Senad Bratić više nije potpredsjednik Narodne skupštine bh. entiteta Republika Srpska. Formalno smijenjen je na zahtjev stranaka parlamentarne većine, ali pravno gledajući, imaju li se u vidu jasne odredbe Poslovnika o radu parlamenta, jedino što se moglo uraditi jeste da bude potvrđena njegova ostavka koju je u pismenoj formi predao nadležnim tijelima.
Nakon višesatnog zasjedanja na kojem se najmanje raspravljalo o Bratiću, jer se objektivno o njegovom radu malo toga i imalo reći, ovo je ujedno i jedini politički odgovor koji je iz RS-a upućen na Programsku deklaraciju usvojenu na sedmom Kongresu SDA.
PREDSTAVA SA BRATIĆEM
Ono što je ostalo visiti u vazduhu – ključno je pitanje, a koje je postavio šef poslaničkog kluba SDS-a Miladin Stanić: Šta će se smjenom Senada Bratića postići? Odnosno, koliko dugo će se još jedna, isfabrikovana politička kriza moći koristiti kao alibi ključnih političkih stranaka u BiH za nespremnost formiranja novog Vijeća ministara i kraja blokade rada državnog parlamenta gotovo godinu od okončanih opštih izbora?
U bh. javnosti sve do 14. septembra mogle su se čuti ocjene kako će se proces formiranja vlasti na državnom, odnosno izbor novog Vijeća ministara desiti nakon održanog kongresa SDA. Zagovornici te teze navodili su da lider stranke Bakir Izetbegović ne želi da povuče nijedan rizičan potez prije kongresa koji bi ga eventualno mogao kompromitirati među članstvom, a među njima je bio čak i lider HDZ-a BiH Dragan Čović. No, nakon kongresa stvari su krenule drugim smjerom.
Foto: Sa nedavnog Kongresa SDA
Povod novog dizanja političkih tenzija bila je Programska deklaracija SDA u kojoj se, između ostalog, naglašava da je primarni i dugoročni cilj usvajanje Ustava kojim bi BiH bila definisana kao demokratska, regionalizovana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika BiH, s tri nivoa vlasti državnim, regionalnim i lokalnim.
U deklaraciji stoji i: “U prvoj fazi ustavnih reformi podržaćemo amandmanske promjene postojećeg Ustava BiH, koje osiguravaju usklađivanje Ustava s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uspostavljanje Vrhovnog suda kao institucije koja će garantovati jednake standarde za sve građane, osiguravanje nadležnosti države u onim segmentima koji su uslov za priključenje BiH NATO savezu i EU, efikasno funkcioniranje institucija BiH i eliminisanje blokada u njihovom odlučivanju.”
Iako je riječ o političkom dokumentu koji sam po sebi ne može proizvesti nikakve pravne posljedice koje se odnose na ustavno preustrojstvo BiH, jer za to je potreban konsenzus sva tri naroda i oba entiteta, a što je i netom nakon kongresa potvrdio i visoki funkcioner SDA Halid Genjac, „crveni alarm“ u RS-u se upalio. Lideri srpskih stranaka uz podršku provladinih organizacija proizašlih iz minulog rata uglas su zagrmili kako je riječ „o direktnom napadu na ustavno uređenje BiH garatovano Dejtonskim mirovnim sporazumom“. Odnosno, da je ovo „do sada najeklatniji primjer kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ustavne strukture BiH i da kao takva predstavlja direktan napad kako na ustavni poredak, tako i na ukupnu bezbjednost unutar BiH“.
DODIKOVE (PRE)POZNATE MANIPULACIJE
Odgovor na Deklaraciju najavljen je prvo iz SNSD-a, a onda su sinhronizirano poslanici stranaka koje čine parlamentarnu većinu u NS RS zatražili sazivanje posebne sjednice s ciljem smjene Senada Bratića, člana SDA sa pozicije potpredsjednika entitetskog parlamenta. Bratiću je na dušu stavljeno „djelovanje protiv interesa RS, njenog Ustava“, a iz razloga što je kao učesnik kongresa SDA glasao za navedenu Deklaraciju.
Senad Bratić: Ostavku dao nekoliko sati ranije nego što je “smijenjen”
Isti dan (18. septembar) održana je prije početka skupštinskog zasjedanja i sjednica Glavnog odbora SNSD-a. Predsjednik ove stranke Milorad Dodik izjavio je da „SNSD odbacuje bilo kakve prijedloge o tome da bude formirana republika BiH i da se izvrši njena teritorijalna transformacija, navodeći da to predstavlja urušavanje Dejtona, da je antiustavno i ugrožava mir u BiH“.
Dodao je i da, u već viđenom maniru manipulacije i vlastitog tumačenja ustavnih oodredbi, ukoliko se ne bude poštovao izvorni Dayton, treba primjenjivati odredbe Ustava BiH, akt o građanskim pravima i slobodama „u kojem je predviđeno pravo na samoopredjeljenje“. I takođe u već nebrojeno puta ponovoljenim konstatacijama optužio je predstavnike međunarodne zajednice da su zajedno sa SDA kreirali spornu deklaraciju.
Zato, dodao je, „SNSD odbacuje intervencionizam međunarodne zajednice i nametnute odluke visokog predstavnika i traži dijalog u okviru BiH o svemu što je bilo tema tog intervencionizma, prije svega o zakonima koji su mijenjali sistem nadležnosti i doveli do toga da RS ostane bez više od 60 nadležnosti“.
„Smatramo da nema mogućnosti da se raspravlja o tome da se u Ustav ugrade oblasti kao što su odbrana, bezbjednost, pravosuđe, fiskalni sistem. Nastavićemo se zalagati za ustavnost u BiH”“, poručio je Dodik.
Foto: Pressica nakon Glavnog odbora SNSD-a
Čak i kada bismo u potpunosti odbacili tezu da SNSD i SDA sinhronizovano izazivaju političke krize, nesporno je da je Deklaracija o programskim ciljevima SDA došla i jednoj i drugoj stranci u pravom trenutku. Jer, nakon što se gotovo deset mjeseci javnost zamajavala raspravom da li je starija kokoš ili jaje, odnosno da li je stavljanje potpisa na ANP, kao dio nastavka procesa suradnje BiH s NATO savezom, uvjet za izbor novog Vijeća ministara BiH ili ne, a dogovora i nove vlasti nema ni na vidiku, tu istu javnost trebalo je zabaviti novom političkom aferom.
SLIČNE DOKUMENTE USVAJALI I SNSD I HDZ
No, ono na što u ovom slučaju treba posebno upozoriti jeste činjenica da su programske deklaracije ključnih stranaka u BiH dio kontinuiteta njihovog djelovanja. Podsjetit ćemo stoga na 2015. godinu, kada su održani sabori SNSD-a i Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a). O tome je jasno tokom skupštinskog zasjedanja progovorio poslanik SDS-a Nebojša Vukanović.
„Kako vas, poslanike SNSD-a, nije sramota da raspravljate o deklaraciji SDA kada ste i sami 2015. usvojili dokument koji je takođe ocjenjen protuustavnim“, naveo je Vukanović. Podsjećamo, u deklaraciji Republika Srpska – slobodna i samostalna budućnost i odgovornost, najavljeno je provođenje referenduma o samostalnosti RS-a na osnovu čijih rezultata „organi vlasti Republike Srpske, predložiće Federaciji BiH mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje“. U Deklaraciji se, dalje, predlaže da se na prostoru BiH od samostalnih država, koje bi bile formirane, uspostavi unija država BiH sa otvorenim granicama, slobodnim kretanjem ljudi i roba. Nakon utvrđivanja samostalnog statusa, dodaje se, Republika Srpska treba bez odgađanja da zatraži pristupanje EU, uz prihvatanje njenih pravnih tekovina.
Zagovaranje disolucije BiH, odnosno samostalnost RS, dio je gotovo dnevne retorike Milorada Dodika već niz godina, kao i konstantno diskvalifikovanje BiH kao države. No, evidentno je da se ta politika dvostrukih aršina u slučaju Dodika kao i stranaka satelita okupljenih oko SNSD-a smatra politički prihvatljivom, odnosno legitimnim političkim stavom. Prešutno, važno je podvući, podršku je davala i opozicija koja se nikada nije jasno odredila spram separatističkih težnji SNSD-a.
Deklaracija HNS-a takođe je kao cilj navela ustavno preustrojstvo BiH, odnosno „korjenitu ustavnu reformu stvaranjem trećeg entiteta“. Ono što je svakako bitno napomenuti da je tom Saboru prisustvovala članica najužeg rukovodstva SNSD-a Nada Tešanović i svojim glasom istu podržala. No, reakcija SNSD-a, podsjetio je Vukanović, tada je izostala. A ponašanje Tešanović je branjeno, ničim potvrđenom tvrdnjom, da RS u dejtonskim okvirima nije dovedena u pitanje.
FOTO: Nada Tešanović na sjednici HNS-a
Ali sve što se desilo na skupštinskom zasjedanju tema je koja bi daleko više od političkih težnji SDA trebala zabrinuti cjelokupnu javnost. Naime, neposredno nakon što je Kolegij donio odluku o sazivanju posebne sjednice na kojoj bi se izglasala Bratićeva smjena, Bratić je na skupštinski protokol podnio pismenu ostavku. Da budemo precizni, četiri sata prije početka sjednice.
No, još jednom demonstracijom sile broja poslaničkih ruku vladajuće većine na najdrastičniji način prekršen je Poslovnik o radu Narodne skupštine. On, naime, predviđa da, nakon što bilo ko od skupštinskog rukovodstva podnese ostavku (predsjednik i potpredsjednici) ona se po automatizmu prihvata na narednom skupštinskom zasjedanju i o njoj se ne vodi rasprava.
I iz tog razloga, a kako bi se opravdalo održavanje sjednice, ostavka po tumačenju vladajuće većine prvo nije dostavljena, pa je potom saopšteno da jeste ali da se „zagubila na protokolu“. No, najdalje je otišao u opravdavanju nelegalnog čina premijer RS Radovan Višković. On je izjavio da, „ako je i podnesena ostavka na protokol, to je učinjeno nakon što je donijeta odluka o sazivanju sjednice parlamenta“!?
Kako god, kraj još jednoj isforsiranoj krizi se ne nazire. Nastavak je najavljen za kraj ove sedmice kada bi se u Beogradu pod okriljem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića trebali okupiti lideri srpskih parlamentarnih stranaka. I utvrditi, kako je javnosti poručeno, adekvatan odgovor Srbije kao države garanta Dejtonskog sporazuma. No, nakon svega što se čulo iz parlamentarnih klupa, zajednički stav s kojim bi ovdašnji političari trebali krenuti u Beograd, bude li ga, bit će ništa drugo nego čista lakrdija u koju će se i Vučić i Srbija uključiti.
