Akademik Vladimir Premec, emeritirani profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, preminuo je u protekli petak u Sarajevu, a jučer je na Akademiji nauka i umjetnosti BiH održana komemorativna sjednica posvećena njegovom liku i djelu, prenosi Oslobođenje.
U zaista prepunoj sali, ali i holu ispred nje, pojavile su se brojni akademici, profesori, studenti te mnoge javne ličnosti koje su željele svojim prisustvom odati počast ovom uglednom profesoru, koji je ostavio dubok trag ne samo na Filozofskom fakultetu gdje je dugo godina radio, nego je uticao i na javno mišljenje Bosanaca i Hercegovaca.
– Profesor Premec nije bio običan čovjek i nije živio običan život. On je zaista bio čovjek koji je život i suživot s ljudima osjećao uzvišenim činom. Bilo mi je veliko zadovoljstvo slušati ga, te čak slušati i njegove usputne besjede jer je plijenio sagovornika svojom elokvencijom i znanjem koje je iskazivao sa dojmljivim samopouzdanjem koje krasi samo iznimno učene ljude, istakao je Esad Duraković na komemorativnom skupu. On se prisjetio i Premecovog života, odrastanja, studija i njegove velike posvećenosti studentima, ali i svim ljudima oko sebe.
Uvijek sam se divio s koliko vedrine on prilazi ljudima. Čak i u banalan čin poput svakodnevnog pozdravljanja on je unosio jednu dozu svečanosti, intonacijom svoga glasa i naglašavanjem određenih riječi. To je doprinosilo da svi postanu potpuno svjesni tog čina. Sve što je radio, on je izdizao iznad banalnosti. Njegove čestitke za praznike su bile tako ekspresivne da je i praznik dobijao jedan drugi smisao kada bi je pročitali. Akademik Vladimir Premec je, pored izuzetnog autorskog opusa koji nam je ostavio, u svoje okruženje uvijek unosio mnogo svjetlosti i topline. Budući da znam da je akademik Premec bio i vjernik, molim Boga da ga na onom svijetu, gdje ga danas ispraćamo, daruje neizrecivom svjetlošću i božanskom milošću, a na ovom svijetu neka mu je vječna slava, naglasio je Duraković.
Prisutnima se obratio i Premecov kolega sa Filozofskog fakulteta, profesor Salih Fočo.
– Vladimir Premec nije bio samo filozof. On je bio čovjek koje živio filozofiju i ono što je u toj disciplini najljepše – a to je dijalog sa čovjek, vremenom sadašnjim i davnašnjim i ljepotom spoznaja nepoznatog. Još kao student opredijelio se za studij filozofije i komparativne književnosti. Bavio se onim prostorom čovjekovog mišljenja koji se odlikuje po ljepoti riječi i dijaloga, traganjima za novim iskustvima koje čovjeka oplemenjuju. Sama njegova doktorska disertacija to potvrđuje a ona se odnosi na “Petrićevu kritiku Aristotela”, a sav njegov rad oslikava njegovo vrsno poznavanje antičke i srednjovjekovne misli. On nije bio samo poznavalac, nego i pratilac ideje dobra i čovjeka, istakao je Fočo koji je dodao i da u ovoj situaciji nije moguće dovoljno naglasiti doprinos koji je Premec dao našem podneblju i filozofskoj misli.
Oslobođenje
