Da je Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH s rasprave skinuo prijedlog izmjena Zakona o PDV-u, odnosno uvođenje diferenciranih poreskih stopa, te privremeno ukidanje akciza za gorivo u BiH više ni za koga nije bila vijest.
Udruženi srpski i hrvatski delegati, predvođeni SNSD-om i HDZ-om, ponovo su našli izliku – u nedostatku kvoruma neke tamo komisije – da se ne odreknu ni feninga javnih/poreskih prihoda u korist građana i time barem djelimično amortiziraju inflaciju i sve dublju ekonomsku krizu.
GALOPIRAJUĆA INFLACIJA
A statistika kaže da stopa inflacije u BiH iznosi 10,2 posto, i da se očekuje njen galopirajući rast.
I može im se. Jer oni krizu ne osjećaju. A i kako bi kada je, konkretno Nikola Špirić, u periodu od oktobra 2021. do marta 2022. godine na ime plata i pripadajućih naknada primio preko 66.000 maraka. U stopu ga prati Dragan Čović, koji je inkasirao po istom osnovu 65.300 maraka, dok je Bakir Izetbegović račun podebljao za 64.000 maraka. Za odbaciti nisu ni primanja opozicionih zastupnika i delegata u državnom parlamentu, pa je tako npr. Mirko Šarović, iako od avgusta prošle godine bojkotuje rad Predstavničkog doma PSBiH, za svoj nerad primio 62.000 KM.
Pri tome treba naglasiti da je, prema planu, u tom polugodišnjem periodu zakazano sedam sjednica Predstavničkog i samo četiri sjednice Doma naroda, te da neke zbog opstrukcija SNSD-a nisu održane, ili nisu održane u punom sastavu.
Sa takvim prihodima to što većina građana povrće i voće kupuje na komad, a meso na grame, one koje su ti građani birali ne dodiruje. Njima ništa ne znači što je kilogram pilećeg filea 15 maraka, junetine 20, što je teletina ili svježa riba za sve veći broj, ne samo penzionera, nego i radnika samo pusti san.
Ista stvar je i sa cijenama voća i povrća. Jagode, iako polako već prolaze, su pet maraka, trešnje 6, kajsije 10 maraka, grožđe preko 11, dok su recimo mahune 9 KM. I da daje ne nabrajamo, jer za sva enormna poskupljenja trebao bi nam cijeli tekst.
No bez nekih, osnovnih prehrambenih proizvoda se ipak ne može. Poput brašna, kruha, ulja, mlijeka. Kao ni bez hrane i pelena za bebe.
I dok države u okruženju od početka ruske agresije na Ukrajinu donose niz interventnih mjera kako bi olakšale život građanima, u BiH državni parlamentarci zabavljeni nacionalnim prebrojavanjem, izmjenama izbornog zakonodavstva, blokadama rada državnih institucija, a sve u cilju „zaštite nacionalnih interesa svog naroda“, ne čine ništa.
Jer, kako je to gostujući na jednoj sarajevskoj TV poručio premijer Federacije BiH Fadil Novalić, „naš je narod žilav“. Pa će shodno tome, valjda, stegnuti kaiš, stisnuti zube, kupovati i jesti manje. A u još jedan od Novalićevih bisera spada i onaj da će građani kupovati dvije trećine, umjesto litre ulja, i biće im svejedeno što je isto u odnosu na početak ove godine poskupjelo sto posto.
KAKO DODIK KUPUJE SOCIJALNI MIR
Daleko više nego svjetska ekonomska kriza iz 2008. ova, izazvana ratom u Ukrajini, zbog činjenice da je gotovo cijela Evropa energetski ovisna o Rusiji i što su Rusija i Ukrajine među najvećim proizvođačima i izvoznicima pšenice i kukuruza, pogađa najranjivija i najsiromašnija društva i države. A BiH je među njima. Kada se tome doda da složeno državno uređenje koje podrazumijeva 14 vladakoje su uglavnom svrha same sebi onda ne čudi da su oba entiteta krizu dočekale bez robnih rezervi i nemogućnosti da intervenišu na tržištu osnovnim životnim namirnicama.
U bh. entitetu RS najavljen je rebalans budžeta, Vlada je budžetskim korisnicima povećala plate za deset posto, za isti iznos povećane su i penzije. Od prvog juna i najniža plata povećana je za 60 maraka i iznosit će 650 KM. No sve je to, upozoravaju ekonomisti, inflacija već pojela.
Ali za utjehu građanima, ali ne svim već penzionerima i mladim od 18 do 30 godina, lider SNSD-a Milorad Dodika obećao je i po 100 maraka. Ali tamo na koncu trećeg kvartala koji se, gle čuda, poklapa s finišom predizborne kampanje.
Ekonomistica Svetlana Cenić sve poteze Vlade RS smatra samo „mazanjem očiju javnosti“.
„Podsećam da je i MMF upozorio, prateći globalna kretanja i stanje u BiH, da se hitno treba pomoći ugroženom stanovništvu. Međutim ta upozorenja niko ne sluša“, navodi Cenić.
Osvrćući se na najavljenu pomoć od sto maraka, naša sugovornica pita a šta idući mjesec i one mjesece nakon toga.
„Jednokratna finansijska pomoć građanima, tih sto maraka je Vučićeva priča da se kupe izbori, a pri tom to najavljuje Milorad Dodik kao da je ministar finansija. Meni je to presmešno, jer od kud njemu takve nadležnosti da on to obećava. Sve je to van pameti“, kaže Cenić. Situacija ni u Federaciji, dodala je Cenić, nije znatno bolja i ljudi „krpaju i ne znaju kud će sa sobom“.
„Ovde se ljudi greju na plin i šta ako plina ne bude i ako cene budu ovako rasle, šta onda“, ističe ona
Iako građani svakodnevno javno govore o tome kako se sve teže živi, iako su redovi pred javnim kuhinjama sve duži, socijalnog bunta i dalje nema.
„I neće ga biti, jer su građani videli kako to prolazi. Onda se to okrene na izdajnike. Ali ja samo čekam kada će neko pući i uzeti motku u ruke i to će biti katastrofa“, upozorava Cenić.
PIJACE PRAZNE
Milica Pralica, izvršna direktorica udruženja građana Oštra nula, također smatra da „narod šuti jer se pita gdje će ih to odvesti, iako su vrlo svjesni situacije u kojoj žive“.
„To najbolje potvrđuju migracije i ono što ja mislim da je problem što su naši ljudi navikli da se nekako snađu. I to je najveći problem, mi samo tražimo način kako sve to amortizovati, ili odlaskom ili nekim radom na crno. Na drugoj strani imamo primjere radničkih borbi, građanskih protesta, koji nisu dali nikakve rezultate, i mislim da su građani građanke ili izgubljeni ili obeshrabreni“, navodi Pralica.
Jedan od problema je i činjenica da se ni civilno društvo ne bavi pitanjima siromaštva, lošeg ekonomskog položaja građana.
„Tako se ne bavimo stvarnošću, vlast kupuje kakav takav socijalni mir, a za NVO sektor uopšte takve teme, da budem cinična do kraja, nisu dovoljno seksi. Jer to su stvari na kojima treba dugoročno raditi, gdje se rezultati ne vide preko noći“, naglašava Pralica.
Ove riječi potvrđuju i naši, bezuspješni pokušaji, da o divljanju cijena dobijemo stav udruženja za zaštitu potrošača. No osim web stranica na kojima su fotografije njihovih članova s inih putovanja i konferencija, niko od njih nije bio u mogućnosti, „zbog odsutnosti“, dati izjavu.
Da građanima neće uskoro stići bolji dani, da radnicima neće biti bolje odgovorni su i sindikati. Posebno oni veliki, krovni. I dok svakodnevno svjedočimo odljevu radno sposobnog stanovništva iz BiH, stvarnost većine onih koji ostaju možda se najbolje vidi na fotografijama načinjenim na banjalučkoj pijaci u subotu 21. maja.
Subota je dan kada se pijacom ranije od gužve nije moglo proći. Sada je slika sasvim drugačija. Najveći broj tezgi je zatvoren, kupaca malo, cijene robe nigdje nisu istaknute. A i kako bi kada je, da ponovimo, kilogram jagoda pet maraka, mahuna devet…, jednom rječju, većina voća i povrća građanima nije dostupna. I ako se ovako nastavi neće ni biti. No, kako preživjeti bez kruha daleko je bitnije pitanje?
