Na bratunačkom šehidskom mezarju Veljaci juče je klanjana 17. kolektivna dženaza za šest žrtava ratnih zločina počinjenih na ovom području u proljeće 1992. godine. Najmlađa žrtva koja je danas pronašla svoj vječni smiraj je Amira Paraganlija, koja je ubijena u sedmoj godini života, a u kabure pored nje spušteni su njena majka Safija Paraganlija (31) i nena Rukija Paragajlija (67). Dženaza je klanjana i Aliji Hodžiću, Sabaheti Hasanović i Šaćiru Muminoviću.
U okviru „Dana sjećanja na žrtve genocida u Bratuncu“ organizovan je niz događaja u ovom gradu, međutim, kao i u većini gradova u BiH, umjesto suočavanja sa prošlošću i građenja boljih odnosa, vlasti istinski rade isključivo na razdvajanju ljudi, skrivanju činjenica iz ratnog perioda i stvaranja nepovjerenja među građanima.
Nekadašnji logor u Kravici rekunstruisan je u kulturni i sportski centar i čak nakon tri decenije borbe za obilježavanje mjesta stradanja širom BiH, nije moguća posjeta mjesta zločina i odavanje počasti žrtvama u ovom kraju.
Dolaskom na vlast, sada već opozvanog načelnika Bratunca, Srđana Rankića, došlo je do mnogih promjena u ovoj opštini. Da li upravo zbog ovih promjena ili drugačijih političkih ideologija, odbornici Skupštine pozvali su na smjenu načelnika, što je kasnije i učinjeno nakon održanog referenduma.
Mladi političar, nezavisni kandidat, Rankić pri samom preuzimanju mandata počeo je sa izmjenama. Najprije je promijenio simbol opštine novim grbom koji na sebi sadrži motive: srebreni krst, Sv. Velikomučenik i Pobjedonosac Georgije, Sv. Despot Stefan Lazarević. Nije jasno zbog čeka se sveci nalaze, kakva je njihova povezanost sa samom opštinom, odnosno kako grb sa pravoslavnim motivima može da služi kao simbol multireligijske opštine u državi koja je sekularna.
Potom je mnogim državnim službenicima u Opštini, Domu zdravlja, MUP-u, školama i sl. uslijedio otkaz. Za vrijeme mandata Rankića zabilježen je i rast radikalnih grupa i pojedinaca. „Istočna alternativa“ radikalna grupa slobodno je postavljala plakate veličanja i podrške osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, održavala skupove u njegovu čast ali i u čast Vladimiru Putinu. Predsjednik ovog udruženja Vojin Pavlović, nije niti jednom osuđen za negiranje genoocida u Srebrenici, kao ni nedavnim paljenjem zastave Evropske Unije i postavljanju rođendanske čestitke Ratku Mladiću u centru Bratunca.
Takođe jedan od nekažnjenih incidenata se desio upravo za vrijeme referenduma u mjestu Hrnčići, opština Bratunac. U ovom mjestu, gdje žive Bošnjaci, u predvečernjim časovima nepoznate osobe su iz automobila ispalile nekoliko metaka u vazduh.
Kao vrhunac porasta nasilja, tenzija, netrpeljivosti, jeste i činjenica da je nekadašnji logor, hale u mjestu Kravica, načelnik odlučio rekonstruisati u kulturni i sportski centar. Za ove radove izdvojeno je 228.000 KM iz opštinskog budžeta prema podacima portala javnih nabavki. Iako je rok za izvršenje radova odavno istekao, rekunstrukcija nije odrađena, prostorije nisu u funkciji, radovi su stali a novac potrošen. Ostaje nejasno da li je prvobitno u planu uopšte bilo da se koriste obnovljene prostorije za navedene aktivnosti ili je samo cilj bio preimenovati objekte i sakriti prošlost.
Da napomenemo, u logoru u Kravici u periodu od 1992. do 1995. godine bilo je zatočeno preko 2.000 ljudi, mučeno, ubijeno i razmješteno u sekundarne i tercijarne masovne grobnice. Ovo mjesto nikada nije obilježeno kao mjesto stradanja, vlasti ali i lokalno stanovništvo nisu dozvolili nikakvo obilježavanje ali ni posjećivanje nekadašnjih logora.
Iz Saveza logoraša BiH poručuju kako je jasno, da nakon tri decenije borbe Saveza da se obilježe mjesta zatočenja logoraša i logori širom BiH, nije daleko došlo. Razlog tome, kako kažu, je prilično jednostavan, a to je želja da se 11. genocid nad Bošnjacima, ponovo minimizira i prikrije, baš kao što se ta istina žrtvovala i nakon Drugog Svjetskog rata. “Razgovor o ovoj i svakoj takvoj temi smo imali na našem Upravnom odboru, dokumentacija i dokazi o dešavanjima u Kravici postoje i to se nikada ne može srušiti, prefarbati ili prenamjeniti, mi ćemo se boriti protiv zaborava i brisanja tragova istinom i pamćenjem” dodaje predsjednik Saveza prof. Seid Omerović.
Iako je bilo nekoliko pokušaja od raznih udruženja i aktivista da se ovo mjesto trajno obilježi i bude dostupno za posjete, jako brzo bi rezltiralo negodovanju i zabranama. Jednu od inicijativa su odradili aktivisti iz Centra za nenasilnu akciju, pod projektom “Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja”. U toj akciji, pored mnogih drugih mjesta širom BiH, obilježene su i hale u Kravici, koje su nekada bile u svojstu Zemljoradničke zadruge, kao i fudbalski stadion u Bratuncu – ploče su se zadržale svega nekoliko sati dok ih nepoznate osobe nisu ukoline.
“Lokalne vlasti u Bratuncu i u svakom drugom mjestu pozivamo da mjesta kao što su Zemljoradnička zadruga Kravica učine dostupnim žrtvama, pomognu žrtvama da ih obilježe i trajno sačuvaju sjećanje na bolnu prošlost. Na taj način, vjerujemo, gradi se povjerenje među ljudima kao bitan faktor za izgradnju i očuvanje mira na ovom području. Također, s obzirom na činjenicu da neobilježena mjesta stradanja nalazimo širom BiH, time bi pomogli i vlastitoj etničkoj grupi koja se u nekim drugim mjestima u BiH bori za pravo na sjećanja” poručuju iz Centra za nenasilnu akciju.
Pored svih ovih inicijativa, kao i raznih upita i briga od strane Bošnjaka u Bratuncu, vlasti se nisu oglašavale. Novi načelnik Lazar Prodanović (SNSD) nije odgovorio na naša pitanja o raznim incidentima, propustima i problemima koje muče lokalno stanovništvo, kao ni da li planira da poduzme nešto po tom pitanju.
Lazar Prodanović je u februaru ove godine pobijedio na izborima u Bratuncu osvojivši čak 75% ukupnih glasova, prilikom čega je izjavio kako će biti “načelnik svih građana” i da će raditi na tome da revitalizuje opštinu, zadrži mlade ljude i radi u korist javnog a ne privatnog interesa. Da li će stvarno doći do toga ostaje vrijeme da pokaže, sudeći po već nespremnosti za otvoren dijalog i komunikaciju sa svim građanima i medijima, mjesta za optimizam je malo.
Ako se uzme u obzir i to da je Prodanović istaknuti član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiji predsjednik Milorad Dodik, svakodnevno radi na tome da uguši slobodu govora, osnovna ljudska prava svih onih koji nisu istomišljenici, kao i konstatnim prijetnjama ocijepljenja entiteta Republika Srpska i negiranje genocida, ne možemo a da se ne zapitamo da li načelnik Prodanović dijeli iste ciljeve.
Tri decenije čekanja
Problem neobilježavanja i brisanja mjesta zločina nije samo u Bratuncu: širom BiH mnogi lokaliteti, logori, škole, kuće, dvorane, poljane, ostali su neobilježeni a mnogi od njih namjerno uništeni ili rekunstruisani. Zapisi o njima nekada jedva da postoje.
Udruženja poput Saveza logoraša u BiH se, sada već decenijama, bore da upravo ne dođe do toga. “Tako smo krajem marta, obilježavali logore i zločine u Žepču, polovinom aprila u Batkoviću i Janji, a neki dan zločine i logore u Gorici i Buturović polju kod Konjica. Trenutno se pripremamo za obilježavanje u Brčkom, poznatom, zloglasnom logoru “Luka”, i tako nastavljamo tokom godine sve do mjeseca decembra”. Iako je Savez više puta svojim izjavama i zavničnim saopštenjima ukazao na potrebu i podršku obilježavanja svih mjesta zločina na području cijele BiH, bez obzira ko ih je počinio, kako kažu očekivano, na takvu identičnu podršku obilježavanju mjesta zločina, na drugim stranama nismo nailazili”.
Centar za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd do sada je obilježio više od 130 lokacija u cijeloj Bosni i Hercegovini koja su bila mjesta zatočenja, torture, ubistava i slično a koja do danas nisu primjereno obilježena. U većini slučajeva radi se o mjestima koja se nalaze u lokalnim sredinama u kojima lokalne vlasti ne dozvoljavaju da se takve lokacije obilježe. Nedžad Novalić, član ovog tima, kaže kako su žrtve, uglavnom, iz naroda koji je danas u tim sredinama manjinski narod pa im kroz ovu aktivnost nastoje pružiti podršku kako bi ostvarili pravo na sjećanje na svoje najmilije i obilježili ovakva mjesta. “Nažalost, nekad od mjesta koja smo mi prepoznali kao “mjesta stradanja” više nam nisu dostupna u izvornom stanju. Naprimjer Dom kulture u Čelopeku kod Zvornika ili silos u Čapljini su potpuno porušeni, mnoge škole i danas se koriste kao obrazovne institucije (Muzička škola u Zenici, između ostalih), imamo slučajeva čak gdje su sadašnje zgrade sudova tokom rata korištene kao zatočenički objekti a do danas ne postoji nikakvo obijležje o tome” dodaje Nedžad Novalić.
Problem za aktiviste i udruženja jeste i novac. Finansijskim sredstvima i saradnjom sa lokalnim vlastima ovakve aktivnosti i projekti bi bili uspješniji i ažurniji. Savez logoraša najavljuje mnogo projekata poput interaktivnih mapa logora koje bi sadržavale podatke preko 657 mjesta zatočenja i logora u BiH, online biblioteka sa audio, video i tekstualnim podacima ali i mnoge druge aktivnosti koje bi mogle da se ostvare ukoliko bude bilo podrške od strane institucija. Ipak, ono što bi dugotrajno imalo uticaj i pomoglo jeste donošenje Zakona o logorašima. Iako kroz razne programe tranzicijske pravde, sasvim logičan slijed, da nakon tri decenije, dođe do regulisanja i donošenja bilo kakvog Zakona o logorašima u BiH, u našoj državi to nije slučaj.
