Profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Kasim Tatić za Inforadar govori o odluci Vlade FBiH da poveća minimalnu platu na 1.000 KM i njenim potencijalnim ekonomskim posljedicama. Profesor Tatić ističe ključne ekonomske i fiskalne izazove koje ova mjera nosi, uključujući pitanje raspodjele troškova i koristi, kao i mogućih negativnih posljedica za radnike, poslodavce i državu. U razgovoru upozorava kako visoki doprinosi, neefikasna javna potrošnja i nepostojanje stvarnih reformi pogoršavaju ekonomske prilike u BiH.
Kako ocjenjujete odluku Vlade FBiH o povećanju minimalne plate na 1.000 KM? Da li je ova mjera ekonomski opravdana u trenutnoj situaciji?
TATIĆ: Počeću jednom Konstatacijom koju govorim studentima da se cijela ekonomija može svesti na dva slova, c i b, cost i benefit, odnosno trošak i dobit. Tri su stvari u ekonomiji najbitnije. Prva stvar je da bi ova odluka trebala da ima kvantifikovan određen trošak i određenu korist. Ključno pitanje je ko snosi trošak, a ko će koristiti benefit. Dakle, pitanje raspodjele i treće pitanje je vezano za kratki, srednji rok i dugi rok.
Kada me pitate da li je ova odluka u redu odgovor leži u tome da li je utvrđen cost i benefit. Jeste ali vrlo grubo, neprecizno ili nikako, dakle nije ispunjen elementarni uslov, nije utvrđeno ko će snositi trošak i odluka je donesena na godinu dana.
Koje su ekonomske posljedice ove odluke za radnike, poslodavce i državu ukoliko se ne smanje doprinosi na plate, koji su među najvećim u Evropi?
TATIĆ: Imaće vrlo negativne posljedice. Za koga? U ovoj priči kako kaže narod „ničije maslo nije za ramazana“. Balašević kaže u pjesmi „krivi smo mi“. Ko smo „mi“ u ovom slučaju. Prvo poslodavci koji godinama sabotiraju plaćanje poreza, prijave minimalne plate i plaćaju minimalne poreze. Ovdje se vrši transparenta krađa. Drugi krivac je država koja sluša i toleriše. Kriva je jer za posljedicu ima ono što pokušava da riješi ovom odlukom, a to je da napuni penzioni fond, a nije se punio jer se razlika plata isplaćivala u kovertama. Možemo se pitati zašto to poslodavci rade, zato što su doprinosi preveliki. Oni se ponašaju u skladu sa nerealnim zahtjevima.
Kod nas imamo praksu uzaludnih očekivanja. 20 godina se očekuje da se porezna politika izmijeni. Treći faktor su radnici koji su šutili na to da primaju koverte. Znajući ili neznajući da time umanjuju fond iz kojeg će primati penziju. Jedna od posljedica ove odluke je i povećanje troškova koje će se prebaciti na krajnjeg potrošača. Doći će do opšteg porasta cijena.
Imate nonsens da povećanjem cijena povećavate pdv, a dijele se pare na nivou države. Sav taj novac ide u istu kasu i imaće koristi oba entiteta i na ovaj način se dešava prelijevanja novca u Republiku Srpsku na pogrešan način.
To je važan aspekt o kojem treba voditi računa, a drugi aspekt o kojem niko ne govori jeste Zakon o doprinosima u jednom članu kaže da se doprinosi plaćaju na isplaćenu, a ne obračunatu platu, dakle ako nisam isplatio nisam dužan da platim porez. I zakon nema sankcije za to. Možete teorijski očekivati to uplaćivane poreza, međutim može se desiti da niko ne uplati i da nema sankcije. Poslodavci će imati poticaj da varaju na drugi način porez na isplaćenu platu.
Vlada na papiru može imati profitabilan cilj, a u praksi može biti suprotno.
Da li se iz budžeta dobijenog od poreza dovoljno ulaže u privredu ako poredimo BiH sa drugim evropskim državama?
TATIĆ: Kad je u pitanju korištenje budžetskih sredstava jedna od stavki su javne investicije. Nekad su bile oko 27 odsto, pa je svjetska banka postavila neku granicu od 25 odsto, a sad je to palo na negdje oko 22 odsto. Smanjio se dio sredstava koji ide u investicije.
Kada obračunavate troškove radne snage u to je uračunat i pdv. Međutim, radnik opet plaća pdv, radnik se dva puta oporezuje. Ako kupite kuću ili auto, kuća nije vaša jer plaćate porez, vi niste vlasnik vi iznajmljujete od države plaćajući treći put porez. Radna nedjelja koštaće FBiH 200 miliona KM koji će otići u Republiku Srpsku. Puno je stvari koje neko neće da uzme u obzir. Koga je najteže probuditi, onog ko ne želi da se probudi. 20 godina čekamo poreznu reformu koje nemamo.
I onda dolazimo do one rečenice Erika Froma, „da se čovjek počne normalno ponašati i prilagodi nenormalnoj situaciji u društvu“. Kod nas to može jer je narod inficiran pričom „samo nek ne puca“.
Jedna od posljedica rata je smanjivanje horizontalnog fronta u kojem ljudi razmišljaju. Naši vidici su se sveli na dane i ostali takvi. Kad nam neko dođe i počne pričati o petogodišnjem planu gledamo ga u čudu.
Vlada FBiH prošle godine nabavila je nova luksuzna vozila koja su prema nekim procjenama koštala preko 1,5 miliona KM. Da li bi se i odgovornijom budžetskom potrošnjom moglo pomoći radnicima i privredi?
TATIĆ: Postavlja se pitanje transaparentnosti potrošnje tog novca. Izraz „Naučena bespomoćnost“ Martina Saligmana vrijedi i za narod Bosne u smislu da ne možemo ništa promijeniti. Naučeni smo na bespomoćnost i ispran nam je mozak. Nasuprot tome imamo naučenu svemoćnost, ja ću trošiti pare i niko me ne smije pitati gdje ide taj novac.
Drska i bahata je ova odluka da se narodu baci rukavica, a parlamentarcu da se digne plata za 900 KM u cijeloj ovoj frci. Prošle godine kupuje se vozni park od 1,5 miliona KM itd. Međutim, ko treba da pokrene odluku o tome – Vlada. Mi živimo u sistemu demokracije -populus, a ne meritokratije- sistem struke. Meritokracija plače i moli jer nema ugrađenih mehanizama u državi. Imamo Ekonomski savjet koji nije pozvan godinu dana na sastanak, nije pitan za ovo.
Milion i po KM dati za auta, koji je to nivo svijesti za razliku od jedne Švedske ili Norveške gdje je političar sluga narodu. Ali dokle je god omogućeno da se ljudima daje opcija hljeba i igara, situacija se ne mijenja. Neke stvari su ovdje tako napravljene da vam samo skreće pažnju na nacionalizam i strah i pali previše dugo vremena. Ne znam ko bi mogao biti ta kapisla za promjenu. Nažalost nemamo ni podršku međunarodne zajednice za to.
Da li će ovo „poskupljenje radnog mjesta“ bez smanjenja doprinosa uticati na strane investicije u BiH?
TATIĆ: Investicije uglavnom dolaze u bankarski sektor i trgovinu. Zbog poreskog raja, plaćaju samo 10 odsto na dobit i teško da će otići odavde. Druga priča su dividende, od 10 do 30 odsto su porezi u drugim zemljama a kod nas ih nema, to su milioni koji se izvlače iz zemlje. Ne vjerujem da će imati uticaja na investicije kakve imamo.
Smatrate li da planirane subvencije Vlade FBiH mogu biti dovoljna pomoć?
TATIĆ: Niko nije uzeo pare da ih vrati. Država kad uzme jednom pare u najboljem slučaju vratiće 10, 20 odsto od toga. Nezasita državna birokracija uvijek uzima, nikad ne vraća.
