnoj instituciji koja pokaže interes. Ako uopće ijedna pokaže.
„Slučajno sam, prolazeći parkom kod nekadašnje Austrijske kuće, 1994. godine pronašao jedan polomljeni nišan od muljike ili miljevine. Odnio sam ga u Islamsku zajednicu želeći ga predati u lapidarij, koji je zasigurno postojao prije rata. Rečeno mi je da sam lud i da ne postoji nikakav lapidarij i da nišan mogu nositi sa sobom“, kazao je ovaj naš sugrađanin.
Foto: Ulomci nišana pronađeni u iskopu “Elektroprivrede” 2006. uz zgradu “Zemaljskog muzeja”
Osim toga, stari nišani su pronalaženi čak i u komunalnim iskopima (iskop za instalacije pored Zemaljskog muzeja BiH), te pri radovima koji su u više navrata vršeni u Velikom parku u Sarajevu. Na ovoj lokaciji stari nišani su korišteni kao tamponi za asfaltiranje (!), što je očit primjer nebrige nadležnih institucija i devastacije neprocjenjivog kulturno-historijskog naslijeđa.
Foto: Veliki park, nišani pronađeni prilikom izgradnje Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva
Foto: “Veliki park”, nišani u nasipu asfaltne staze!
Na kraju ovakvih priča, koje su proizašle iz dugog istraživanja i skupljanja obilja podataka što samo potvrđuju razmjere vjerskog kriminala i nebrige za vlastito naslijeđe, nameće se sama po sebi izreka koju upravo vjerski velikodostojnici s najviše žara parafriziraju.
Još je frapantnije što isti ti koji nam govore „kako je narod koji zaboravi svoju istoriju osuđen da je ponavlja“ upravo najbrutalnije uništavaju naše naslijeđe. Naravno, ne tek onako. Za od 5.000 do 15.000 maraka po mezaru.
* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
