Poštovani posjetioci Inforadara, od prije dvadeset i osam sedmica – roka ni dogovora preciznog nema, kao ni unaprijed određenog dana objavljivanja, u prilici ste da čitate nešto iz sehare Zadnja pošta Kozja ćuprija, u zavisnosti od autorove inspiracije i ozbiljnosti.
Iz potpuno drugačijeg spisateljskog ugla Branko Vrdoljak, splitski Sarajlija i dugogodišnji, novinar/urednik i muzički/modni menadžer, dijeliće vlastite tjedne/heftične misli i iskustva s vama.
P.S. Uredništvo portala jamči, autor antikolumne nije pripadnik nijedne domaće ni strane stranke, klana, službe.
———————————————————————————————–
VENEZUELA, 1.5.
***
zašto na marsu nema rata?
zato što ga još nisi kolonizirali kauboji.
>> rip hugo chávez
*
urednicima, novinarima, komentatorima, analitičarima, reporterima, voditeljima, dopisnicima, hroničarima, kroničarima, humoristima, esejistima,
čestitam praznik rada.
bunu ne dižete.
ne pada vam na pamet ni štrajk.
čekate nadnice od n1 ili aljazeera, od mecena sa zapada ili istoka.
transfer bez drafta.
nema domaćih nelojalnih, nečastivih, iole pismenijih ljudskih sirovina, pardon resursa, koje kolonijalni mediji neće unajmit, otkupit, dresirat, programirat. akcentirat neprirodno, treptat očima, kezit zubima, klimat glavom, sjedit guzicom, hodat robotizirano, baljezgat klonirano, spinovat ovčice, maltretirat istinu u službi svjetske korporacije.
loše sluge gorih gospodara.
za utjehu, vikendom se opustimo uz pljiž+primetime+newsbar.
koji mogu promijenit svijet koliko i ova kozja ćuprija.
*
nema polupismenih bolonjskih akademaca koji neće nać utočište u sivom domu, u pederalnim, velikoserbskim ili lokalnim, komunalnim, stranačkim medijima.
elektronskim i tiskovnim.
poslušni šegrti predatorskih domaćina, tajkuna.
za utjehu, osim vikendom, opustimo se u 22.15h uz rtl direkt.
*
nezavisni mediji danas ne postoje.
ne pratiti medije znači bit neinformiran.
pratiti znači bit dezinformiran.
nije mi poznat nijedan bh medij čiji je urednik diplomirao likovnu ili muzičku ili filmsku ili scensku ili ekološku akademiju.
uništi mu kulturu plus ekonomiju, porobio si narod, osvojio državu.
bez ispaljenog metka.
*
smiljko šagolj čuči u svakom od nas, kolege.
bivšem sam se komšiji bar mogao popiškit na vrata, vaše slobodoljubive redakcije čuvaju naoružani zaštitari.
izuzeci će se sami prepoznat.
bez uvrede, molim.
fujtočkaba.
*
HELLO
***
i wanna blow you…
away.
*
poe.
autentična, provokativna, elokventna, višeznačna, elegantna, senzibilna, seksepilna. kako priliči jednoj femfatal.
nefabricirana pop-rock-jazz-triphop-etc autorica.
liči na sebe samu.
*
kći poljskog režisera i amerikanke, na razvod roditelja reagirala bijegom u skvot na manhattanu.
1995. izlazi joj debitantski album, hello.
2011. s yoko ono za unicef realizira projekt imagine, hommage to john lennon.
*
ne zavija, ne krešti, ne šišti kroz nos, ne kopira, ne krade, ne takmiči se, ne skida, ne kupuje lajkove, nema je na eurosongu, u zadrugama ni parovima, ne rabi autotune, silikone, xtc, mc, pr.
*
ne čudi ako za damu niste nikad čuli.
*
KONEKCIJA
***
šetam vilsonovim.
sam.
prolazeć treću gimnaziju, sjetim se prve ljubavi.
mama bi otišla na posao, sama bi mi došla.
tog davnog jutra, pod tušem pjevuših hit bobe stefanovića, zagrebački festival
>>
svatko mora imat nekog da podijeli radosti i tugu s njim, u trenutku kad je teško…
čekajuć nestrpljivo, čitam lektiru.
pozvonila je.
skočim, otvorim, ona ulazi, ljubi me, graciozno skida visoke čizme, umjesto pozdrava pjeva mi znane stihove na ljupku festivalnu melodiju
>>
svatko mora imat nekog da podijeli radosti i tugu s njim.
*
eto me laganim korakom već na vrbanji.
niotkud, u glavi zasviraše note, na usnama stihovi novog evergreena.
i ne skidaju se, nema šanse
>>
kao na straži,
čuvam noć od budnih, ja sam samo jedan od sinova bludnih,
pravih se reči
uvek kasno setim,
odgovor znam
kad ostanem sam.
šapućem uz pa niz miljacku, pjevušim diskretno, no uporno, ne napuštaju me.
i neka, toplo srcu.
čitam im u očima, prolaznici kontaju puknut, pričam sam sa sobom.
sjetim se posljednje yu turneje nekog benda ikad.
leb i sol.
tuzla, banjaluka, zenica, sarajevo, mostar, split, osijek, subotica, zrenjanin.
putujemo kombijem, tehnika prije i ispred nas, kamionom+autom. pitoreskni krajolik s crvenkastim asfaltom. prelazimo savu skelom, iz ćeifa, bosanski pa slavonski kobaš, ravna, dobra cesta, bogata sela, žitorodna, široka, lijepa, spokojna slavonija, posvud crkveni tornjevi, drvoredi, kejevi. zaustavimo se protegnut noge, piškit, udahnut. zapalimo lucky strike, svi.
nešto ne štima.
ptice ne pjevaju, polje miriše barutom, zrak neće u pluća.
zlokobna je, teška tišina. vrišti, pa šutimo. vratimo se u kombi, brojniji. ukrcao se slijepi putnik.
tjeskoba.
stignemo u hotel. recepcioner nam u nevjerici pruža ključeve.
govori tiho ali odlučno.
> ljudima ovdje nije do muzike, ni severina ih ne zanima. dnevnik komšije katolici i pravoslavci više ne gledaju skupa. istuširajte se, presvucite. savjetujem vam, napustite osijek dok još možete.
šormaz me odveze do zrinjevca, nakon konsultacije s policijom i direktorom, otkazah koncert.
vratismo se u hotel, poželiše nam sretan put, kao da im je pao kamen sa srca.
račun nam nije naplaćen.
mostom kod iloka uvečer uđosmo u vojvodinu.
radio je u praskozorje javio: slavonija je blokirana srpskim barikadama, borovo selo, dalj… uključujući cestu kojom vozismo. pale su prve žrtve. makedonci komentiraju:
> šteta, nikad u karijeri nismo štimali bolje. srbi i hrvati mogu skupa svirat, ali štimat u istoj državi ne mogu.
virtuozni bubnjar, velika duša, dragoljub đuričić, crnogorac, i moja bosansko-dalmatinska malenkost, zbunjeno im kontriramo…
uz takve uspomene, vilsonovim šetalištem stigoh doma u hrasno. gospođica reminiscencija me uz čarobne makedonske note ispratila na počinak.
*
svanulo.
praskozorje.
probudih se.
upalih radio.
u eteru svira baš leb i sol, kao na straži, čuvam noć od budnih…
*
važne odgovore saznam kad ostanem sam.
too late.
always.
*
DARE2DREAM, PALESTINE
***
kanih podijelit s vama impresiju s rossinijevog magičnog stabat mater, trijumfalno izvedenog sinoć u sakralnoj akustici marindvorskog svetog josipa.
glazbena terapija, mentalna detoksikacija.
sarajevska filharmonija, operni zbor, solistički kvartet (sopran, mezzosopran, tenor, bas), splitski gosti (pjevačica, ravnatelj), osvojili su srce i ovacije zahvalne preostale lapsus city publike.
za finale festivala svem #25.
*
međutim, nije teško pretpostavit, eurosong vam je zanimljiviji.
naslov zapisu dadoh u pauzi, prije glasanja.
prije glasanja je kolega boris jovanović na fb profilu predvidio pobjednika nizozemca, uz opravdano zajedljivu stručnu kritiku.
prije glasanja nisam predvidio smjeli, moralni, pravdoljubivi, manifestni eksces avangardne technopunk islandske ekipe, hatari. dočekana zvižducima mržnje,
backstage gesta podizanja palestinskih šalova, šaka je u facu moćnom domaćinu i cijelom bolesnom čovječanstvu.
u najboljem maniru princeze björk, iz male velike zemlje leda+gejzira.
koja je otjerala mmf iz svoje avlije.
šalovi su hatarima oduzeti, zabranjen im ulazak u izrael, ebu razmatra suspenziju islanda, a palestinska civilna bds udruga, vjerovali ili ne, umjesto zahvale je osudila bend što nije bojkotirao eurosong.
*
preskup kibernetički vašar jeftinog plejbeka, posthumanih nota, groznih kostima, nemaštovite koreografije, kloniranih ritmova, digitalne turboprodukcije, marketinške manipulacije, turističkih razglednica, plastičnih osmijeha, vještačkih suza, patetičnih poruka, nazalnih vokala, samoglasnih refrena aaaeeeiiiooouuu. parada teenage prostitutki, hermafrodita, gejeva, kako na megabini, tako u žirijima.
dok bradata polugola ljepotica veselo pjeva, iza nje slatko animirano dijete bezbrižno pleše s balonom u zraku.
zapažam samo, profesionalna deformacija. opisujem, ne osuđujem.
zapažam, izrael nije europa.
a afričkim migrantima zapljusnuta bella italia, tel avivu delegirala arapina sicilijanca da repuje na talijanskom, u tradicionalnom napolitanskom maniru čuvenog domenika modunja.
*
uz ovogodišnji biblijski dare to dream (usudi se sanjati), moto eurosonga glasi: slavimo različitost.
zapažam, toliko je različitosti da su kvalifikanti pjevali samo engleski tekst, osim trojke na maternjem jeziku: albanija, slovenija, island. srbija je prevela par stihova na engleski, a velika putinova rusija sve do jednog.
zapažam, izlapjela madonna je prvu pjesmu falširala, drugu nije ni pjevala.
zapažam još, sorry gnjavim li, u svakoj od nekoliko izvanredno režiranih+montiranih retrovinjeta, od svih ranijih učesnica apostrofirana je samo jugoslavija.
koju hrvatski komentator nije niti jednom pomenuo, pa ni kod “naše” pobjednice od prije tri desetljeća, grupe riva.
embargo na povijest.
katanac na jezik.
zato istome zagrebačkom piceku tri sekunde palestinskog simbola u eteru predstavlja politizaciju, dok mu raport o posjeti nacionalnog tima muzeju holokausta nije politizacija, kao ni četvorosatno raspamećeno vrištanje i mahanje stotinama drugih državnih zastava.
stručni ocjenjivački sud, što je hdz kratica za žiri, na čijem je čelu bila franka, svjetski renomiran muzikolog, islandu je dao nula bodova.
btw, zar je moguće da u svom tom blještavom, pompeznom smeću nisam našao komad po svom ukusu?
nije. talentirani mladi par iz slovenije, s pitomom pjesmom koja je zaista autorska muzika, ne fake showbizz.
*
večeras ispratih nicka u los angeles. navalio na ćevape s kajmakom, u zmaju.
priča raja na iftaru
>>
bijelog su sokolića roka croata na povratku doma, poput crnomorskog galeba u tranziciji na miljacki, očerupale bosanske državotvorne vrane.
*
da je bosanske+hercegovačke pameti kao bukovine+kamenjara, ovog bismo umjetnika, s bar osmočlanim ansamblom, lansirali u višegodišnji obilazak svjetskih metropola.
*
povukli bismo ambasadore, personalne im tajnice, gorile i šofere, pa uštedama finansirali eurovision putopis glazbenika veleposlanika. stranačko-rođačke maloumne poslanike vratili bismo u zavičajni slikopis. neka uživaju uz vrane, šargije, gange, gusle.
i nargile.
*
