Dok se u BiH život nakon dvomjesečne blokade izazvane pandemijom COVID -19 vraća u normalne tokove, počinju se i zbrajati posljedice koje je ostavila na ekonomsko-socijalni položaj građana.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje RS, od 19. marta do 8. maja po različitim osnovama (raskid radnog odnosa/otkazi, neprodužavanje ugovora o radu, proglašavanje tehnološkim viškom), bez posla je ostalo 3.000 radnika. Iz ove institucije upozoravaju da to nisu konačni podaci, jer se pretpostavlja da se njih oko 1.000 nije uspjelo prijaviti na evidenciju nezaposlenih, jer je konačni rok bio 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.
IZ MOJIH MARKETA I FISA OTPUŠTALI
Poreske uprava Federacije BiH objavila je podatak da se 19.861 radnik u period mart-maj prijavio u evidenciju nezaposlenih lica.
Međutim, prema podacima Saveza sindikata BiH, zbog ekonomske krize prouzrokovane pandemijom bez posla je već ostalo oko 30.000 radnika!
Kada se pogleda struktura, najviše su pogođeni sektori ugostiteljstva, trgovinskih djelatnosti, prerađivačka industrija.
Trgovnski lanac Moj market iz Banjaluke već početkom aprila radnicima koji su radili na određeno vrijeme nije produžio ugovore u radu, posegao je i za zatvaranjem pojedinih objekta u manjim lokalnim zajednicama u RS. No, prema dostupnim podacima, najviše otkaza je uručeno radnicima FIS Vitez u njihovim robnim kućama širom BiH.
Ništa bolja situacija nije ni u strukturi pružanja ostalih uslužnih i zanatskih usluga, a potresi sa smanjenjem broja zaposlenih tek se očekuju u kožarsko-obućarskoj, te tekstilnoj industriji.
Danko Ružičić, predsjednik Sindikata kožarsko-obućarske i tekstilne industrije RS, podsjeća da je u ovom sektoru zaposleno preko 12.000 radnika.
Foto: Darko Ružičić
“Najveći broj zaposlenih radi u obućarsko–kožarskom sektoru i njihova budućnost je u ovom trenutku neizvjesna. Njima je rad već bio otežan od trenutka pojave korona virusa u Kini, jer je dio proizvodnje direktno zavisan od sirovima iz te zemlje. No situacija se dodatno iskomplikovala nakon pojave COVID-19 u Evropi. Naša obućarsko–kožarska industrija radi lom poslove za tvornice u zapadnoj Evropi i SAD-u koje su tokom pandemije prestale s radom. Tako da nisu uspjeli prodati ni kolekcije za proljeće, pa je sve više onih koji našim tvornicama otkazuju narudžbe za jesen. Sve to direktno bi se moglo odraziti i na očuvane radnih mjesta“, upozorio je Ružičić.
Tekstilci su se uspjeli preustrojiti u hodu, odnosno prebaciti na proizvodnju zaštitne opreme, tačnije maski, koje su plasirali na domaće i strana tržišta. No, ističe Ružičić, tu je angažovano znatno manje radne snage, pa oni, i da im se ponude poslovi koje su hygh street brendovi odjeće iz Ervope šivali u Aziji, nemaju kapacitet da iste prihvate.
Alija Šehović, član Upravnog odbora Udruženja tekstila, obuće i kože u BiH i direktor kompanije tuzlanske kompanije Intral BH, naveo je da je u njegovoj firmi došlo u periodu mart–maj došlo da pada proizvodnje za 50 posto, ali da ni do polovine ovog mjeseca neće biti boji rezultati.
„Da bi se sanirali gubici, biće potrebno između šest i 12 mjeseci“, upozorio je Šehović.
MALI PODUZETNICI I TAKSISTI BEZ POSLA
Ekonomska kriza sa svjetskog tržišta prelila se na BiH u punom zamahu, a jedan od primjera koji to svjedoče je i kompanija za proizvodnju i preradu željezne rude Arcelor Mittal. Smanjenje potražnje za čelikom dovelo do smanjenja proizvodnje u željezari Arcelor Mittal Zenica, a time i do smanjenja potreba za željeznom rudom.
Arcelor Mittal Zenica: Smanjena proizvodnja, smanjena potreba za željezom rudom
„Nepovoljna trenutna ekonomska situacija na svjetskom tržištu zbog pandemije koronavirusa, između ostalog, uzrokovala je značajno smanjenje potražnje za čelikom. Arcelor Mittal Prijedor morao je prilagoditi svoje poslovanje ovoj smanjenoj potražnji, privremeno smanjujući svoje aktivnosti na proizvodnji i otpremanju željezne rude. Kako bi se osigurala održivost preduzeća, preduzete su brojne mjere kao odgovor na ovaj nepredviđeni pad. Te mjere uključuju obustavu rada i slanje radnika na privremeno odsustvo sa posla“, naveli su iz ove kompanije.
A smanjene proizvodnje u Željezari Zenica i prestanak rada rudnika u Prijedoru, direktno se odrazilo i na više desetina kooperanata. Od Željeznica RS, „Elektroprivrede“, do niza malih preduzeća s područja prijedorske regije.
Što se tiče malih poduzetnika, situacija je u RS-u također složena. Tako taksi prevoznici ističu da se ni nakon ukidanja vanrednog stanja i policijskog sata stanje nije znatno poboljšalo.
U razgovoru za naš portal jedan od vozača Banjalučkog taksija rekao je da još čeka na isplatu „najniže plate za mart i april“. Dodaje da i sada kada na cesti provodi i po deset sati ne može zaraditi dovoljno da pokrije sve obaveze prema poreskoj upravi, fondu zdravstva i PIO. Ono što zaradi može da mu pokrije tek troškove goriva i da kako-tako prehrani porodicu tokom mjeseca.
Zorana Marijanac, vlasnica cvjećarske radnje, govori da će joj trebati godinu da stane na noge.
Foto: Zorana Marijanac
„Iako sam na vrijeme poslala zahtjev za isplatu bruto minimalne plate, tek je isplaćena za moju radnicu i mene naknada za mart. Kada će april biti uplaćen niko ne zna“, rekla je Marijanac. Kazala je kako su mali poduzetnici, oni ispod deset zaposlenih, na dnu prioriteta vlade.
„Ako se ima u vidu činjenica da su sva vjenčanja otkazana, da je većina nas morala za mart i april platiti najam prostora, onda ja ne znam kako preživjeti. Jer od 520 KM se realno ne može ne živjeti, nego preživjeti“, naglasila je Marijanac.
GLAD KUCA NA VRATA
Vlade RS i Federacije u cilju djelimičnog ublažavanja posljedica korona virusa donijele su niz uredbi i zakona kojima se daju olakšice i pruža konkretna finansijska podrška. Riječ je o svim onim djelatnostima kojima je rad bio ili zabranjen, ili ga nije bilo moguće organizovati zbog proglašanje vanrednog stanja, odnosno proglašavanja prirodne nesreće.
Parlament Federacije BiH usvojio je Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom COVID-19, takozvani „korona zakon“. Njime će, kako se navodi u Zakonu, sve kompanije u ovom bh. entitetu, koje su imale pad prihoda od minimalno 20 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, moći aplicirati za olakšice, čime će biti omogućena finansijska pomoć radnicima ugroženih firmi.
No mjesec kasnije ispostavilo se da je zakon lakše donijeti nego provesti, posebno jer sada svaki kanton donosi svoj zakon.
U RS u maju su počele prve isplate poreza i doprinosa za mart, što je mjera kojom je obuhvaćeno oko 40.000 radnika iz realnog sektora, a čija je djelatnost bila onemogućena odlukama Republičkog štaba za vanredne situacije. Ista mjera na snazi je i za april. Novac bi se trebao prikupiti iz novoosnovanog Fonda solidarnosti, odnosno kompenzacionog fonda. No, ako je suditi prema prilivu sredstava, 70 miliona KM,koliko iznose naknade i minimalna bruto plata od 520 maraka, teško da će biti prikupljene. Na FB stranici Vlade RS objavljuju se imena firmi i organizacija koji uplaćuju sredstva u ovaj fond, ali ne i njihova visina, niti je do sada javnosti taj podatak saopšten.
Iz Konfederacije sindikata i Saveza sindikata RS su upozorili da je neprihvatljivo da se teret sanacije posljedica COVID–19 svaljuje na radnike, „tim prije jer u upravni odbor fonda nisu predstavnici sindikata ni uključeni“.
Ekonomski analitičar Zoran Pavlović smatra da će realni sektor ovu godinu, iako na mukama, ipak preživjeti.
Foto: Zoran Pavlović
„Ali sa ovako velikim brojem zaposlenih u javnom sektoru nema svijetle budućnosti. Jer imamo pad prihoda od indirektnih i direktnih poreza između 30 i 40 posto i realnost da se uradio rebalans budžeta RS na bazi novih zaduženja“, rekao je Pavlović. Podsjetio je da je realni sektor jedini koji može da stvori novu vrijednost, ali u RS-u vlasti nemaju nikakvu strategiju kako mu pomoći.
Pavlović navodi da je Vlada FBiH okupila ekspertni tim koji treba da izradi strategiju izlaska iz recesije, da je očuvala namjensku industriju i da je to dobra polazna osnova.
„Za razliku od RS koja vrijeme pandemije nije uradila ništa kako bi napravila održivu strategiju za prevazilaženje ovog stanja. Procjene govore da je u BiH već 30.000 radnika ostalo bez posla i realno je za jesen očekivati da će to dovesti do socijalnih tenzija. Mi nismo u stanju da se prehranimo u BiH, a to je osnov samoodrživosti. Stoga se bojim da nas čeka teška, ako ne i gladan jesen, jer vlasti nisu razmišljale šta nakon korone“, istakao je Pavlović.
A da siromaštvo pa i glad već kuca na vrata građana svjedoče podaci iz javnih kuhinja širom BiH. Broj korisnika im se tokom pandemije udvostručio. Iz banjalučkog Mozaika prijateljstva,kazali su nam da je među korisnicima sve veći broj građana koji su ostali bez posla tokom marta i aprila i da su im ručak i štruca kruha koju dobiju u toj javnoj kuhinji jedini obrok dnevno.
Foto: Red pred javnom kuhinjom “Mozaik prijateljstva”
Besperspektivnost i ekonomska nesigurnost za veliki broj građana širom BiH su dnevna realnost. Stoga, čim se ponovo otvori tržište rada EU treba očekivati novi talas ekonomskih migracija, jer će naši ljudi biti prinuđeni prihvatati i najlošije poslove – ali za koje će biti plaćeni i od njih moći preživjeti.
