Pred poslanicima Narodne skupštine RS na posebnoj sjednici zakazanoj za ponedjeljak, 11. novembra, naći će se Informacija o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture BiH i uticaju na položaj i prava RS, napisana na čak 55 stranica.
Riječ je o dokumentu iz koga će, ne samo poslanicima nego i većini javnosti, biti teško razumjeti šta je predlagač htio da kaže i koje ciljeve želi da realizira? U dokumentu su sadržani dijelovi izjava i komentara, od ključnog kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma Ričarda Holbruka, preko pravnih eksperata i političara (Kasim Trnka, Miro Lazović) iz vremena trajanja mirovnih pregovora, do onih neposredno po njegovom zaključenju, tumačenja Aneksa IV, odnosno Ustava BiH od javnosti malo poznatih autora, i RS-ovsko tumačenje „nastanka daytonske BiH“, intervjua raznim medijima bošnjačkih političkih lidera i dr…
POZNATE DODIKOVE „TEZE“
U konačnici, ishod ovog zasjedanja entitetske skupštine mogu biti rezolucija, deklaracija ili zaključci bez ikakve obavezujuće pravne snage. Nakon kojih će s radom nastaviti na Ustavu BiH utemeljene institucije i one koje su nakon toga uspostavljene kako bi BiH mogla živjeti kao funcionalna država s nadležnostima koje pripadaju svakoj državi.
Iz razloga što je za „vraćanje nadležnosti“ iz domena odbrane, indirektong oporezivanja, monetarne politike, državnih sigurnosnih agencija… potrebna saglasnost i Federacije BiH, koju, a što je jasno i Dodiku i svim zagovornicima te ideje, nikada neće dobiti. Kao što bi im trebalo, ako ustinu nije, biti jasno da bi svaki nasilni akt u tom pravcu mogao izazvati dalekosežne i teške posljedice po cijelu BiH.
No, ovo skupštinsko zasjedanje bit će istovremeno prilika da Milorad Dodik, lider SNSD-a, i njegovi vjerni sljedbenici još jednom zabodu ekser u oko vlastitoj državi zarad prikupljanja jefitnih političkih poena.
Polaznu osnovu i ishodište svih razmatranja o Bosni i Hercegovini, navodi se u materijalu dostavljenom poslanicima, predstavlja činjenica „da se radi o državnoj zajednici nastaloj u Dejtonu 21. novembra 1995. godine, parafiranjem, a potom i potpisivanjem Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i njegovih 11 aneksa…“
Nadalje piše kako do tada „nije bilo nikakve države Bosne i Hercegovine u sadašnjim okvirima, jer se radilo samo o teritoriji nastaloj rasturanjem i raspadom SFR Jugoslavije. To nije moglo promijeniti ni preuranjeno međunarodno priznanje Republike BiH, počev od aprila 1992. godine, niti članstvo u UN-u od maja 1992. godine. Zato su zaraćene strane u septembru 1995. godine, prvo u Ženevi, a potom u Njujorku, formulisale principe mirovnih pregovora. Strane su bile Republika Srpska i kvazi-država koju su činile ‘Republika BiH’ i Federacija BiH, kao nedefinisani skup. Republici Srpskoj je u Dejtonu potvrđena državnost i pozicija strane u sporazumijevanju“, stoji u uvodu ove informacije.
Ključna namjera, kada se sagleda cjelokupni tekst izvještaja, evidentno je pokušaj dokazivanja da je „neustavna centralizacija dovela do čestih zastoja i kriza koji su obilježili BiH“, a za koje, eto, politički establišment RS ne snosi ni trun odgovornosti.
Najveću štetu funkcionisanju BiH, ponavlja u informaciji Dodik svoju napamet naučenu tezu, „nanijeli su visoki predstavnici dodjeljivanjem sebi pravno apsurdnih ovlašćenja i njihovim korišćenjem za donošenje diktatorskih odluka – ponekad formalnih, a ponekad neformalnih – u cilju centralizovanja vlasti na nivou BiH. Od velike pomoći u takvim nastojanjima bili su i kontinuirani pritisci određenih elemenata međunarodne zajednice (uključujući OEBS, Savjet za implementaciju mira i dr.) da se nametnute odluke sprovedu, te da se iznuđene promjene ustavne strukture i dejtonske strukture konstitucionalizuju kroz ‘pakete’ ustavnih promjena. Kada je i u međunarodnim krugovima došlo do smanjenja podrške nedemokratskim i nezakonitim djelovanjima visokih predstavnika, njihove aktivnosti prenesene su na nivo domaćih institucija po principu ‘gdje ja stadoh, ti produži’ – Ustavni sud BiH i strane sudije koje u njemu sjede prekrajale su nemilice dejtonsku strukturu BiH svojim odlukama, najčešće donošenim preglasavanjem dva od tri konstitutivna naroda“, tvrde autori ove pomalo tragikomične informacije.
POGLAVLJE POSVEĆENO OPOZICIJI
Dalje je navedeno da su tako nastajale „Uprava za indirektno oporezivanje, Ministarstvo finansija i trezora, Oružane snage i Ministarstvo odbrane, SIPA i Ministarstvo bezbjednosti. I ne samo ove – od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas, preko stotinu različitih organa, upravnih organizacija i ostalih institucija uspostavljeno je na nivou državne zajednice BiH, a najveći broj takvih institucija nastao je kao posljedica odluka visokog predstavnika kojima su nametani ne samo zakoni i drugi propisi, već i amandamani na ustave entiteta“, piše u informaciji, a u stilu prepoznatjive Dodikove retorike (pa je za pretpostaviti da je on većinu informacije i koncipirao).
Jedina novost jeste poglavlje posvećeno opoziciji u RS, koja je još uvijek dio vlasti na državnom nivou i koja se, također, našla na optuženičkoj klupi onih koji rade „protiv interesa RS“. Stoga će, bez sumnje, najzanimljivije biti reakcije lidera SDS-a i PDP-a čije je prisustvo i obraćanje takođe najavljeno.
Foto: Najavljeno obraćanje lidera opozicije, predsjednika SDS-a Mirka Šarovića i PDP-a Branislava Borenovića
Pogotovo jer je lider SDS-a Mirko Šarović, zajedno sa druga dva srpska ministra u Vijeću ministara BiH, okvalifikovan tek kao poslušnik lidera SDA Bakira Izetbegovića, uz već od upotrebe otrcane fraze o „neustavnom Vijeću ministara“ i opužbama da svojim odbijanjem da se povuku iz istog koče proces formiranja vlasti na državnom nivou.
Poseban dio ovog poglavlja posvećen je i bivšem članu Predsjedništva BiH i sada počasnom predsjedniku PDP-a Mladenu Ivaniću. Iz kojeg doslovno frcaju šovinističke teze, posebno one koje se odnose na podatak da je „Ivanić u utrci za člana Predsjedništva BiH na izborima 2014. godine Željku Cvijanović pobijedio zahvaljujući glasovima bošnjačkog biračkog tijela“. Tako navodni legalisti i zaštitnici ustava i zakona na otvoren način jednom konstitutivnom i jednaakopravnom narodu u RS osporavaju pravo da glasaju za srpske predstavnike u institucijama BiH.
Očekivanja da se opozicioni poslanici, koji su na Kolegiju Narodne skupštine glasali protiv njenog održavanja, odnosno predloženog dnevnog reda, na sjednici ne pojave su izlišna. Stoga ćemo ih ponovo gledati kako se brane od neutemeljenih napada i s Dodikom i njegovim jurišnicima vode jalovu bitku dokazivanja da su i oni jednako velike srpske patriote.
Šta je suština? Nemoćan da svoju volju provodi u Predsjedništvu BiH na način kako je to godinama radio, ali i dalje radi u RS-u, Miloradu Dodiku ne preostaje ništa drugo nego da po svaku cijenu izaziva nove i nove političke krize u zemlji. Da narod huška protiv naroda i tjera ga da se valja u glibu mržnje i netrpeljivosti, umjesto da se brine o vlastitim egzistencijalnim problemima.
Cijenu toga plaćaju građani koji evidentno ne žele da vide kuda ih vodi politika onih kojima već 13 godina daju većinsku i bezrezervnu podršku. Oni slabijeg želuca, i koji nisu na budžetskim jaslama, od BiH pa time i njenog entiteta RS digli su i dižu ruke svakodnevno. Odlaze s kartom u jednom smjeru.
