Da budemo precizni, tenderom raspisanim 29. decembra 2022. godine, a koji je procijenjen na 630.000 KM bez PDV-a, Mahmuzić i saradnici tražili su kancelarijski tapacirani i pločasti namještaj s ugradnjom, te unutrašnje uređenje poslovnog objekta u Sarajevu.
Na kraju su uspjeli uštedjeti čitavih 936 KM, a ugovor je dodijeljen sarajevskoj firmi FEF Export-Import, koja je na adresu Agencije za bankarstvo FBiH poslala jedinu prihvatljivu ponudu.
Prvi upit Agenciji poslali smo još prije nekoliko mjeseci. Jedno od pitanja bilo je zbog čega se provodi ova nabavka. Evo i odgovora kojeg smo dobili:
„Predmetna nabavka se provodi zbog potreba za sanacijom funkcionalnih oštećenja dijela poslovnog objekta, opreme i namještaja, kao i radi prilagođavanja i rekonstrukcije postojećeg poslovnog prostora Agencije i njegovog boljeg iskorištavanja, te kako bi se određeni dijelovi poslovnog objekta uredili na način da odgovaraju stvarnim potrebama Agencije.“
LUKSUZNE POTREBE
Kakve su to „stvarne potrebe“ Agencije za bankarstvo FBiH? Ništa nije prepušteno slučaju, pa su u tenderskoj dokumentaciji prvo nacrtali sve što žele – od (pre)detaljnih opisa, preciznih dimenzija, boja, materijala, pa sve do fotografija traženog namještaja koji predstavlja, kako su istakli, samo referentni izgled.
Upravo fotografije mobilijara otkrivaju svu raskošnost Mahmuzića i njegovih saradnika. Donosimo nekoliko konkretnih primjera.
Prije svega spomenimo sofu dimenzija 325×293, s tapacirungom od visokokvalitetne tkanine bež boje, sjedećim jastucima izrađenim od hladne pjene…
Jednostavnom internet pretragom našli smo identičnu fotografiju na stranicama koje prodaju luksuzne, dizajnerske komade namještaja. Očekivano, riječ je o vrlo skupom namještaju, a prema Žurnalovim saznanjima Agencija za bankarstvo FBiH ovu sofu plaća čak 31.130 KM bez uračunatog poreza!
Kupovali su direktor Mahmuzić i saradnici i još dvije sofe koje su nešto veće, dimenzija 459×313, od punog drveta i ploče od iverice, također bež boje.
I ovu fotografiju pronašli smo na stranicama koje prodaju dizajnerski namještaj. A za ove dvije sofe, saznajemo, Agencija izdvaja po 21.500 KM, odnosno ukupno 43.000 KM bez PDV-a!
Tenderom su se tražile i tri lounge fotelje – jedna u crnoj, te dvije u bež boji. Zadane su precizne dimenzije, karakteristike konstrukcije, finalne obrade, baze… Na internetu pronalazimo da se identične fotelje prodaju kao dizajnerski proizvodi. To Agencija plaća ukupno 17.400 KM, odnosno po 5.800 KM bez poreza.
Evo i još nekoliko primjera. Sofa na fotografiji ispod košta 9.800 KM, set stolova 4.500 KM, stolovi za kancelarije – dva seta od dva stola – ukupno 6.400 KM…
Ranije smo Agenciju pitali zašto žele nabaviti baš ovakav namještaj, uz konstataciju da se na internetu takav namještaj prodaje kao dizajnerski. Odgovorili su kako priložene referentne fotografije predstavljaju samo okvirni izgled:
„Uz fotografije je jasno naznačeno da se radi o referentnom izgledu traženog namještaja, što predstavlja okvirni izgled, koji bi se uklapao u postojeći enterijer poslovnog objekta Agencije, te nikako se ne može reći da je postavljen zahtjev za dizajnerski namještaj. Iz samih riječi uz fotografiju „referentni izgled“, kako je navedeno u tehničkoj specifikaciji jasno proizlazi da se radi o primjeru izgleda, a nikako specificiranom modelu, brendu i sl.“
Preskupo plaćeni namještaj, ipak, u određenoj mjeri ih demantira, a u luksuzu o trošku građana, za razliku od tih građana, uživat će rukovodstvo i zaposlenici Agencije za bankarstvo BiH.
NETRANSPARENTNOST
Na adresu Agencije za bankarstvo poslali smo ukupno tri upita, odnosno zahtjeva za slobodan pristup informacijama. Na prvi upit koji smo poslali prije okončanja tendera, uredno nam je odgovoreno.
Međutim, problemi su nastali kada smo zvaničnim putem tražili precizne informacije u vezi s tim koliko je svaki komad namještaja plaćen. Prvi put je naš zahtjev odbijen jer, kako su naveli, tender još nije bio okončan.
Nakon što smo napokon dočekali da se objavi obavještenje o dodjeli ugovora, opet smo poslali isti zahtjev. I opet smo dobili odbijenicu – firma FEF Export-Import navodno se usprotivila dostavljanju traženog dokumenta.
Mi ćemo podsjetiti odgovorne iz Agencije za bankarstvo BiH da su to informacije od javnog značaja, jer javnost apsolutno treba znati gdje se i na koji način troši svaka marka javnog novca. Stoga bi javni interes trebao biti ispred privatnog, komercijalnog.
Novinari Žurnala su, ipak, nezvaničnim putem došli do informacija u vezi s tim koliko su plaćeni određeni komadi namještaja, odnosno imali smo uvid u taj dokument, a podatke od javnog interesa prezentiramo u ovom tekstu.
KAKO DO ŽELJENE FIRME
Ponovimo, ugovor je dodijeljen sarajevskoj firmi FEF Export-Import, u vlasništvu Emira, Amira i Belme Kapić, koja je na adresu Agencije za bankarstvo FBiH poslala jedinu prihvatljivu ponudu u iznosu od 629.064 KM.
To što je samo njihova ponuda bila prihvatljiva nije iznenađenje ako se pogledaju uvjeti iz tenderske dokumentacije. Dakle, nacrtani namještaj nije jedina sporna stvar. Prije svega, treba istaći kako kriterij za dodjelu ugovora nije bio najniža cijena, nego ekonomski najpovoljnija ponuda.
Šta to znači? Cijena je činila tek 50% kriterija za dodjelu ugovora, garancija 20%, potom rok isporuke 15%, te servis i stručno-tehnička podrška 15%.
Podsjetimo, ranije su s portala PratimoTendere upozoravali na ovakve javne nabavke: „Kada je kriterij za ocjenu ponuda ekonomski najpovoljnija ponuda, gdje se podkriteriji u značajnoj mjeri odnose na nefinansijske aspekte, to upućuje na sumnju u mogući prethodni dogovor s nekim ponuđačem.“
Ni to nije bilo dovoljno, pa su iz Agencije postavili takve uvjete za potencijalne ponuđače kakve, sigurno, ne može ispuniti mnogo firmi.
Tako se od ponuđača tražio jedan inžinjer arhitekture (VSS) sa čak 10 godina radnog iskustva u oblasti praćenja i koordinacije izvođenja enterijerskih radova. Pored toga, tražila su se i tri montera namještaja, tri tapetara, kao i tri krojača, te su svi morali imati po barem pet godina iskustva u tim oblastima.
Na sve to, od firmi se tražilo uspješno iskustvo u realizaciji najmanje jednog, a, interesantno, najviše pet istih ili sličnih ugovora kao što je predmet nabavke, u ukupnoj vrijednosti od minimalno 500.000 KM bez uračunatog PDV-a. Minimalno jedan ugovor morao je biti u vrijednosti jednakoj ili većoj od 100.000 KM bez uračunatog PDV-a.
Evo kako su to pravdali iz Agencije za bankarstvo FBiH:
„Uvažavajući procijenjenu vrijednost predmetne nabavke, obim i složenost posla, što je definisano tehničkom specifikacijom, od velike je važnosti utvrditi sposobnost ponuđača za izvršenje posla. Navedeno Agencija, kao ugovorni organ, adekvatno može cijeniti jedino na temelju ranijih referenci ponuđača da je već uspješno izvršio iste ili slične poslove, u obimu i vrijednosti približnoj predmetu nabavke. Također, isto se odnosi i na kvalifikacijske uslove ponuđača sa aspekta osoblja koje će učestvovati u izvršenju posla predmeta nabavke. Zahtjevi Agencije kao ugovornog organa u tenderskoj dokumentaciji su postavljeni jasno, precizno i nedvosmisleno, kako bi se mogla donijeti odluka o kvalifikovanosti ponuđača.“
