Nezadovoljni poslom i političkim prilikama, sve više ljudi iz Bosne i Hercegovine odlazi vani, a pojedina istraživanja pokazuju da o privremenom ili trajnom odlasku razmišlja svaka druga mlada osoba. Prema podacima Unije za održivi povratak i izbjeglice u Bosni i Hercegovini (UZOPI) u posljednjih deset godina iselilo se čak 600.000 stanovnika.
Procjene govore da bi, ako bi imali mogućnost, između 60 i 80 posto mladih ljudi otišlo život graditi izvan granica Bosne i Hercegovine. Strane ambasade u našoj zemlji su zatrpane zahtjevima za vize građana BiH koji žele sigurnije okruženje sa kvalitetnim obrazovanjem i zdravstvenim sistemom, te veće mogućnosti zaposlenja sa adekvatnim primanjima. Stopa nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini je čak četiri puta veća nego u zemljama Evropske unije, a prema pisanju časopisa The Economist, BiH je na vrhu liste s najvećim odlivom mozgova. Zabrinjavajući je i podatak da je za odlazak iz BiH zainteresovano čak 51,3 posto mladih.
I pored ovako obeshrabrujućih podataka, ima i onih koji su se u svoju domovinu vratili iz inostranstva iako su tamo imali sve predispozicije za uspjeh.
Želja za domovinom Senada Šantića vratila je u Mostar prije nekoliko godina. U Švedsku je otišao sa četiri godine, a nakon obrazovanja i prvog radnog iskustva odlazi u Kaliforniju gdje stječe nova iskustva u IT industriji. Krajem 2016. godine odlučuje da se vrati u domovinu i pokrene vlastiti biznis. Osnovao je konsultantsku firmu ZenDev koja nudi usluge softverskog razvoja primarno za švedsko tržište.
– U tom periodu mi je trebala promjena u životu, a Mostar mi je uvijek bio drag. Svako ljeto sam se veselio Mostaru i druženju s prijateljima. Da budem potpuno iskren nikada u životu ne promišljam do kraja o tome kako će se sve stvari posložiti i to se u ovom slučaju ispostavilo kao dobro, kaže ovaj mladi i uspješni preduzetnik koji godinama radi na promociji Bosne i Hercegovine.
Skupa sa ostalim uposlenicima Šantić je pronašao način da digitalni nomadi (preduzetnici koji svoje poslove obavljaju isključivo korištenjem digitalne tehnologije) ostanu Bosni i Hercegovini duže od tri mjeseca. On je ranije isticao važnost digitalnih nomada za ekonomiju BiH, navodeći da jedan digitalni nomad u prosjeku živi u zemlji 300 dana godišnje, čime našoj zemlji donosi profit ekvivalentan onome koji bi ostvarilo 300 turista koji posjete BiH na jedan dan, što pokazuje ogroman potencijal koji digitalni nomadi mogu imati na lokalnu ekonomiju.
Posljednji u nizu uspjeha Šantića i njegove firme, koja broji 80 ljudi, je i proizvod Avidnote, koji je u tri mjeseca došao od $0 do $150. 000 čime je postao jedan od najbrže rastućih ed-tech startupa u cijelom svijetu.
– Mislim da je ključno popularizirati poduzetništvo. U Bosni i Hercegovini je konkurencija jako niska, zbog čega ljudi koji odaberu poduzetništvo imaju više mogućnosti ali isto tako nemaju dovoljno primjera uspješnih poduzetnika u svojoj zajednici. Ja sam imao sreću i gledao sam ekipu sa svoga fakulteta kako pokreće jedan Spotify. Sada se trudim svojim primjerom pokazati mladim ljudima u BiH da je moguće uraditi veliku poduzetničku priču i ovdje. Također je važno promijeniti način razmišljanja. Često čujem da nema investicija, ali je neophodno misliti drugačije i uvijek sebi postaviti pitanje šta je to što mogu ponuditi i što će neko biti spreman da plati. Ne mislim da ljudi trebaju ostati u BiH ako to ne žele, ali želim da kreiramo uvjete u kojima će mladi ljudi odlaziti iz naše države zato što žele, a ne jer zato jer moraju, ističe Šantić za InfoRadar.
Prisjeća se da je prva godina povratka u BiH bila jako teška.
– Rekao sam sebi šta god da se dogodi da moram izdržati godinu dana. Nakon te godine i tim i ja smo postali bolji i bilo je sve lakše stvarati lijepu priču za našu i širu zajednicu, navodi Mostarac i dodaje da se nije pokajao što se vratio u Mostar.
– Svi su me čudno gledali kada sam im rekao da sam odlučio vratiti se u Mostar. Pomoglo je to što je se moj stariji brat bio tada već vratio u Mostar i radio je u financijskom sektoru iz Mostara prema klijentima vani. Znao sam ako on to može raditi u financijama da će meni biti još lakše u IT sektoru. Ove godine su se i moji roditelji trajno vratili iz Göteborga u Mostar i sada je cijela obitelj opet na mjestu. Zbog toga sam posebno sretan, dodaje vlasnik ZenDeva.
Priznaje da su ga svi upozoravali da je u BiH birokratija komplicirana te ističe da je bio negativno iznenađen suočavanjem sa “sivom ekonomijom”.
– Trebalo je proći šest intenzivnih sedmica i ispuniti različitu administraciju i papirologiju ali ne mislim da to može biti razlog za odustajanje. Iako je IT sektor napredniji u poređenju s drugim sektorima, činjenica je da su elementi sive ekonomije svuda prisutni – od otvaranja obrta do tajanstvenih transakcija i isplata u kovertama. Situacija je danas znatno bolja nego što je bila 2016. godine kada smo osnovali ZenDev. Ipak, i dalje je teško prihvatiti činjenicu da ako poslujete po zakonu, nalazite se u deficitu u poređenju s firmama koje pronalaze načine kako zaobići isti taj zakon, objašnjava Šantić i onima koji razmišljaju o povratku savjetuje da “dođu i probaju, te provedu što više vremena u BiH”.
– Najveći rizik je ne pokušati ostvariti svoje snove. A da je moguće možemo vidjeti ne samo na mom nego na brojnim primjerima. Upoznao sam mnogo ljudi koji su se vratili iz raznih država, kaže poduzetnik iz Mostara koji konstantno planira nove stvari.
– I to ne radim samo ja, nego cijela firma dolazi s novim idejama i prijedlozima i to je ono što me posebno veseli, ističe Šantić koji je prije nekoliko godina sve uposlenike firme ZenDev odveo na godišnji odmor u Tursku.
Na pitanje šta je ono što je neophodno i ključno za uspješno poduzetništvo u BiH, te šta bi poručili onima koji žele, a boje se vratiti u BiH, Šantić kaže: “Kako ja to vidim, trebate imati dobar proizvod ili uslugu – nešto za što su ljudi spremni platiti. U našem slučaju to su konsultantske IT usluge prema klijentima iz cijelog svijeta, ali najviše Skandinavije i naši proizvodi koje razvijamo paralelno jer želimo iskoristiti znanje koje smo stekli kroz godine rada s klijentima. Druga, a najbitnija stavka svakog biznisa – ljudi, morate imati dobar i motiviran tim koji će zajedno s vama raditi. Bez ljudi nema ni firme”.
Šantić ne razmišlja o povratku u Švedsku ili neku drugu zemlju. Kaže da je u BiH sretan i da želi razvijati zajednicu i graditi priču ZenDeva i prozvoda iz BiH.
– Vjerujem da to možemo uraditi uz talent koji imaju naši ljudi, zaključuje vlasnik ZenDeva.
Iz BiH se, još davne 1992. godine, iselila i tada 15-godišnja Sarajka Lilijan Sulejmanović.
– Majka, brat i ja smo tada morali otići iz Sarajeva, zbog rata, a otac koji je bio ranjen nam se pridružio kasnije, počinje svoju priču Lilijan koja trenutno boravi u Londonu, gdje je završila MBA studije na Harvard Business School.
Sa svojim poduzetničkim iskustvom, 2018. godine u Sarajevu pokreće biznis – proizvodnju zdravih grickalica Bardo.
Njena priča o investiranju u Bosnu i Hercegovinu, kaže, imala je više motiva.
– Prvi je bio moja lična želja za dubljom vezom sa domovinom u kojoj sam odrasla, pogotovu u kontekstu rata koji je uništio ekonomiju i zemlju. Željela sam da imam pozitivnu ulogu u oporavku zemlje, rekonstrukcije normalnog života. I prije nego sam osnovala firmu u BiH sam pokušavala na druge načine da svoje profesionalno iskustvo primjenim u kontekst BiH i razvoja. Drugi motiv je svakako da sam vidjela komercijalnu mogućnost za proizvodima koje možemo da pravimo u BiH i da iskoristimo komparativne prednosti naše ekonomije, u smislu obrazovane radne snage i industrijske baze koju smo imali i prije. Dakle, da pravimo proizvode koji mogu da se nađu na tržištu i van BiH, te da na taj način iskoristimo industrijski kapital u zemlji ali i da otvorimo put proizvodima koji su namijenjeni potrošačima, kaže za InfoRadar osnivačica bh. brenda Bardo.
Ideju da se bavi upravo proizvodnjom zdravih grickalica pronašla je u ljubavi prema zdravoj hrani.
– Zdrava ishrana me uvijek zanimala, kao i ljekovito bilje. To je tradicija u kojoj smo mi odrasli. Kada sam postala majka postala sam još svjesnija proizvoda i onoga šta sadrže. Vidjela sam mogućnost, potrebu i potencijal za grickalicama, jer to je nešto što uvijek kupujemo kada smo gladni i kada nemamo dovoljno energije. Upravo su grickalice najnezdraviji dio ishrane i tu sam pronašla mogućnost da primjenimo naše razmišljanje o suhom voću i orašastim plodovima i da na taj način pokušamo da napravimo zdrave poslastice koje imaju odličan ukus a koje su napravljene na zdravoj bazi i bez dodataka šećera, dodaje Sulejmanović za InfoRadar.
Prije pokretanja biznisa, Lilijan je naišla na veliki broj prepreka.
– Jedna od veliki prepreka na koje sam naišla prilikom pokretanja biznisa je birokratija u našoj zemlji i nedostatak digitalnih procesa. Mnogo papira mora da prođe preko notara, advokata…i to sve zahtijeva novac jer to nisu jeftine usluge. Mnogi mladi ljudi mogu vrlo brzo odustati jer se sve čini previše komplikovano. Sistem ne podržava male firme u tom kontekstu. Nedostaje kapitala za start up i poticaj od države. Niko nema posao u institucijama da pomogne firmama da se registruju, da profesionalno posluju, ne pružaju se nikakvi poticaji, beneficije, usluge…Da se uputite na ovaj put morate imati mnogo samoinicijative, ističe Sulejmanović i podsjeća da u BiH postoji mnogo domaćinskih obrta a veliki broj njih ima potencijal da postanu mala ili srednja preduzeća.
– Međutim, veliki broj njih nikad ne pređe tu stepenicu da postane profesionalna firma jer se cijeli proces čini veoma komplikovanim. A sve usljed nedostatka podrške na sistemskom nivou, jasna je osnivačica bh. brenda Bardo koja je trenutno fokusirana na izvoz ovog bh. proizvoda na tržište Velike Britanije.
– Radi se o tržištu koje ima veliki kapacitet. Smatram da proizvod ima potencijala u sebi i u regionu kao i na tržištu Evrospke unije ali još uvijek nemamo kapacitete da idemo na sva ta tržišta, pojašnjava Sulejmanović koja živi na relaciji London-Sarajevo.
To što sa porodicom živi u Londonu je ne spriječava da mnogo vremena provodi u Sarajevu.
– Sada imamo nekoliko različitih opcija za direktnu vezu London-Sarajevo i to mi omogućava da sam često u BiH i našoj proizvodnji, ističe Lilijan i dodaje da je razočarana podrškom domaćih lanaca distribucije.
– Zadovoljni smo što smo na tržištu i što imamo suradnju sa lancem DM koji se pokazao kao odličan partnet, i sa nekoliko supermarketa u BiH. Imamo malu zastupljenost u Bingu i voljeli bismo da smo imali veću podršku od domaćih lanaca koji su mogli na bolji način da nas podrže. Uvijek nam je teško da dobijemo njihovu pažnju ali s obzirom da smo pozitivna domaća priča i da od prošle godine bh. proizvod izvozimo u Veliku Britaniju i već dvije godine proizvode prodajemo u Duty Free Shopu na sarajevskom Aerodromu te na taj način predstavljamo pozitivno lice BiH, nadala sam se da bi velike firme vidjele veći potencijal da sarađuju s nama. Ali do toga nije došlo, kaže Lilijan.
Ističe da kroz svoje proizvode želi da pokaže da BiH može da plasira proizvode na globalno tržište koji ispunjavaju potrebe tih kupaca, a ne samo lokalnih.
– Mislim da dosta naših kupaca osjeća i ponos kada vide domaći brend, koji pokušava da radi dobro bez da prevari kupca da konzumiraju nešto što nije dobro za njih, kaže Sulejmanović i dodaje da je zadovoljna reakcijom kupaca.
Navodi da mladi ljudi treba da traže najbolje prilike za svoj dalji razvoj i usavršavanje, ali i da razmišljaju o tome da ostanu u kontaktima sa svojim kolegama u zemlji i o načinima na koji mogu da budu mentori.
– Ne trebamo njih da krivimo što odlaze jer oni rade ono što je racionalno. Treba da stavljamo pritisak na naše institucije da naprave bolje uslove i infrastrukturu koja može podržati i zadržati talentovane ljude u našoj zemlji. Ono što bih njima poručila jeste da ostanu u profesionalnim vezama i kontaktima sa svojim kolegama u zemlji i da razmišljaju o načinima na koji mogu da budu mentori, da rade sa organizacijama poput BiH Futures Foundation, da zadrže svoje veze sa domovinom i da ukoliko im se pokaže mogućnost za to, onda doneseu to svoje iskustvo koje su zaradili i naučili nazad u domovinu i tako pomognu razvoju drugih firmi u BiH, poručuje Lilijan Sulejmanović.
U BiH su se iz inostranstva vratili i Nuđejm Pašić, koji se nalazi na čelu grupacije ”ODA Homes”, zatim Suad Bešlić, uspješni bh. inžinjer koji je znanje i iskustvo stekao u Njemačkoj i koji je konstruisao prvo domaće vatrogasno vozilo. Vratio se u BiH i pokrenuo proizvodnju vatrogasnih vozila u Kalesiji. Većina ovih mladih ljudi imala je podršku programa USAID-ovog projekta “Diaspora Invest”, u okviru kojeg bh. dijaspora i stručnjaci pomažu u razvoju novih brendova.
Da je uspjeh i u BiH (i u lošim uslovima) moguć, dokaz su upravo ovi mladi ljudi. Na institucijama i političarima je da prestanu da profitiraju na podjelama i mladima daju nadu i stvore okruženje u kojem će vidjeti bolje sutra.
