Kupoprodajna transkacija kojom je firma H&P iz Zvornika preuzela zeničke pogone Arcelor Mittala te većinsko vlasništvo nad Rudnikom željezne rude Prijedor, je nesumnjivo najvažniji događaj za ekonomiju u Bosni i Hercegovini.
No, osim prvobitnih pretežno optimističnih najava novih vlasnika datih početkom oktobra, malo šta je otklonilo zebnju kod prijedorskih rudara i zeničkih metalurga. Za rudnik željezne rude neskriveno je nagovješteno da ima kapaciteta za još dvije do tri godine eksploatacije. Kod Nove Željezare Zenica, situacija o budućnosti je neizvjesnija. Vlasnici su već dostavili Općinskom sudu Zenica zahtjev za otvaranje stečajnog postupka za „Novu željezaru Zenica“, uz uvjeravanja da tako žele otkloniti segmente dosadašnjeg lošeg poslovanja, o čemu je Žurnal pisao.
Novi vlasnici najviše insistiraju na konkretnoj pomoći federalne vlade, jer je Federacija suvlasnik 8 % ove firme. Za sada nema komunikacije dva suvlasnika. Na skupštini Društva održanoj polovinom decembra nije bilo člana Nadzornog odbora ispred Vlade Amela Badnjara. Kako nezvanično saznajemo on još nije dobio upustva sa kojim stavom da razgovara sa novim (su)vlasnicima.
ENERGANA ILI SPALIONICA SVAKOJAKOG OTPADA?
Ono što je možda više izazvalo pažnju naročito stanovnika Zenice jeste najava da novi vlasnici u krugu železare planiraju gradnju spalionice odnosno energane na otpad, kako bi električnu enegiju mogli korisiti za potrebe željezare te gradsko grijanje. Takvo postrojenje isti vlasnici namjeravaju izgraditi i u Zvorniku. Proceduru su već pokrenuli pred nadležnim ministarstvom u RS kojem trebaju dostaviti Studiju uticaja na životnu sredinu.
Istovjetan proces potreban je i za zeničku energanu, ali zahtjev Federalnom ministarstvu okoliša još nije podnesen. Potencijalne dozvole moraju biti usklađene sa prostorno-planskim dokumentima, takvog projekta nema u onim najavljenim na području Zenice. Kako saznajemo početkom naredne godine u javnu raspravu bi trebao biti dostavljen Federalni plan upravljanja otpadom u kojem su navedene takve energane samo u Sarajevu Mostaru te Unsko-sanskom kantonu.
Za sada vlasnici uvjeravaju da iskustva sa takvim postrojenjim u gradovima poput Beča, KopenhagenA ili Dubaija pokazuju visok stepen ekološke opravdanosti.
“Nova energana će posjedovati višestepene sisteme prečišćavanja dimnih gasova (uključujući vrećaste filtere, aktivni ugalj i SCR katalitičku denitrifikaciju) koji uklanjaju preko 99,99 posto štetnih čestica”, uvjeravaju oni.
No stručnjaci iz ove oblasti navode nekoliko činjenica.
„Ovdje se opisuju emisije izmjerene na dimnjacima. Tako su i emisije iz stare željezare mjerene na dimnjaku a kroz krovove se ispuštalo puno više. Te emisije su niske kad se koriste svi uređaji za prečišćavanje, koji koštaju toliko da se ne isplate ako nema dovoljno otpada – zato će ga morati uvoziti. Ne spominje se pepeo, jer i nakon filtera svi otrovi ostaju u pepelu koji onda treba zbrinuti“, upozoravaju.
Napominju i da spalionice ne rješavaju problem toksičnih materijala prisutnih u otpadu. U stvari, one pretvaraju toksične materijale, kroz plin i otpadni pepeo, u druge oblike, od kojih su neki toksičniji od izvornih materijala, poput spaljivanja PVC plastike.
„Grad Zenica ima konfiguraciju terena koja ne dozvoljava da se u njoj grade bilo kakva postrojenja koja ispuštaju emisije u zrak. Poređenje sa Bečom, Dubaijem i Kopenhagenom ne može biti argument za izgradnju spalionice otpada, koji bi se većim dijelom uvozio iz Evropske Unije i susjednih zemalja“, navode iz Eko foruma Zenica.
IMA I NEGATIVNIH PRIMJERA
Prosječno finansiranje spalionica dolazi 72% iz lokalnih naknada i taksi koje plaćaju građani, dok samo 28% potiče od prodaje električne energije. Tako domaćinstva u Beču plaćaju oko 50 eura mjesečno za zbrinjavanje otpada, a spalionica je vlasništvo grada, kako bi imali punu kontrolu nad tokovima otpada. Bečka energana koristi godišnje oko milion tona otpada, dok u cijeloj Federaciji nije moguće ni upola toliko prikupiti.
Prema dostupnim podacima čak 79% spalionica u SAD-u smješteno je u zajednicama s niskim prihodima i manjinskim zajednicama, što ukazuje na izraženu socijalnu i rasnu nejednakost u izloženosti zagađenju.
Zeničani za sada potiho prate šta se dešava. Udruženje Eko forum Zenica već je održalo sastanak sa osobama različitih zanimanja – od privrednika, advokata i ljekara do inžinjera, univerzitetskih profesora, političara i novinara. Raspoloženje prisutnih uglavnom je bilo protiv izgradnje navedene energane.
„Životni standard, nivo provođenja propisa, cijene usluga, kapaciteti državnih institucija u Bosni i Hercegovini su daleko od država s kojima nas poredi investitor. Iako moderna postrojenja imaju sisteme za prečišćavanje dimnih plinova, rizik od ispuštanja štetnih spojeva, posebno dioksina i nanočestica, i dalje postoji, naročito u slučaju tehničkih kvarova ili netransparentnog mjerenja emisija“, navode iz Eko foruma.
Podsjećaju kako udruženja za zaštitu okoliša širom svijeta, kao i novije direktive Evropske Unije, ne podržavaju spaljivanje otpada, i daju prednost prevenciji, recikliranju i kompostiranju. Postoje i druge tehnologije i tehnička rješenja koja su zaista „zelena“ i koja mogu održati industriju čelika na ekološki prihvatljiv način.
(zurnal.info)
